2455, 15 JAN 1998

Junaci naseg doba

VOLJA NARODA

Novi ministar spoljnih poslova SRJ Zivadin Jovanovic ucio je diplomatsku vestinu u kabinetu Nikole Ljubicica

Ako je predsednik Republike Srbije Milan Milutinovic i dalje ambasador Savezne Republike Jugoslavije u Grckoj, onda je to nov jugoslovenski doprinos istoriji diplomatije. I obogacenje ustavne prakse, u razmerama, naravno, svetskim. Jedan opozicioni poslanik (Cotric) ne samo sto je primetio da je predsednik Milutinovic leteo predsednickim "falkonom" na privatni docek Nove godine u Atini - sto kosta dvadeset hiljada dolara - nego veli da je time prekrsen i ustav koji iskljucuje mogucnost da predsednik Republike obavlja drugu javnu funkciju ili profesionalnu delatnost!

Putovao, pa sta? Moze mu se, ima "falkon"...

A ako moze da bude predsednik, za sta je potrebna visa strucna sprema, moze, valjda, da bude i ambasador!

S Grckom imamo specijalne veze i tradicionalno prijateljstvo i samo ambasador sa titulom predsednika moze uspesno da neguje tradiciju!

Nije li, uostalom, dovoljan ustupak opoziciji to sto je predsednik odustao da i dalje bude ministar spoljnih poslova...

Sada je ministar spoljnih poslova Zivadin Jovanovic, doskora potpredsednik Socijalisticke partije Srbije, koji je jos letos naslutio kakva mu funkcija sleduje, pa je u jednoj sumi kod Race Kragujevacke prorocki primetio: Imajuci u vidu neophodnost da sve snage i znanje okrenemo radu, proizvodnji i stvaralastvu, da jacamo jedinstvo, medjunarodni ugled i polozaj zemlje, razumljiva je svenarodna podrska kandidaturi Slobodana Milosevica za predsednika SR Jugoslavije.

Tom prilikom nije zaboravio da pomene i one snage koje se maskiraju antikomunistickim parolama sa ciljem da oslabe Srbiju, jer se prema stranim faktorima, od kojih za to dobijaju podrsku i novac, ponasaju podanicki i snishodljivo!

Ovaj istorijski trenutak, naglasio je Jovanovic, nema opravdanja za bilo ciji licni ili liderski interes ili ambicije!

Kao rasni diplomata, ponikao iz kabineta na vrhu drzave i partije, Zivadin Jovanovic je intuitivno osetio ko je najbolji za Srbiju. Prvo je to bio Zoran Lilic: Njegov izbor za predsednika je garancija sigurne i stabilne Srbije na Balkanu i Evropi, interes srpskog naroda u Srbiji i izvan Srbije, da zivi u miru, da bude ravnopravan i siguran na svome.

Kad, medjutim, Lilicu nisu dali da se dalje takmici, najbolji je, po Jovanovicu, postao Milan Milutinovic, kao kompletna politicka licnost, prihvatljiv sagovornik i partner koji je dao ogroman doprinos u sprovodjenju Dejtonskog i Pariskog sporazuma; drugi kandidati nemaju viziju buducnosti zemlje i ne verujem da mogu biti na celu Srbije. Cak bi to bilo stetno za Srbiju i Jugoslaviju.

U Rekovcu, svojoj rodnoj opstini, Jovanovic je dodao da se, kada je rec o Milutinovicu, moraju imati u vidu njegov ugled i opsta prihvacenost u zemlji i Evropi!

S tom opstom prihvacenoscu, dakle, Milutinovic je postao predsednik, a Jovanovic ministar.

Jovanovic se skolovao na Pravnom fakultetu i u kabinetima druga Tita i druga Nikole Ljubicica. Narocito se isticao. Tamo je, kod Ljubicica, naucio politicku gramatiku (Imajuci u vidu neophodnost da sve snage i znanje okrenemo radu), kao i diplomatske manire. Povremeno bi napustao kabinete da se proveri u diplomatskoj praksi, kao vicekonzul u Torontu, kao savetnik u Keniji, kao ambasador u Angoli.

Radnu karijeru zapoceo je, inace, na mestu pravnog referenta u opstini Novi Beograd. Rodjen je 1938. u Oparicu, u opstini Rekovac.

A kada su socijalisti one jeseni pokusali da ukradu opstinske izbore, Jovanovic, tada samo pomocnik saveznog ministra za spoljne poslove, trezveno je zakljucio: Situacija je sada jasnija i pokazuje da sve treba da se okonca u institucijama Srbije i SR Jugoslavije - i to na demokratski nacin, koji odgovara volji naroda.

Naglasavam poentu: tek kada je situacija jasnija, valja postovati volju naroda!

Sta je sada, po mom shvatanju, prvi zadatak jugoslovenske diplomatije i miniistra Jovanovica? Prvi zadatak je da prate Klintona. Ukoliko se dokaze da je Klinton 1991. godine u Litl Roku skinuo pantalone i donji ves pred izvesnom Polom Dzons, i ukoliko Pola Dzons precizno opise Klintonove polne osobenosti za koje veli da ih je zapamtila, moralni kredibilitet americkog predsednika pasce pod sumnju. Bil i Pola susresce se u Beloj kuci krajem nedelje. Predsednik bi trebalo da govori pod zakletvom i da joj gleda u oci. Ona, dusevno sikanirana, trazice izvinjenje i obestecenje, jer joj cast ima cenu.

Tu vidim sansu. Polin dusevni bol i Klintonove gace mogle bi, na indirektan nacin, da ojacaju nasu poziciju u svetu. Ako se, dakle, ispostavi da se predsednik Sjedinjenih Drzava svlacio, a nasa diplomatija tu cinjenicu moralnog posrnuca iskoristi na vest nacin, i sam Dejton bi se relativizovao, i Dejtonski sporazum postao bi nistavan - jer je covek koji se svlaci diktirao uslove - a to bi rezultiralo skidanjem spoljnjeg zida sankcija i otvorilo bi nam vrata najveceg rasta proizvodnje u Evropi, kao i energicnoj borbi protiv kriminala, sto su nasi pravci razvoja.

Ako je, pak, Klinton nevin, nasa nevinost i dalje ostaje bez zastite.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.