JUNACI NASEG DOBA

BOLNI POLOZAJI

Direktor Tanjuga Zoran Jevdjevic gradi i razgradjuje kao pravi profesionalac

Kazu bliski saradnici nasih najvecih medijskih magnata - Dragoljuba Milanovica (RTS), Hadzi Dragana Antica (Politika) i Zorana Jevdjevica (Tanjug) - da je zavladala neka rednja.

(Kazu, pod uslovom da ostanu anonimni).

Pridjem gazdi, kazu, ukazem na problem, a on u prolazu odgovara: boli me k...

To im je, magnatima, zajednicko; poprimila pomenuta boljka razmere epidemije. Imaju i drugih zajednickih crta, ali ta je dominantna.

Jece kabineti: boli me k...

Zavladala bela kuga.

Kao aktivni protivnik hipokrizije u drustvu, borim se protiv tri tacke iza k. Cemu K sa tri tacke: il' ga ima, il' ga nema! Vidis li tri tacke, gresan si makar u mislima. Ima toga u knjizevnosti - kod Kafke Jozef K - ali nase K je nesto sasvim drugo. Planetarno. Mozete li zamisliti Basaru kako K pise sa tri tacke!? Nemoguce. Topi mu se globalna metafora...

Borim se, dakle, koliko mogu, medjutim kazu: mora tako, jebi ga, u ozbiljnim novinama.

Dok Jevdjevica boli, Tanjug izvestava. Drzavna agencija javlja, a tuzilac Tmusic slusa, kako neke novine pogorsavaju stanje na Kosovu. Tuzilac Tmusic ne budi lenj, pise optuznice. Policija zove urednike na informativni razgovor, pita: zasto novine odbijaju da rese ono sto godinama nije resavano, to jest, pitanje Kosova. Urednici mucaju, nemaju odgovore na unakrsna pitanja.

Ako Tanjug nesto precuti, onda se to nije ni dogodilo. Ovaj prestup nije precutao, prestup se, znaci, dogodio. Kako Tanjug kaze!

O Zoranu Jevdjevicu nista ne znam, znam samo da je nas poznati novinar, cim je na celu Tanjuga. (Uzimam ga kao globalnu metaforu). I da je dobitnik Povelje zahvalnosti za doprinos razvoju "Borbe", one crvene koju poletno uredjuje dr Zivorad Djordjevic iz JUL-a. Jasno, kakav doprinos, takav i razvoj!

Da, Jevdjevic je bio i u Dejtonu, sto mu se nicim ne moze osporiti. Sanja, pretpostavljam, ambasadorsko mesto, licno drzi da mu pripada.

Malo znam o Jevdjevicu, ali narod sve zna, ukoliko ne laze. Narod tvrdi - a tesko ga je proveriti - da Zoran Jevdjevic ima firmu u iznajmljenom poslovnom prostoru u Ustanickoj 63 (stan 17), da zida kucu u Lisicjem potoku, da sluzbenim kombijem prevozi gradju, da na ime zenine drugarice drzi kozmeticki salon "Mistazo" u Bulevaru Lenjina ("Mistozo" - prema pocetnim slovima sinovljevog, cerkinog, zeninog i svog imena), da vozi kola metalik boje, registrovana na sluzbenog vozaca, da u Medjunarodnom pres centru organizuje feste za svoje odabrane ljude...

Narod dalje tvrdi da Jevdjevica boli sto je za to vreme - cele zime, naime - iskljuceno grejanje u Tanjugu (osoblje se ispomaze kvarcnim pecima), sto je voda iskljucena vec mesec dana zbog duga od sto pedeset hiljada dinara, sto za januar i februar toplog obroka nije bilo, sto markica za prevoz u februaru i martu nema, sto plate godinu i po nisu povecane, a nepovecane su minimalne...

A penzionerima je ulaz zabranjen.

Uprkos svemu, pronose se glasovi da je rado vidjen, kao dragi gost, na najvisem mestu. Folklorno predanje ide dotle da Jevdjevica predstavlja kako tamo nogom otvara vrata! Ili se sam Jevdjevic time hvali narodu. Ne verujem, niko tamo ne otvara, dok mu ne otvore.

Kadrovi, kadrovi...

Onoga Smiljka Kostica, prica se, uhapsili su tek kad je otkazao poslusnost. Pre toga (mu) nisu primetili dvorac u Zitoradji. Ali ako je tacno da je Smiljko u traktor ugradio televizor, muzicki stub i telefon sa sekretaricom, kako da ga ne uhapsis!

Jednom sam rekao, i vise necu da ponavljam, da Zoran Jevdjevic deluje u duhu vremena. Naglasava, malo srdit sto ga iz prve ne razumeju: "Ekonomsko ulaganje - da, ali onda, gospodo, ulazite pare, nemojte insistirati na besmislenoj privatizaciji!"

A jednom je priznao: "Ja sam, priznajem, zavisan od sopstvene drzave, a oni koji primaju pare od nekih drugih institucija ili drzava, verovatno su zavisni od drugih drzava. Ja zaista delim sudbinu, i finansijsku i materijalnu, moje sadasnje kuce, kao i prethodne gde sam bio, ali i materijalnu i finansijsku sudbinu ove drzave."

Pravi profesionalac, kaze: "Ni profesionalizam ne znaci neku suplju floskulu u kojoj je profesionalno samo ono kako to zamisljaju neke nase kolege iz nezavisnih medija ili kako se to u politickim nastupima ostrascenih delova nase politicke scene govori".

Ostrasceni delovi, medjutim, dizu glave. Javni tuzilac priskace u pomoc.

Pravog profesionalca (ne Jevdjevica, nego uopste) pitanje casti ne muci, jer se kod poslusnih to pitanje i ne postavlja. Svi su oni, pak, solidni ljudi, ne prave probleme i ne piju. Ali, postavlja se pitanje sta sira drustvena zajednica ima od njihove apstinencije; vise se ceni mamurluk koji daje rezultate, nego vrlina bez rezultata.

Na kraju krajeva, drustvo mora da ih leci kad ih zaboli, bez obzira na apstinenciju.

Njih, medjutim, i dalje boli. Pa ako njima nema leka, a na polozaju su, sta ce tek biti s nama, obicnim smrtnicima, kad i nas zaboli!