2464, 19 MAR 1998

(nastavak sa prve strane)

KOSOVO

PET PUTA NISTA

Bile su, naravno, potrebne i neke pretpripreme da bi se scenario odvio bas tako i da bi se dobro odmerio trenutak za aktiviranje "bureta baruta". Jedna od njih je stvaranje Oslobodilacke vojske Kosova koja je proces osamostaljivanja mogla da ubrza u svakom trenutku. Sa sigurnoscu se racunalo na srpski rezim koji nikada ne resava probleme, koji ih "gura pod tepih" sve dok stvari ne odu toliko daleko da moze da se osloni samo na silu koju poseduje a koju, po pravilu, ne ume ni da dozira ni da primeni u okviru medjunarodnih normi.

ULTIMATUM ZA DIJALOG

Klupko je pocelo da se odmotava uoci izbora kosovskih Albanaca kada se DSK prvi put nasao u poziciji da nema 101 odsto podrske i da su se sem Rugove pojavili i drugi lideri koji su zeleli da ponesu lovorov venac "oslobodioca svog naroda". Tzv. OVK je pojacala intenzitet svojih delovanja uz apsolutnu sigurnost da ce sve teroristicke akcije koje izvede (kao takve ih je ocenila i medjunarodna zajednica) biti amnestirane onoga trenutka kada srpske vlasti, po obicaju, neodmerenom i besmislenom silom krenu protiv ove organizacije i ostalog sto im se nadje na putu. Bas tako se i dogodilo - Drenica i civilne zrtve u njoj bile su dovoljan razlog da se Srbiji da rok od 10 dana da resi kosovsko pitanje ili ce se ponovo naci pod sankcijama.

I Evropska unija i SAD su se odmah slozile u jednom - da Slobodan Milosevic postuje samo "cvrstu ruku" i da se njegovo ponasanje ovoga puta preventivno mora sankcionisati. Mrznja prema Milosevicu za Siptare je bila sasvim dovoljan kapital da se nadju na korak od ispunjenja svog cilja. Isporucen je ultimatum u koje su se, izmedju ostalog, kaze da srpska i albanska strana moraju odmah poceti miroljubivi i bezuslovni dijalog, a Robert Gelbard je to jos detaljnije objasnio - Kosovo mora da dobije ojacanu samoupravu u granicama SRJ a ne Srbije. Ta opcija upakovana u lep papir da "nema promena spoljnih granica" predstavlja samo prelazni korak jer onoga trenutka kada Kosovo dobije autonomiju unutar SRJ - stice pravo na otcepljenje. Cak i da se takva mogucnost izbegne nekim pravnim aktom, ona se gubi u slucaju otcepljenja Crne Gore koje je vrlo izvesno ukoliko dodje do novog zida sankcija, a poznavajuci srpske vlasti - kad-tad cemo ih zaraditi.

Savet Evrope je ipak ponudio niz mogucih - prvo besuslovne pregovore a potom i posrednicku misiju OEBS-a i Felipea Gonzalesa na njenom celu.

Vladajuca stranka je odbacila ideju posrednika uz obrazlozenje da je Kosovo unutrasnje pitanje Srbije, Milosevic se ocekivano narogusio vec na pomenu Gonzalesovog imena (bivsi spanski premijer vec je na putu da preuzme zadatak), ali je predlog da se otpocne dijalog prihvacen munjevitom brzinom. Previse brzo, prema misljenju mnogih, jer se prethodno nije razgovaralo o platformi sa kojom ce srpska delegacija nastupiti (SPO i ND su zbog toga odbile ucesce u pregovorima), sto je jos jednom pred svetom dokazalo sve manjkavosti rezima koji 10 godina nije u stanju da smisli nacin na koji ce se suprotstaviti delovanju paralelne drzave na Kosovu i koji nema ni instrumente ni kredibilitet da dokaze kako tesko moze da se brine o ljudskim pravima onih ljudi koji ne postoje u popisu stanovnistva, sem uz pomoc policijske represije.

Prva runda je zakazana za 12. mart u Pristini. Vlada Srbije je oformila delegaciju na cijem celu je potpredsednik vlade Ratko Markovic, a u kojoj JUL zastupa Milovan Bojic, SRS - Tomislav Nikolic, SPS - Vojislav Zivkovic, SVM - Antal Bijaci, a svi su se slozili da ce se platforma lako naci ako pregovori pocnu. Dan ranije Ibrahim Rugova je izjavio da je spreman za bezuslovni dijalog "kada god to hoce srpska strana".

BEZUSLOVNI PREGOVORI

A onda je pocela interesantna igra albanskih partija u kojoj je medjunarodna zajednica pomogla u odrzavanju takta.

Srpska strana je obelodanila "kada zeli da otpocnu pregovori" i doputovala u Pristinu. Nijedan predstavnik Albanaca nije se pojavio uz obrazlozenje da poziv nije upucen nikom posebno vec je poslat u etar bez adrese. Vladina delegacija je istoga dana ispravila gresku i poziv uputila svim relevantnim strankama i nekolicini albanskih intelektualaca. Fehmi Agani je tim povodom izjavio da se njegova stranka DSK nece odazvati pregovorima jer je uslov medjunarodne zajednice da oni budu "bezuslovni" a srpska strana (gle cuda) insistira da se vode u okviru normi koje odredjuje Ustav Srbije; Adem Demaci da ni njegova Parlamentarna partija Kosova nece doci jer ne zeli da razgovara bez medjunarodnih predstavnika, a ni sa onima koji "minimiziraju problem" jer bi "opstanak Kosova u Srbiji bio tragican za albanski narod". Zvanicni Vasington je istoga trenutka uvazio sve ove primedbe i pregovore nazvao "propagandnim potezom srpskih vlasti" jer one vec unapred ogranicavaju opcije time sto hoce da se pitanje resava u okviru Srbije a ne SRJ.

Interesantno je da niko iz medjunarodne zajednice u pocetku nije reagovao kad je u pitanju "bezuslovni" pristup razgovorima albanske strane, niti je na dnevni red postavio to da albanske partije pristaju na razgovor samo pod uslovom da im se obezbedi nezavisna republika, medjunarodna arbitraza i predstavnik iz Crne Gore. Zato je reagovala zahtevom da se policijske snage povuku sa Kosova, ali ne i apelom da Siptari smanje intenzitet svojih svakodnevnih protesta u kojima desetine hiljada ljudi marsira sirom Kosova sto bi, valjda, samo u Srbiji trebalo da se odvija bez prisustva policije.

Vladina delegacija je, ipak, ostala uporna u insistiranju da do pregovora dodje. Pet puta je cekala albanske predstavnike, a u medjuvremenu je razgovarala i sa predstavnicima drugih manjina na Kosovu (romskom, turskom i muslimanskom), sto je takodje ocenjeno kao propagandni potez i obilato ismejano u medijima na albanskom jeziku. U medjuvremenu, spisak zamerki na ponudjene pregovore se od strane kosovskih Albanaca samo sirio: Srbi se prvo moraju distancirati od zlocina koje su izvrsili, prezentovati ih putem medija uz prikladno izvinjenje, povinovati zahtevima Kontakt grupe, sacekati Gonzalesa i platformu koju ce medjunarodna zajednica da usvoji ili predlozi i jednom za svagda shvatiti da Albanci nece da zive u Srbiji (bila ona okupatorska ili ne, jer joj posle 1989. vise nikada nece verovati). Aljus Gusi, sekretar DSK, za odnose s inostranstvom, pokusaj srpske delegacije okarakterisao je recima: "Srbi su, u stvari, dosli na mesto svog zlocina gde su ovih dana izmasakrirali decu, zene i starce", ali da oni ne odbijaju dijalog vec samo imaju "gorka iskustva sa srpskim rezimom".

Jedini Albanac koji je pozvan na pregovore i koji je nasao za shodno da u pismenoj formi odgovori zasto ih odbija (adresirano na Ratka Markovica) bio je Azem Vlasi. Uz napomenu da je Rugova jedini koji ima mandat da odredjuje delegaciju kao legitimno izabrani predsednik njihovog naroda, Vlasi je uputio i niz sugestija ukoliko se zeli iskren dijalog: prekid policijske blokade, povlacenje policijskih snaga, dolazak medjunarodnih komisija, nemogucnost da se dijalog vodi u okviru Ustava koji je glavno izvoriste kosovske krize, uvazavanje opcije o suverenom Kosovu za koju su se izjasnili Albanci na referendumu, pa sve do upotrebe drugacije terminologije. Naime, vredja ih sto se zgrada u kojoj se obavljaju pregovori (ili bi trebalo da se obave) naziva "prostorijama Vlade RS U Pristini", jer su to prostorije Vlade Kosova iz koje je ona silom proterana 1990.

ULOGA MEDjUNARODNE ZAJEDNICE

S druge strane moglo bi da stigne pismo o tome kako prosecnog Srbina takodje vredja pomisao da bi u svoju prvu Patrijarsiju vec tokom sledeceg meseca mogao da udje samo izuven (vremena i istorija se menjaju i za jedne i za druge) da kojim slucajem Srbija u medjuvremenu nije tako ponizavajuce izgubila svaki kredibilitet u okviru medjunarodne zajednice. Takav status se ocituje i na sitnicama poput nedavnog dogadjaja kad je MUP-u ostro zamereno sto je uhapsio stranog novinara koji je "samo" snimao vojne objekte (treba li pomenuti da bi u svakoj drugoj drzavi uljez u vojnom zdanju bio na mestu ubijen, a kod nas moze da radi ko hoce i sta hoce), ali i na krupnijim pitanjima. Recimo, u tome sto medjunarodna zajednica nema ni reci kritike na racun paralelnih izbora na Kosovu koji svakako nisu u kontekstu dobre volje jedne strane, ali vec ima citav niz kaznenih mera za Srbiju u slucaju da sve probleme ne resi u roku od 10 dana.

Posle gotovo sedam dana pritisaka na Srbiju ipak je doslo do izvesnog pomaka u stavu medjunarodne zajednice. Mozda je tome doprinela upornost srpske delagacije, ali pre bi moglo da se zakljuci da su deo posla odradili i mnogi strani novinari koji su za 500 maraka (koliko su placali Siptarima da ih vode kroz krizna podrucja) cesto puzali kroz potpuno prazne sume uz vodica koji je vikao da ne dizu glave jer su svuda snajperi.

Parlamentarna delegacija Saveta Evrope razgovarala je sa Ibrahimom Rugovom i (ovoga puta dobra vest) ocenila da nije iskren kada tvrdi da bezuslovno pristaje na pregovore jer hoce da razgovara sa delegacijom SRJ a ne Srbije. Prema izjavi Andrasa Barsonja, lider kosovskih Albanaca je malo "omeksao stav" i pristao na razgovor i sa srpskom delegacijom ako prvo vidi "detaljan dnevni red koji se predlaze za pregovore". Tim povodom je Barsonj izneo misljenje da bi prvo trebalo da se odrzi plenarna sednica SE i da se na njoj imenuje grupa koja bi za (opet) deset dana izradila dnevni red pregovora. Da li to znaci da nama sankcije ipak sleduju, ostaje nejasno, jasno je samo da se u Milosevicevom slucaju ocekuje daleko veca brzina od one koje je u stanju najvise telo Evrope da postigne. I jos nesto - da se Ibrahimu Rugovi daje neophodno vreme da zavrsi posao koji je otpoceo "kod kuce".

PRVI RASCEP

Jasno je, "bure baruta" nije eksplodiralo ni zato sto je to Milosevicu ovoga trenutka odgovaralo (kako tvrde jedni), ni zato sto su kosovski Albanci bas ovih dana ustanovili da vise ne mogu da trpe represiju, vec u kontekstu predstojecih izbora na kojima bi ovoga puta vise lidera zelelo da preuzme kormilo nad paralelnom drzavom. Prethodnih meseci, Parlamentarna stranka Kosova Adema Demacija nezvanicno se nametnula kao ona snaga iza koje stoji OVK i kojoj je dosta Rugovinih "mirnih resenja" koja ne vode nikud. Uz njega su mahom stali i studenti koji su u pravilnim razmacima poceli s mirnim protestima i talasanjem na Kosovu. Politika "strpljenja" je na taj nacin dobila zestoku konkurenciju i pretila je opasnost da u dogledno vreme bude potisnuta. I jednima i drugima (ima ih jos ali nisu toliko bitni) bilo je vazno da pre izbora stvari isteraju do kraja - nezavisnost je morala da bude priznata.

Pregovori koje je ponudila srpska strana nikako nisu mogli da se uklope u tu semu: prvo - potrajali bi, i drugo - osujetili bi finalnu verziju obecanog. To je bio osnovni razlog sto nijedna stranka nije smela da im pristupi. Istaknut je spisak zelja, a kada se shvatilo da ih medjunarodna zajednica ipak nece ispunjavati u nedogled i da ce pre ili kasnije narediti da sednu za pregovaracki sto, pritisak je pao na Rugovu i njegovu stranku koji su, za sada, legitimni predstavnici kosovskih Albanaca.

Rugova se tako nasao u poziciji da mora da pristupi pregovorima i da pristane na autonomiju koja nece biti onolika koliku je obecao i da time, verovatno, izgubi izbore. Zato je brzopotezno pristupio reorganizovanju svoje stranke i pripremama za izbore koji ce se odrzati 22. marta i na kojima ce, prema dosadasnjim pokazateljima, sigurno pobediti. Adem Demaci je odlucio da mu ne pruzi tu priliku i zatrazio je odlaganje izbora. Posto DSK nije imao nameru da mu ispuni zelju, na sednici Parlamentarne partije Kosova je ocenjeno da su to privatni izbori Ibrahima Rugove i kosovski Albanci su pozvani da ih bojkotuju. Izdato je saopstenje u kojem se, izmedju ostaloga, kaze: "Oni koji danas glasaju za Rugovu, oni ce glasati za kapitulaciju, oni ce glasati za jos jedan politicki neuspeh, oni koji prihvate da ucestvuju na izborima prihvataju da sa njim dele sva zla koja on cini nasem narodu sa njegovom neplodnom defetistickom politikom. On koji je odlozio izbore kada ih nije trebalo odloziti, a koji predlaze da se odrze kada je vise nego neophodno da se odloze, predstavlja neodgovornog coveka i ne zasluzuje nase poverenje. Ovi izbori ce razjediniti nas narod u najdramaticnijem vremenu i to ce povecati konfuziju koja ide u prilog okupatoru."

Na sednici PPK je takodje konstatovano da je farsa odrzati izbore u vreme "okupacije, zlocina i masakra", da se pre toga moraju formirati strucne ekipe koje bi sele za pregovaracki sto sa srpskom stranom uz arbitrazu medjunarodnog faktora, a tek kada se dodje do resenja pristupiti formiranju novog rukovodstva. Jasno je da je i sam Demaci svestan da pregovori nece doneti ono sto je Rugova obecao i da trenutno insistiranje na pregovorima (ova stranka ih je u pocetku ostro odbijala) ide samo u prilog njegovoj partiji koja bi time na odlozenim izborima imala vise sansi da se preporuci kao tvorac Kosova republike.

Sukob izmedju dve najjace stranke reflektovao se i na, do sada, vrlo kompaktne kosovske Albance. U prilog zahtevima PPK-a oglasio se i UNIKOMB koji je zatrazio odlaganje izbora ili, u protivnom, njihov bojkot, a prvi put za poslednjih 10 godina u Pristini su se mogla cuti i drugacija misljenja, cak i tvrdnje mnogih Siptara da nece izaci na glasanje.

Naravno, izbori ce uspeti i to po istom modelu koji je nedavno primenjen u Srbiji. Rugova i njegova stranka ce nategnuti 50 odsto, dobiti legitimitet da predstavljaju kosovske Albance na pregovorima (posmatrace i sve ostalo sto traze), a na kraju ce morati da se "zadovolje" sirokom autonomijom i nizom povlastica koje nijedna manjina ni u jednoj drugoj zemlji nema. Srbija ce sve to morati da da (vec sada se miri sa nezavisnim socijalnim i penzionim, nepriznavanjem vojske, drzavnih organa i institucija), sto ce biti maksimum jedne strane, a ni priblizno minimumu druge strane. Nijedna stranka na Kosovu ne prihvata mogucnost ostajanja u Srbiji, tako da ce posle "uspesno okoncanih pregovora" sasvim sigurno isplivati PPK ili neka druga stranka koja nije stavila svoj potpis na dokument i koja ce nastaviti da ispunjava "demokratsko opredeljenje Albanaca da ne zive ni pod kojim uslovom sa okupatorom".

Sandra Petrusic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.