2483, JUL 30 1998

POLITIKA

VOJSKA NA NISANU

Tvrdi se da vojska na Kosovu nije jos umesana, a Siptari da jeste. Svet je skloniji da njima poveruje

Vanredno stanje na Kosmetu jos nije proglaseno, nadamo se da nece ni biti jer bi u suprotnom i Vojska Jugoslavije morala da bude umesana, a ona, prema informacijama nase zvanicne vlasti, nece ni biti umesana u borbi protiv "nekakvih" siptarskih terorista koji se predstavljaju kao "nekakva" Oslobodilacka vojska Kosova. Kada bismo mi priznali (mi kao drzava) da je to zaista vojska, makar bila ona i "oslobodilacka", onda bismo lako na njene napade odgovorili vojnom silom, ali onda bi je i priznali kao faktor koji moze ucestvovati u medjunarodnim pregovorima, i snagu koja zaista postoji na nasoj teritoriji. Strana vojna sila na tudjoj teritoriji, ukoliko nije "grupa terorista", mora biti tretirana samo kao pretnja ovoj drzavi.

Na sve nase demantije da Vojska Jugoslavije ucestvuje u bilo kakvim akcijama na Kosmetu, Siptari, a sve vise i raznorazni "medjunarodni faktori" odgovaraju da mi lazemo. Navodno, da pripadnici 63. padobranske divizije iz Nisa i 72. brigade, ucestvuju u ratnim operacijama na Kosovu, preobuceni u policijske uniforme, ili kao pojacanje granicnim jedinicama Vojske Jugoslavije. To, naravno, nije tacno. Iako ne mozemo pouzadano da tvrdimo da li neko od pripadnika tih elitnih jedinica ucestvuje u operacijama na Kosovu, oni su obuceni u policijske uniforme - dakle, to su policajci.

Izuzev histericnih zena koje rade u nasim "humanitarnim" organizacijama, svi ostali znaju ili bi trebalo da znaju da ako vojnik nije u uniformi svoje zemlje, vec u tudjoj (uniformi) ne predstavlja svoju zemlju vec je najobicniji spijun i kao takav uvek moze biti stavljen pred preki sud ili biti streljan na licu mesta. Ukoliko to neko dokaze nasim "policajcima" - neka ih strelja, cim ih uhvati. Ukoliko ne moze, bolje je da prestane da siri histeriju medju mondijalistima i svetskom javnoscu.

U medjuvremenu, granicari Vojske Jugoslavije vrse svoju duznost i na srecu, ako se to uopste moze nazvati srecom, retko bivaju ranjeni ili ubijeni. Na nesrecu srpskog stanovnistva Kosova, mozda i premalo, jer, nadaju se oni, u tom slucaju Vojska Jugoslavije bi odgovorila na teroristicke napade.

Najnovijim ukazom savezne vlade granicni pojas SR Jugoslavije je prosiren sa nekadasnjih 100 metara, na dubinu od pet kilometara. Ovo su shvatili narocito "demokrate", narocito crnogorske, kao novo nasilje savezne vlade koju oni ne priznaju. Do sloma socijalizma sve drzave istocnog bloka koje su nas okruzivale (Madjarska, Rumunija, Bugarska), cuvale su granicu u dubini bas od pet kilometara, i niko se nije bunio. Oni su, zapravo, sprecavali svoje gradjane da prebegnu u Jugoslaviju, a ova vladina odluka je naterala i neke nase gradjane da pomisle kako smo mi "zavrsili" sa OVK i kako njih sprecavamo da beze u Albaniju.

Izvesno je da oni jos dugo nece nikuda bezati ne samo zato sto nemaju gde nego zato sto se i oni nadaju da ce ovde uspeti da ostvare svoj san - veliku Albaniju. Ako im je to uopste san i ako sanjaju da ce, kad budu "veliki", biti zaista veliki i da ce im tada zaista biti dobro, bar onoliko koliko je Siptarima u "Siptariji" dobro.

U javnosti se sve vise cuje da predsednik SR Jugoslavije Slobodan Milosevic "tera" vojsku da se sto vise angazuje na Kosovu i da mu se, navodno, vojni vrh protivi. Tesko je poverovati u te spekulacije, jednostavno zato jer vojska mora da slusa svog predsednika. Trenutno, Vojska Jugoslavije, onaj deo koji je na Kosovu, izvodi iz kasarne svoje vojnike koji "kampuju u prirodi" da bi sacuvala zivote vojnika i da ne bi bila direktno umesana u moguce napade na kasarne, sto se dogadjalo u Hrvatskoj i na sta vojska nije bila pripremljena. U slucaju nekakvog napada na kasarnu, vojska bi morala da odgovori. A slabo naoruzanim Albancima, vojnicki neosposobljenim za pravi rat (uglavnom se bave teroristickim napadima), koju vodi grupa od nekoliko hiljada, od tri do pet hiljada, bivsih oficira, podoficira, placenika i obucenih terorista. Ostatak vojske cine uglavnom prisilno mobilisani seljaci spremni da pucaju iz mraka ili sa ledja, ali nesposobni za bilo koju vojnu akciju.

Medjutim, Siptari su spremni da zrtvuju sve te ljude da bi izazvali medjunarodnu javnost i optuzili Srbe za genocid.

To je postalo moderno jos u vreme rata sa Hrvatima. Narocito rata u Bosni, kada je "ozvanicen" termin etnicko ciscenje, za sta su optuzeni samo Srbi.

Istina je da mi nemamo dovoljno vojske na Kosmetu. Crnogorci podrzavaju svoje ljude da ne idu na Kosmetu a u Srbiji se sve manje ljudi odaziva vojnim pozivima u strahu da ce sluziti vojni rok na Kosmetu. Trenutno ni u jednoj kasarni na Kosmetu nema regruta, tj. "mlade vojske". Ali, mladi vojnici koji se obucavaju po raznim gradovima Srbije uskoro ce zavrsiti obuku i biti rasejani - po Kosmetu. Tada nam slede novi protesti "majki u crnom", svih mogucih "demokrata" i mondijalista koji ce, opet, protestovati sto "ne znaju gde su im deca" ili ako znaju zasto su bas njihova deca na Kosmetu.

Necija deca moraju da budu i tamo. A ako ova drzava nikako ne moze da "animira" svoje gradjane da se "normalno" ponasaju, odnosno bar da shvate tu obavezu kao nekakav dug drzavi, sto i ostale zemlje praktikuju, onda mozemo reci da smo Kosovo konacno prodali. Sve bezeci od drzave i od njene aktuelne vlasti, ali ne pokusavajuci da tu vlast promenimo, niti tu drzavu.

Sta onda da radi vojska?

I kome u ovom slucaju sluzi?

Milan Damnjanovic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.