2486, AVGUST 20 1998

BORBA ZA "NASU BORBU"

GUJA U DZEPU

U trzisnoj privredi vazi pravilo - firma koja ne donosi profit, o gubicima da ne govorimo, ide u vecna lovista. Bilo da je rec o Lajfu, Tajmsu ili Nasoj Borbi  

Nekada slavni Lajf, pojam americkog i svetskog ilustrovanog novinarstva, odavno vise ne izlazi. Simbol dobrog i ozbiljnog politickog novinarstva londonski Tajms, za koji je malo reci da je usao i u legendu i u istoriju Gutenbergove galaksije (jedan je od najstarijih listova na svetu, pokrenut 1. januara 1785. godine), neko vreme nije izlazio jer su njegove gazde zapale u finansijsku krizu. Kad se Madjarska bila oslobodila komunizma i kad su privatne novine mogle slobodno da izlaze, desetine novih listova javljalo se svakog meseca i gotovo isto toliko novina gasilo se i odlazilo u zaborav. To je potpisniku ovih redova rekao, pre osam godina, u Budimu gradu, madjarski podministar informisanja, a potpisniku, posto je odrastao u samoupravnom socijalizmu, nista nije bilo jasno.

Ovih dana stizu vesti u kojima samo simpatizeri Lenjinovog dela mogu da uzivaju, kako je i nasa Nasa Borba dogurala do gasenja, jer njen vlasnik Dusan Mijic, poznati vojvodjanski biznismen, nema vise nameru da pokriva novine koje donose gubitke. Covek je privatnik, list je njegovo vlasnistvo, a svaki privatnik, kad je o placanju zaposlenih rec, ima guju u dzepu. Nisu ni Nemci izuzetak, o Svajcarcima da ne govorimo (njihove gazde pored jedne velike, u dzepu drze i jednu manju, rezervnu mambu).

Bez sentimentalnosti

Postoje, naravno, izuzeci. Kad vlasnik firme oseti da mu neki radnik vredi i da mu donosi profit, platice ga odlicno. Ako ga ne plati, covek koji vredi zaposlice se u konkurentskoj firmi. Retki su primeri da vlasnik firme, bez obzira koliko tezak bio na placanju zaposlenih, napravi ovakvu gresku. Ali, kad neko lose radi, kad ne donosi profit, svaka sentimentalnost tu prestaje. Privatne firme nigde u svetu nisu socijalne ustanove i tu prema ljudskim sudbinama milosti nema. Kazu ekonomisti da je propadanje firmi na Zapadu normalna pojava, kao i radjanje novih. Svake godine u Nemackoj nestane cetrdesetak i pojavi se pedesetak hiljada novih firmi, a za onima kojih vise nema niko ni suzu ne pusti.

Dobro, mi nismo tako neemotivni kao surovi zapadnjacki svet i nama ce biti zao nase Nase Borbe, koja je prva od dnevnih novina pocela da krci korov kojim je bilo obraslo srpsko novinarstvo. Ove su novine tamanile nacionalizam kao gamad, ustale su protiv ratnickih urlika onih koji su mislili da ce gace od moravske kudelje prati u Karlobagu, na moru, i to istorija nece moci da preskoci. Navuci ce ovaj list opravdani gnev vlasti, ali to je bio kompliment koje bi svake novine mogle samo da pozele.

Ali, kako nijedna kriza ne pada sa neba nego nastaje u samoj firmi, medju ljudima (u grudima), nama se cini da je Nasa Borba i sama kumovala stanju u kojem se nasla. Napravila je nekoliko gresaka, zbog kojih sada placa ceh.

Nije ovaj list, nosen neutoljivom zeljom ka slobodnom i nezavisnom novinarstvu, zeleo da shvati prostu cinjenicu koja opominje da od preterane ljubavi majka moze dete i da udavi, prejakim stiskom. Ovaj je list posteno pridavio demokratsku opoziciju u Srbiji, i to u trenutku kad se cinilo da od nje moze nesto da ispadne. Nezavisne novine kritikuju vlast i podrzavaju demokratsku opoziciju i kritikuju opoziciju kad neopravdano napada vlast. Nasa Nasa Borba umela je, ponekad, da uziva u demoliranju demokratske opozicije, njoj niko nije bio dobar, kao da je istorijski bilo moguce da posle pola veka komunizma srpska opozicija bude bolja od engleske.

To bi se, danas, moglo tumaciti nerazumevanjem drustvenog i politickog trenutka, sto nekome ko javnosti zeli da pomogne i otvori oci, pogotovo nasoj koja i dalje navija za Broza, ne ide u prilog. Mi, nazalost, nismo imali bolju opoziciju, nismo ni mogli da je imamo za tri godine, ali imali smo losu vlast i svake ozbiljne novine morale su o tome da vode racuna. Ne kaze narod uzalud - kad nema kise, dobar je i grad.

Sad, kad je opozicija nesto cega se kao kroz maglu secamo, mozemo, zalosni, da zakljucimo kako danas nasu Nasu Borbu nema ko da brani. Slicna ce sudbina zadesiti jos neke listove, koji uveliko tavore, a njih, opet, nece imati ko da brani jer su, samo njima svojstvenoj destrukciji, doprineli ociglednoj marginalizaciji demokratske opozicije.

Potraga za kupcem

Neki se rat na Kosovu i Metohiji vodi. Na jednoj su strani srpska policija, na drugoj balisticki zlocinci (poznati, danas, kao teroristi). Poznato je da balisti (teroristi) vode otvorenu i oruzanu borbu protiv drzave Srbije, koja se brani, kao sto bi, uostalom, uradila i svaka druga drzava. Policija na Kosovu stiti srpski narod, a da je tamo nema, ovi bi zlocinci poubijali i decu u kolevci. Ko kaze da nije tako? Taj nista ne zna i ne dao mu bog da, kao turista, krene ka Prokletijama, da se nadise zdravog vazduha. Ostace i bez vazduha i bez zivota. Nema tamo za Srbe milosti.

Sta pise nasa Nasa Borba? Pise da su srpske snage zauzele Orahovac. Zauzele, dakle, nikako oslobodile. Pise jos da su srpske snage najvece uspehe postigle u etnickom ciscenju albanskih sela i njihovom sravnjivanju sa zemljom...

Pismo koje je redakcija uputila, nedavno, javnosti i u kome od vlasnika Nase Borbe zahteva razne zahteve, tipicno je neshvatanje sustine vlasnistva. Novinari zahtevaju od vlasnika da proda list nekome ko bi njima odgovarao i po cenu koja bi odgovarala kupcu. Glavni urednik kaze da je predlozio vlasniku da redakcijom (on, doduse, kaze Redakcija, kao da je rec o zvanicnom novinarskom organu) rukovodi privremena uprava u kojoj bi se nasli i predstavnici sindikata "koji bi, izmedju ostalog, vodili racuna i o finansijama firme"...

A guja u dzepu?

PETAR IGNjA



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.