2487, AVGUST 27 1998

(nastavak sa prve strane)

VLAST I NOVINARI

OSE UJEDAJU LETI

Predsednika crnogorskog parlamenta Svetozara Marovica ujela je, nedavno, osa, a posto je, uz veliku brigu i podrsku predsednika Crne Gore Mila Djukanovica, preziveo ubod, docekala ga je jedna novinarska pcelica i ponovo pecnula

Ovako je bilo: novinarka Dnevnog Telegrafa, tacnije dopisnik ovog lista iz Budve Branka Plamenac, javila je pomalo neocekivanu vest (stampanu sa nadnaslovom Senzacionalno) da dvojica crnogorskih djetica na najvisoj vlasti, Sveto i Milo, vise ne govore!

Mi u Srbiji prepali smo se ka da smo Crnogorci (a posto smo manji junaci, jos i vise), dozivajuci u pomoc sestru Batricevu da nam uzgovori jednu pravu tuzbalicu, sto mi ne umemo, jer se brzo rasplacemo na svaku losu vest.

Ako se Crnogorci izmedju sebe budu svadjali, ako dva najveca njihova junaka jedan drugome okrecu lijedja, ko ce cuvati ova nasa kad se, ponovo, budemo dali u povlacenje, prema nekoj novoj krfskoj oazi spasa?

Reagovace, vrlo brzo i vrlo ostro, licno predsednik parlamenta Svetozar Marovic. I napravice jedan nedzentlmenski gest, ali, umesto sugestije, evo sta je rekao, pa neka citalac sam zakljuci.

U izjavi za podgoricku Pobjedu, Marovic je rekao da je pomenuti tekst glup i da ne zeli da ga komentarise. "Ipak, zbog ljudi koji ce to procitati, zelim da kazem kako gospodin Djukanovic i ja imamo odnose visokog medjusobnog poverenja i privrzenosti plemenitim ciljevima napretka i dobra Crne Gore, razvoja demokratije i boljeg zivota za sve ljude u ovoj zemlji" - kaze Marovic.

Ma, nismo ni mi u Srbiji sumnjali u velicanstvene ciljeve dvojice crnogorskih politicara, ali gde je tu odgovor na pcelicino zapazanje da se dvojica starih drugara vise ne vidjaju zajedno, ni u pozoristu (odvojeno gledaju - jedan generalnu probu, drugi premijeru), ni na plazi, a onako su se, bolan, lepo i zajedno kupali. Sad Milo pliva sam, izmedju dvojice teloantidavitelja (specijalizovani telohranitelji za vodu), a Sveta nema ni da gleda.

I jos ce reci predsednik Skupstine da bas Djukanovicevom iskrenom prijateljstvu duguje sto je preziveo gotovo tragican ubod jedne ose... "Ipak, insekata ima vise od ljudi. Ima ih, nazalost, nemalo, i u ljudskom obliku. Zuje, ujedaju, pustaju otrove, izmisljaju i zive od traca i ulicnih strasti..."

Mislio je, nema sumnje, na novinarsku pcelicu Branku Plamenac, i jos je naglasio da ga tekst koji je objavio beogradski list ne iznenadjuje. "Prvo, zato sto je objavljen u listu u kojem ocigledno ne saradjuju samo prijatelji gospodje Mire Markovic vec njegovi saradnici postaju i clanovi sire familije Draskovic..."

Sledi dodatak, kao drugo, koji resava svaku misteriju. Naime, tekst nije napisala novinarka Branka Plamenac, njeno ime Marovic ne pominje, ali kaze da je tekst napisala "svastika Vuka Draskovica i moja sugradjanka... kojoj, izvesno, odgovara prostota traca i banalnost prostitucije cinjenica".

Ovo bas nije previse dzentlmenski prema jednoj dami (pogotovo sto oni koji je prvi put vide misle da se ona zove Klaudija Sifer), ali mi tu ne mozemo nista, tako se u Budvi govori.

Malo je, iskreno receno, neobican i stil Svetozara Marovica, onaj visokoparni i zvanicni, kad govori o brizi drugova za nase sutra. To je zato, kaze Branka Plamenac, sto je isao u Kumrovec, u partijsku skolu, na specijalizaciju.

Oglasice se, slicnim stilom, i Milo Djukanovic: "Sa Svetozarom Marovicem povezuje me iskreno prijateljstvo, primereno medjusobno uvazavanje i izuzetna bliskost politicih stavova, koja je potvrdjena (zar samo bliskost politickih stavova? - primedba nasa) i u poslednjoj godini duboke politicke krize u Crnoj Gori. Sve ostalo su dezinformacije i spekulacije, cijim motivima ne zelim da se bavim" - kaze Djukanovic.

Onog trenutka kad je Svetozar Marovic pomenuo i Vuka Draskovica, bilo je jasno da ce Vuk odgovoriti. I odgovorio je, kao da nikad nije ni prosao pored Kumrovca. Jedno se opoziciji mora prizanti: u svoje govore, jezik, stil i ponasanje, uneli su prilicno svezine. Da vidimo: "Gospodine Marovicu, ovih dana ste se oglasili u javnosti, preko Televizije Crne Gore i lista Pobjeda, reagujuci na neke tekstove objavljene u Dnevnom Telegrafu i pri tom ste spomenuli moje ime, rekavsi da novinar koji je pisao te tekstove nije novinar, nego svastika Vuka Draskovica. Pravilno, gospodine Marovicu. Za razliku od nase javnosti, koja Vas zbog toga osudjuje, jer svaki novinar ima svoje ime i prezime, ja Vas podrzavam u raskrinkavanju sustine problema, po cemu ste Vi odavno poznati. Zato sam veoma iznenadjen sto niste na isti nacin postupili i kada ste nedavno izvestili javnost o trostrukom ujedu ose koji Vas je zadesio i, ocigledno, ostavio teske posledice koje mogu ugroziti i usporiti demokratski preobrazaj Crne Gore. Ne znamo, a trebalo bi da znamo, cija je to osa, da li njen vlasnik ima rodbinu (svastiku, ujnu, tetku...), kakva je ideoloska opredeljenost gazde i rodbine..."

Ali, nije sve ostalo na polemikama. O tome nesto kasnije, prvo da kazemo da su Branka Plamenac i Svetozar Marovic i ranije imali jedno drugome sta da kazu, a nekoliko puta, bogami, i na sudu. Prva ozbiljna pretnja upucena je Branki Plamenac jos pre pet godina. Pisala je, tada, u Monitoru, pre pet godina tacno, o tome gde se odmaraju i kupaju poznati politicari. Napisala je da su, tada, Marovic i Momir Bulatovic, ziveci u slozi i ljubavi, vidjeni na plazi Trsteno, pored Jaza, na kojoj se sa svojim familijama mirno kupaju dok oko njih gori suma.

- Vec sjutradan, po redakcijama mojih kolega, trazila su me dvojica momaka Marovica, raspitujuci se za moj poslovni prostor, uz psovke i prijetnje, kako je dosta moga pisanja, opisujuci detaljno na koji nacin ce me maltretirati cim me pronadju. Prijetnju sam odmah prijavila lokalnoj policiji, gdje glavnu rijec opet vodi jedan od Marovica, trazeci zastitu od Sveta Marovica. Na tome se sve zavrsilo - kaze Branka Plamenac.

Onda su usledile razne tuzbe za sve i svasta, a kad se raspala veza Mila, Sveta i Momira, tuzbe su volsebno povucene, nestale...

Pre nekoliko dana novinarku Branku Plamenac posetio je izvesni Drasko Sokolovic, sluzbenik crnogorske Drzavne bezbijednosti, i blago je upozorio da se njeno pisanje njegovim gazdama ne dopada i da ima da prestane! Bilo je tu i pretnji, a mi iz Srbije mozemo samo da se prekrstimo levom i da kazemo: bogu fala, ova nasa vlast nije demokratska, nije evropska, daleko je od najboljih vlasti na svetu, ali bar nas novinare ne tretira kao marvu, koju svaki njen cinovnik moze, bicem, po ledjima.

A mozda je i leto krivo za sve. Onaj koga su ose ujedale, taj se i novinara plasi.

PETAR IGNjA



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.