2492, OKTOBAR 1 1998

NEDELJNIK

PARADOKS

Dogadjaji oko hapsenja Stevana Todorovica, optuzenog za ratne zlocine pocinjene u Bosanskom Samcu, ni posle nekoliko dana nisu dobili svoje razjasnjenje. Niko od nadleznih drzavnih organa SRJ jos ne zuri da kaze da li su pripadnici Sfora ovu operaciju izveli na teritoriji Bosne i Hercegovine, kako je to saopstio sam Sfor, ili na teritoriji Jugoslavije, kako to tvrde ovdasnji mediji.

Todorovicevi advokati i "upucena carsija" pune novinske stupce pricom da su bivseg nacelnika policijske stanice u Samcu na Zlatiboru uhapsili "nepoznati maskirani ljudi koji su ga camcem preko Drine prebacili u Bosnu" a zatim je isporucen u Hag. Prica ima odlike pravog americkog filmskog horora u kojem se pojavljuju "maskirani ljudi koji govore engleski i srpski sa vojvodjanskim akcentom", uniformisana lica, automobili, helikopteri... Tu je i verzija da se mozda radi o profesionalnim "lovcima na ucene" za koje je novac iznad svakog patriotizma.

"Otmicari su cetiri puta menjali tablice na 'mercedesu' a do granice su isli sporednim putevima. Pre nego sto je preko Drine prebacen u RS, primetio je u niskom letu helikopter Sfora, koji ga je preuzeo i prebacio u Tuzlu, odakle je avionom transportovan u Hag. Todorovica su, izgleda, oteli Srbi i 'prodali' Sforu...", jedna je od verzija koja je, navodno, potekla od samog Todorovica, u telefonskom razgovoru sa njegovim advokatom.

Da paradoks bude veci, bas u to vreme se na Zlatiboru odrzavalo savetovanje o Nacrtu krivicnog zakonika SRJ koje je otvorio savezni premijer Momir Bulatovic. Otmica (ili "navodna otmica", kako vam drago) dogodila se takoreci ispred nosa nekoliko stotina ucesnika ovog savetovanja medju kojima je bilo iskusnih krivicara - sudija, tuzilaca i policajaca koji su raspravljali i o novim krivicnim delima medju koja je uvrsceno i kidnapovanje.

Spekulacije idu tako daleko da neki pretpostavljaju kako su otmicari, da bi se bolje kamuflirali, i sami bili prijavljeni za savetovanje ali da se, navodno, nisu zadovoljili teorijskim raspravama odlucivsi se za prakticno delovanje.

Zvanicnici Sfora, preko svog portparola, negiraju pricu o otmici, tvrdeci da je Todorovic uhapsen "bez incidenta" u severnom sektoru Bosne, koji je pod kontrolom americkih snaga, mada ne objasnjavaju zasto nije uhapsen ranije, kada je ziveo u okolini Samca, na manje od pet minuta od baze Sfora u kojoj su stacionirani americki vojnici.

Ovo pomalo asocira - stariji citaoci ce se setiti - na slucaj prezimenjaka, Bate Todorovica, koji je bio uhapsen u Jugoslaviji, posto je prethodno kidnapovan u inostranstvu...

Hapsenja po nalogu Haskog tribunala osumnjicenih za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji od samog pocetka prate bizarnosti, zagonetke i mnogobrojne nedoumice. Od 58 pojedinaca za koje su podignute javne optuznice, 28 je smesteno u holandski zatvor Seveningen, od kojih je vecina tamo dospela bez svoje volje i pristanka i uz odsustvo saradnje zemalja koje su se po Dejtonskom sporazumu obavezale da ce saradjivati sa Medjunarodnim sudom za ratne zlocine.

Sve do sada drzavni organi SRJ nisu cutali. Svojevremeno su ostro protestovali zbog hapsenja na prevaru pokojnog gradonacelnika Vukovara Slavka Dokmanovica kada je sa jugoslovenske teritorije (iz Sombora) krenuo na zakazani sastanak sa Zakom Klajnom u Slavoniju. Nisu ocutali ni slicno hapsenje doktora Milana Kovacevica u prijedorskoj bolnici, kao ni pogresno hapsenje prijedorskih blizanaca.

Kada je u pitanju slucaj Todorovic, domaci zvanicnici cute - niti otmicu potvrdjuju, niti je demantuju. Muk i odsustvo bilo kakve zvanicne izjave ili komentara stvaraju u javnosti nedoumice i nagadjanja koja se krecu sve do, moguceg, zakljucka da ovdasnja vlast popusta pod pritiscima i, makar precutno, kolaborira sa novim svetskim poretkom". Znaci li to da se slicno "hapsenje" (ili kidnapovanje") moze ponoviti i u nekom drugom nasem gradu, pa i u Beogradu, a da vlast sa takvim dogadjajem "ne bude ni u kakvoj vezi" i opet ga ocuti, stvarajuci podlogu za nove spekulacije u kojima carsija nikada ne oskudeva?

U svakoj prilici, kada se pomene Medjunarodni tribunal za ratne zlocine, vlasti SRJ su isticale da su, u principu, za saradnju ali su svoju dejtonsku obavezu do sada izbegavale, pozivajuci se na aktuelni Ustav SR Jugoslavije koji zabranjuje da se gradjani hapse i isporucuju drugim zemljama, pa i Haskom tribunalu. Medjunarodne oruzane snage, poput Sfora i ostalih, kao sto je poznato, imaju mandat da hapsenja optuzenih u Hagu za ratne zlocine obavljaju iskljucivo u granicama teritorije BiH. Ako bi se tako nesto dogodilo na teritoriji SR Jugoslavije, to ne samo da bi bio veliki medjunarodni incident i povreda suvereniteta nase zemlje, vec bi impliciralo i odgovornost nasih drzavnih organa za takav dogadjaj. To znaci da bi legalno hapsenje na teritoriji SRJ mogla da izvrsi samo ovdasnja policija. A da li se to ovoga puta zaista bas tako odigralo, ne znamo!

U atmosferi pretnji i pritisaka, od bombardovanja od strane NATO-a pa do najnovije izjave glavnog tuzioca Haskog tribunala Luiz Arbur da bi taj sud mogao doprineti suzbijanju "srpske agresije na Kosovu", i paradoksalni drzavni muk u ovom slucaju ima, izgleda, svoj jasan odjek.

Uostalom, zar sam paradoks nije najbolje objasnjen starom srpskom izrekom: "Ne bojim se ja, ali me je strah."

Slobodan Ikonic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.