2494, OKTOBAR 15 1998

(nastavak sa prve strane)

FUDBAL

CIJI SU "ZVEZDA" I "PARTIZAN"?

Dr Bozidar Cerovic, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu i clan Medjunarodne komisije FSJ, o privatizaciji domacih fudbalskih klubova

Od zavrsetka fudbalskog sampionata sveta u Francuskoj bili smo bukvalno preplavljeni novinskim napisima o transformaciji velikih sportskih klubova u "akcionarska drustva" i njihovoj prodaji svetski bogatim ljudima. Iduci za tim tragom pokusali smo da rastumacimo kakvi bi bili uslovi i perspektive za privatizaciju, na primer, nasih poznatih fudbalskih klubova "Crvene zvezde" i "Partizana", naravno i onih sa manjom sportskom i finansijskom tradicijom.

Nas sagovornik je dr Bozidar Cerovic, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, clan Medjunarodne komisije Fudbalskog saveza Jugoslavije (FSJ) i Uprave "Crvene zvezde".

Zakon o privatizaciji postoji. Ali tumacenja su razlicita, pogotovu, kada je u pitanju sport?

- Jugoslovensko iskustvo sa privatizacijom u privredi je sasvim skromno, a uz to i dosta specificno. Onda i nije iznenadjenje sto je privatizacija u sportu u velikoj meri novim zakonom ostala nedorecena. U ovom trenutku u Republici Srbiji postoji generalni plan privatizacije preduzeca, ali ne i dovoljno odredjen, kako bi se reklo: on je uzdrzan odnosom vlade i politike prema tom procesu. Sve to utice na sasvim nejasno stanje procesa privatizacije u oblasti takozvanih drustvenih delatnosti u kojoj preovladjuju ustanove i udruzenja. Pored toga, udruzenja gradjana, kategorije relevantne za sportske organizacije, nemaju transparentnu zakonsku osnovu. Doduse, u oblasti sporta postoje elementarna zakonska resenja koja, izmedju ostalog, omogucuju ulazak privatnog kapitala u sportske organizacije, a sadrzana su u republickim zakonima o sportu.

Kako onda definisati jedan fudbalski klub? Sta je klub: drustvena organizacija, preduzece ili organizacija grupe gradjana?

- Nijedno od pomenutog. Ne samo da klubovi nisu preduzeca, vec tu ima niz problema da bi se klub, u ovom slucaju fudbalski, definisao. Koliko je meni poznato, nigde u svetu fudbalski klub nije pravno precizno definisan. Mozda u Engleskoj, gde su oni formalno preduzeca, od samog osnivanja. Ponavljam, samo formalno, jer su po tom zakonu osnovani, a fakticki kao preduzeca su poceli da rade pre nekoliko godina. Tacno je i to da su u Engleskoj klubovi pocetkom ovoga veka osnovani kao akcionarska drustva. Medjutim, takvo ustrojstvo engleskih klubova, doskora, nije imalo ozbiljnih reprekusija na poslovanje.

Sasvim suprotan primer predstavlja profesionalni sport u SAD (kosarka, bejzbol, hokej...) koji je organizovan na principu korporacije. Uobicajeno je da su klubovi preduzeca unutar jedne velike holding kompanije - profesionalne lige. Ona je organizovana na profitnom principu, ucestvuje u vlasnistvu klubova pored ostalih (privatnih) vlasnika i primenjuje strategiju kartela. Po tome ima karakter holdinga. Sloboda ulaza u ligu je ogranicena i ne proizilazi iz takmicenja, odnosno sportskih rezultata, vec iskljucivo iz ekonomskih performansi. Znaci, moze ove godine "Cikago" da bude kosarkaski sampion, a da se naredne ne takmici iz vec pomenutih ekonomskih razloga.

Mi se takmicimo i kada nemamo para, ali ne po onoj Kubertenovoj: "Vazno je ucestvovati". Dovoljno je obezbediti novac od sire drustvene zajednice opstine na primer, i svi problemi su reseni?

- To je, u stvari, nas najveci problem kada govorimo o mogucnosti privatizacije nasih klubova. Kao sto i u preduzecima, koja obicno finansiraju klubove, postoji drustvena svojina, tako ona postoji i u sportu. Prvi i ozbiljan korak prema bilo kom vidu prave transformacije kluba bio bi da se ta svojina nominuje u udruzenje gradjana. Ono postoji, i bilo bi to najkrace resenje. To bi znacilo da se napravi akcionarsko drustvo. Ali, prvo da se vidi cije je to sto je sada tu. To je defakto klupsko, u najvecem broju slucaja. Nesto je i drustveno, Sta je to? Pa, na primer, stadion, koji se nalazi na drzavnoj zemlji. Prema tome, mi prvo moramo da definisemo sta je imovina kluba, pa da tu imovinu nominujemo u "udruzenje gradjana". To bi samo bio prvi korak ka privatizaciji kluba. Znaci, necemo imati drustvenu svojinu vec udruzenje vlasnika imovine. Onda cemo imati cistu situaciju da klub moze da udje u aranzmane sa svetom, sa novim ulagacima.

Ostaje jedna druga nepoznanica. Mi u ovom trenutku nemamo bazu za prelazak jedne drustvene organizacije u privatnu, odnosno u udruzenje gradjana. Zato se pre moze govoriti o nekoj vrsti zakupa. Doduse, u jugoslovenskom sportu obim angazovanih sredstava je relativno mali. Mozda samo "Crvena zvezda" i "Partizan" mogu da krenu u privatizaciju.

Govorite da nemamo bazu, odnosno osnova za prekvalifikaciju drustvene svojine u privatnu. Ali i pomenuti status "udruzenje gradjana" nije pravno dovoljno jasan.

- Nazalost, to je kljucni problem privatizacije sporta kod nas. Naime, klubovi u Srbiji iako de facto raspolazu sopstvenom imovinom, de iure samo upravljaju drustvenom svojinom. U tom smislu ne postoje nikakvi nagovestaji o nastojanju da ova imovina dobije titulara. Nesto je ucinjeno u Crnoj Gori, tamo je zakon donet 1994. Napravljen je projekat koji se povezao sa logicnim zakonom o svakoj privatizaciji, na taj nacin sto deset procenata zaposleni dobijaju besplatno, trideset odsto mogu da otkupe sa popustom. Tako bi nekih cetrdeset odsto moglo da ostane u vlasnistvu nove strukture, ostalo bi islo na berzu.

Ali, mi nemamo berzu, kako to funkcionise u svetu. Englezi su najdalje otisli u tome.

- I u svetu je to novo, mislim kada je rec o fudbalskim klubovima. Bilo je, doduse, ranije pokusaja u Francuskoj. Tadasnja vlada gospodina Baladira bila je zainteresovana da klubove pretvori u preduzeca, ali je odziv bio nikakav. Za ulagaca su klubovi bili neprofitibalna organizacija, jer ih nije oslobadjala od poreza iz njihovog osnovnog posla. Onda je vlada Francuske odlucila da se moze privatizovati vise od pedeset odsto akcija, sto je znatno poboljsalo uslove. Kada su Englezi u pitanju, oni su uvek unapred imali sredjenu strukturu. Iako su tokom godina njihovi klubovi izgubili osobine preduzeca, u Engleskoj je vec postojao zakon o akcionarskim drustvima. Na pocetku sam rekao da su njihovi klubovi u osnivanju bili pod tretmanom akcionarskih drustava. Izvesno vreme taj status su "zamrzli" i kada je doslo danasnje vreme, aktivirali su ga, vidimo to u slucaju "Mancester junajteda", a i ostalih njihovih klubova.

U nasem fudbalskom zargonu cesto upotrebljavamo izraz - gazda. Gazda "Milana" je Silvio Berluskoni...

- Ja ne mislim da je Berluskoni gazda "Milana", cak ni vlasnik. On je poceo prvo sa zakupom i ulazuci sredstva dosao je do prava za upravljanje klubom. Prosto receno, Berluskoni je ulazuci sredstva dobio neka prava na upravljanje. Znaci ne sva, da bi bio vlasnik kluba "Milan". I on se tu nije pojavio radi profita vec radi svog redovnog posla i smanjenja poreza. Berluskoni je "Milan" dobio na upravljanje koncesijom kada se klub nasao u Drugoj ligi. Sada i bivsi premijer Italije Silvio Berluskoni zeli da se akcije "Milana" pojave na berzi.

Kada u svetu sve ovo nije dovoljno jasno, kako ce u tome uspeti nasi poznati klubovi "Crvena zvezda" i "Partizan"?

- Kad bismo se salili - vrlo jednostavno. Tako mi je neko ispricao da su u "Partizanu" daleko odmakli u privatizaciji. Onda je to dobro. Uskoro kada se budu pojavile njihove akcije na berzi, "Crvena zvezda" ce ih otkupiti sve. Naravno, to sam rekao u sali. Oba kluba pretenduju da budu u vrhu Evrope. Za takav model treba mnogo para. Mi i za evropske ulagace nemamo nijedan profitabilan klub. Znaci, nisu to ni "Crvena zvezda", ni "Partizan". Jednostavno, zbog kompletne situacije u zemlji.

Pre svega, mi smo i mala zemlja. Nas nacionalni dohodak je najnizi u Evropi, pa je time sve receno. Zato mi nismo interesantno trziste. Mnogo je veci interes ulagaca bilo gde u Evropi nego kod nas i otuda nije iznenadjenje sa pokusajem organizacije "Super lige" u kojoj bi se takmicili samo profitabilni klubovi.

Kod nas je jedan drugi problem: kako zaustaviti odliv igraca. Mi u tom ekonomskom trzistu samo ucestvujemo u prodaji. A nista u obnovi. To je i problem svih zemalja u tranziciji. U tom opstem naletu privatizacije, klub moze da se transformise u preduzece, ali i da kasnije bude prodat na dobos. Koliko znam, oba nasa kluba ("Zvezda" i "Partizan") uvela su neko pravilo da strani ili bilo koji ulagac ne moze da kupi akcije iznad pedeset odsto. I tu se ponovo vracamo na pocetak, da vlasnicki odnosi drustva i udruzenja gradjana nisu reseni. Zatim, mi nemamo okolinu gde da se taj zakon locira.

Znaci, sve je i dalje u magli. Imamo zakon o sportu, a on kao da i ne postoji. Nemamo reseno vlasnicko pitanje. Da bi ono postojalo, treba da se prenese na udruzenje gradjana. Zatim, da li to udruzenje gradjana hoce i koliko da udje u privatizaciju. Kada klub nema para, srecan je da nadje nekoga da ga finansira, kako se to jos popularno kaze - sponzorise. To je moguce samo ovde kod nas, mimo svakog zakona.

Neka iskustva u privatizaciji sportskih klubova kod nas, valjda, postoje?

- Dosadasnja iskustva sa privatizacijom u sportu kod nas nisu ohrabrujuca. Iako je ulaskom privatnog kapitala (popularno nazvanog - sponzorstvo) jedan broj sportskih klubova uspeo da prezivi teske ekonomske prilike u zemlji, pokazalo se da time nije bitno unapredjena ni sportska ni poslovna strategija tih klubova. Ne postoje ni odgovarajuce institucionalne pretpostavke vezane ne samo za opstu pravnu regulativu, vec prvenstveno za regulativu sportskih saveza sto otvara problem odnosa izmedju poslovnih namera ulagaca i takmicarskih ostvarenja. U ugovorima o ulaganju i svojevrsnom zakupu klubova ne postoje zastitne klauzule o ocuvanju imovine. Jer, ne postoje jasne procene vrednosti kluba.

Aleksandar Mihajlovic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.