2495, OKTOBAR 22 1998

SANDZAK

POLITICKA "TAFRA"

Posle raspada bivse Jugoslavije, rata u Bosni, ali i na Kosovu, koliko ima "tafre", odnosno preterivanja u ocenama politicke situacije, konkretno, u Novom Pazaru?

Koj' ce ovde da se bavi s politiku, kad posao cveta - kao iz topa ispaljuje tamnoputa Zuhra, vlasnica jednog od mnogobrojnih kioska u Novom Pazaru, gradu koji ne zovu bez razloga "nas Nju Dzersi". Proizvodnja farmerki toliko je usavrsena da bi odmah mogli da dobiju i licencu "Levisa" (kad bi imali toliko novca). Ocigledno ih ne zanima toliko ni cinjenica da u celom Sandzaku ne postoji ni visa skola, a kamoli fakultet.

Iako u Pazaru ima oko 25 dzamija i dve pravoslavne crkve, muslimanska muzika ne ori se na javnim mestima, a nedavni koncert Jelene Karleuse bio je, kazu, mnogo znacajniji dogadjaj od bilo kakvog medjustranackog prepucavanja. Koliko je pazarski narod pun preduzetnickog duha svedoci i podatak da je nekoliko njih jos maltene pocetkom rata na Kosovu otkupilo iz Vojvodine gradjevinski materijal, kako bi preduhitrili konkurenciju u popravci i izgradnji porusenih kuca u "juznoj srpskoj pokrajini". Milisav Milosavljevic, zaposlen u opstinskoj sluzbi za razvoj privrede i lokalni sampion u sahu, podseca na period kada su tenzije u gradu rasle; sada je Novi Pazar grad biznisa, u ekspanziji kakvu nikad nije doziveo (prica se da su za sadasnji uspeh Pazara najzasluzniji gastarbajteri iz Nemacke): "Biznis ne poznaje ni naciju, ni veru."

U Sandzaku danas ne postoji realna politicka snaga, ukoliko se izuzmu obrisi nekadasnjeg uspeha Sulejmana Ugljanina (kome vise ne pomaze ni relativno stabilno biracko telo u selima) i porast popularnosti koalicije "Sandzak" Rasima Ljajica, cija je kancelarija oblepljena zastavama Evropske unije. "Problem Sandzaka apsolutno postoji, ali mi ne ocekujemo da ce neka posebna medjunarodna konferencija o tome raspravljati. Nas politicki koncept bazira se upravo na tome da se sandzacki problem resava u vise etapa. Ako se to ne desi, ako se, zbog politicke nestabilnosti u Srbiji, ne zaustavi odliv muslimanskog stanovnistva prema Bosni i Zapadnoj Evropi, problem ce nestati, Sandzak ce nestati sa geografske karte." Ljajic precizira da vec postoji potpuna etnicka podela u politickom smislu; bosnjacka i srpska politicka zajednica egzistiraju potpuno odvojeno i islo se toliko daleko da se cuo i predlog podele lokalnog lovackog drustva na muslimanski i srpski deo. "Dok god je Seselj u Srbiji, dok god dobija preko milion glasova, mi cemo ovde imati ovakvu politicku situaciju. Ako se u Srbiji promeni klima u pravcu 'djukanizacije' Srbije, onda Ugljanin automatski postaje marginalizovan."

Nekada neprikosnoveni lider tamosnjih Muslimana (mada oni sebe nazivaju Bosnjacima, tvrdeci da je kvalifikaciju "Musliman" lukavo osmislio drzavni vrh, kako ih ne bi proglasio nacionalnom manjinom, nego verskom skupinom) Sulejman Ugljanin definitivno vise nije ono sto je bio pocetkom devedesetih - fundamentalista, a i koalicija "Lista za Sandzak - dr Sulejman Ugljanin" odavno je okrnjena. "Zasto SDA-u opada rejting najbolje bi vam odgovorio Rasim, jer je on predsednik te partije, koju mu je registrovao tadasnji i sadasnji rezim. Ako ste mislili na Stranku demokratske akcije Sandzaka onda nase politicke protivnike moram razocarati - SDA Sandzaka je jaca i masovnija nego ikad", odgovara Azem Hajdarevic, sef sluzbe za informisanje ove partije, navodeci cak da se deo Srba ukljucio u njihov rad. Po gradu kolaju glasine da je Suljo ovih dana lakse bolestan, mada njegov politicki partner iz starih dana Rasim Ljajic objasnjava da je za Ugljanina poznato da kad god izbije neki problem - on pobegne, pa i u Tursku (mislio je na pretnje bombardovanjem). A i krivicni postupak, odnosno poternica za njim, raspisana zbog ugrozavanja teritorijalnog integriteta SRJ, i dalje stoji u "necijoj" fioci. "Ta se fioka vec izlizala, jer je otvaraju i zatvaraju po potrebi", precizira Ljajic.

Medjutim, najbolji pokazatelj pada Ugljaninovog rejtinga je obelezavanje godisnjice uvodjenja prinudne uprave u Skupstinu opstine Novi Pazar, gde je na lokalnim izborima 1996. godine "Lista za Sandzak" osvojila 33 od ukupno 47 odbornickih mesta. Bez obzira na Ugljaninov poziv i najavu dolaska desetina hiljada ljudi iz celog Sandzaka, na mitingu se okupilo svega oko 200 ljudi.

Odlaganje zivota

Desetog jula prosle godine vlada Srbije uvela je u Novom Pazaru prinudnu upravu, jer je vlast na celu sa Ugljaninom, kako je rekao potpredsednik Opstinskog veca Budimir Djinovic, izazivala nacionalnu i versku netrpeljivost (stavljanjem zastave SDA na zgradu opstine i to izmedju zastava Srbije i Jugoslavije, odlaskom predsednika Fevzije Murica u podne sa radnog mesta da bi se klanjao u dzamiji...). "SDA je organizovala vlast na jedan besprimeran nacin, dovodili su na rukovodeca mesta iskljucivo svoje ljude, izazivali uznemirenost medju srpskim zivljem, odbijali saradnju sa Republikom. Revansizam je bio njihovo glavno obelezje." Djinovic odgovorno tvrdi da je i muslimanskom i srpskom narodu sada bolje, da se razvija medjusobno poverenje, da se na ulicama vise ne izgovara "merhaba" ili "pomozi boze" umesto "civilizacijskog dobar dan", putevi se asfaltiraju, otvaraju skole...

Upravo zbog razvijenosti preduzetnistva, Rasim Ljajic prinudnu upravu u Pazaru, osim politickih, "opravdava" i ekonomskim razlozima, isticuci "neverovatnu cinjenicu" da Novi Pazar nije dobio carinsku ispostavu (!). Prema njegovim recima, rezimu je koristila poslovna sposobnost Pazaraca, jer su u periodu najzescih sankcija snabdevali pola Srbije osnovnim zivotnim namirnicama, konfekcijom, dzinsom... "Posto je rat zavrsen, vlastima u Beogradu ne odgovara da se taj kapital koncentrise u bosnjackim rukama, jer onaj ko danas ima ekonomsku moc, sutra ce imati i politicku. Zasto prinudnu upravu nisu uveli u Tutinu ili Sjenici, gde je 'Lista za Sandzak' takodje dobila vecinu odbornickih mesta", pita se Ljajic.

"Situacija u Pazaru je vrlo konfliktna, imamo jednu bahatu vlast na nivou Srbije, drzavu koja ne postuje sopstvene zakone", kaze Izudin Susevic, predsednik Reformske demokratske stranke Sandzaka, partije koja je istupila iz Ugljaninove koalicije upravo zbog kadrovske politike (RDSS je, prema Susevicevim recima, bila protiv postavljanja ljudi na celna mesta pazarskih institucija na osnovu partijske pripadnosti). Zanimljivo je i da je nekoliko dana pre objavljivanja rezultata lokalnih izbora nadleznost nad Radio-stanicom Novi Pazar sa opstine preneta na Radio-televiziju Srbije, te da je direktor tog radija Zuhra Mumdzic, predsednica opstinskog odbora JUL-a, stranke koja u Sandzaku ne gaji previse dobre odnose sa svojim koalicionim partnerom - SPS-om. "Odnosi izmedju SPS-a i JUL-a sve su bolji", skroman je Djinovic.

Susevic, zatim, nastavlja poznatu pricu o tome da predsednik Opstinskog veca Husein Licina (SPS) i Djinovic (JUL) nisu dobili ni 40 glasova u svom sokaku, da su ostavili mnogobrojne ljude bez posla, da prodaju sve u bescenje. "Vi ovde imate totalno etnicko ciscenje i nepozeljnost Bosnjaka u drzavnim institucijama." Medjutim, naglasava, karakteristika Sandzaklija je da su pametniji od vlasti i suvise dugo zajedno da bi se mrzeli. Nada se i da dolaze stara vremena kada ce Srbi opet ici kod Muslimana na Bajram, a Muslimani kod njih na Uskrs. Ilustracije radi, Susevic navodi osetljiv primer sahrana u Pazaru - po povorci se vise ne zna da li je srpska ili muslimanska. "Politicka radikalizacija na lokalnom nivou se smanjuje, jer je ovo vreme prezivljavanja, 'odlaganja zivota'. Ovo je vreme jeftinih politickih poena, a nasa je ocena da i ako postoji mogucnost za konflikt - taj koflikt prizeljkuje vlast u Beogradu. Nas je stalni apel da im to zadovoljstvo ne pruzimo."

Pitomi policajci

Predsednik Helsinskog odbora u Sandzaku Sefko Alomerovic, ciji su zivot i imovina, prema njegovom saznanju, dva puta bili pod udarom Sulejmana Ugljanina (bacanje bombi na kamion i kucu 1992. godine), potvrdjuje da je stanje ljudskih prava porazavajuce: "Rezim je od samog pocetka ratova u bivsoj Jugoslaviji planirao i Sandzak, s ciljem da se i on etnicki potpuno ocisti. Nazalost, u Sandzaku su vise krsena ljudska prava od '90. do '97. godine nego na prostoru cele SRJ, zajedno s Kosovom. Na Kosovu nijedno albansko selo, ne racunajuci '98, nije etnicki ocisceno, nijedan ducan nije dignut u vazduh, kuca spaljena, gradjanin otet", kaze Alomerovic, podsecajuci na nekoliko otmica izvrsenih u Sandzaku. I on, kao i ostali, kao prvi razlog navodi neresen ustavnopravni status Bosnjaka (Susevic je objasnio da su pojam Bosnjak uveli Turci kako bi razlikovali muslimane u Bosni od muslimana u Sandzaku) - u Saveznom ustavu iz 1992. godine Bosnjaci se nigde ne pominju. "Postoji ovde doza nepoverenja, ali, ipak, 2 000 posto nije moguce da se ovde nesto dogodi. Rezimu Muslimani trebaju kao alibi. Cak je i policija u Pazaru pitomija i ozaloscenoj porodici umesto izjave saucesca govore muslimansko 'neka vam je glava zdravo'. Srbin se tako ni u tursko doba nije ponasao." Alomerovic kaze da se u Pazaru zivi mirno, ali i da ima dosta preterivanja u pricama, sto se popularno naziva pazarskom "tafrom" ("Seselj se prevario, nema ovde toliko para koliko tafre"), da se u Pazaru dosta pije, ali i da ljudi vredno rade i zaradjuju.

Situacija je, dakle, jasna - politicki predstavnici Muslimana i dalje govore da su elementarna ljudska prava Bosnjaka ugrozena dok, recimo, Djinovic ocekuje da ce "prinudna uprava u Pazaru vaziti do daljnjeg, sve dok budemo dobro radili". Kao najvaznije, svi NIN-ovi sagovornici jednoglasno su ocenili da kosovski sukobi ne mogu da se reflektuju na Sandzak, ali i da, opet, sve zavisi od Beograda. Cak je i predsednik tamosnjeg zvanicno registrovanog pokreta Jugoslovenska radnicka klasa "Josip Broz Tito" Sinan Hudovic, koji predlaze da se Slobodan Milosevic proglasi za dozivotnog predsednika drzave i koji zaista dirljivo, apsolutno cisto veruje u komunizam, a nikada nije bio clan SK za razliku od vecine politicara u Pazaru, rekao: "Cilj Muslimana u Sandzaku je da se bore za Jugoslaviju, ali da im ona bude majka, a ne maceha."

ANA VUCKOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.