INTERVJU: FRANCE PERKO, BEOGRADSKI NADBISKUP

STEPINAC JESTE SVETAC

Ono st su Stepincu nabrojali i dali kao krivdu u sudskom procesu, jeste lazno. To treba jednom da se rascisti... Jedino ovde nije ispravljena slika koju su iskrivili komunisti

France Perko, nadbiskup i mitropolit beogradski, najavljuje odlazak, doduse u vise navrata poslednjih godina, zbog ozbiljno narusenog zdravlja. Svestenicku sluzbu na nasim prostorima zapoceo je 1987. godiine, a za nadbiskupa i mitropolita beogradskog imenovan je 1991. godine. Do tada je bio dugogodisnji profesor ekleziologije (proucavanje istorije i organizacije crkve) na Teoloskom fakultetu u Ljubljani, a spada i u izvrsne poznavaoce Istocne crkve.

Nadbiskup istice da je ovde boravio u najtezem periodu, punom izazova, sukoba i mrznje. Neretko je zbog toga bio u iskusenju da daje i politicke ocene. Za takve stavove g. Perko naglasava da su imali analiticnost i kvalitet kojima je predvideo dogadjaje u Jugoslaviji i prirodu njenih kljucnih aktera.

Tvrdi da Albanci katolici na Kosovu, kojih ima oko 60 hiljada ili tri posto ukupnog stanovnistva, nisu za oruzani otpor i da podrzavaju Ibrahima Rugovu a na pitanje da li to znaci da su i za samostalnost Kosova, g. Perko kaze:

- Ja jos nijesam sreo Albanca koji nije za samostalnost Kosova. To je cinjenica, bilo da je u pitanju katolik, musliman, svejedno je. Medju osnovnim ljudskim pravima, koja se ovdje jako naglasavaju da se postuju, spada i zauzimanje za samostalnost neke zajednice samo politickim sredstvima.

Kakav je vas stav o sporazumu Milosevic-Holbruk?

- Ovaj sporazum je samo priprema za pocetak dijaloga. Kako ce dalje ici, tesko je prognozirati. O statusu Kosova nemam nikakav licni stav, samo zelim da se te stvari rjesavaju mirnim putem bez sile i prisile i na jednoj, i na drugoj i trecoj strani. Tri strane su ocite u pogledu odlucivanja. Meni se malo cini idiotski stalno ponavljanje da je Kosovo samo unutrasnja stvar Srbije i Jugoslavije. Cinjenica je da je medjunarodna zajednica upletena i sporazum Milosevica sa Holbrukom to jasno kaze.

Nedavno ste bili, prvi put, u poseti ministru vera Milovanu Radovanovicu povodom novog Zakona o verskim zajednicama. Da li verujete u demokraticnost ovog poduhvata?

- Tamo sam nacelno kazao da u demokratskim zemljama takvog zakona nema. Takvi zakoni su znak nedemokratske drzave i zato su postojali samo u komunistickim zemljama. Opsti stav Katolicke crkve je da ne prihvata i ne zeli takve zakone jer oni obicno ogranicavaju i sputavaju djelovanje Crkve. Iako sam se prvo dogovorio samo sa gospodinom ministrom za ovaj razgovor, nesto kasnije mi je rekao da zeli i Seselj da prisustvuje i uglavnom je on govorio. Ovaj zakon priprema Ministarstvo vjera i dace se na uvid vjerskim zajednicama da iznesu svoje primjedbe. I kako sam vec rekao, posto ta vlada ima namjeru da uredjuje jedan takav zakon, to dovoljno govori o njenoj demokraticnosti. U evropskim zemljama normalno je da postoji zakon o registraciji razlicitih drustvenih pa i vjerskih zajednica ali ovog spomenutog nema. Katolicka crkva nikada nije osjetila da ovdje nije ravnopravna sa drugim vjerskm zajednicama, ali u administrativnom pogledu imamo izvjesnih poteskoca. Neki nasi svestenici bi zeljeli, jer su ovdje 25 do 30 godina, dobiti drzavljanstvo ali njihova molba do sada nije rijesena.

Papa Jovan Pavle Drugi i kardinal vrhbosanski Vinko Puljic razgovarali su (1996) o beatifikaciji Alojzija Stepinca. Puljic je konstatovao da bi "za hrvatski narod bilo vazno da sto prije dozivi proglasenje svecem svijetlog lika nase povijesti" (prenosi i Radio Vatikan). Papa je saslusao ovu molbu tada bez komentara ali nedavno u Mariji Bistrici ona je uslisena?

- Sto se Stepinca tice, ovdje je, nazalost, ostala slika koju je ostavio montirani komunisticki proces 1946. Ali, negdje drugdje je takva slika proslost. Po mom misljenju, Stepinac je stvarno svetac jer se nije ogrijesio ni prema Zidovima ni prema Srbima. Bio je za samostalnu Hrvatsku ali ne i za ustaski rezim sto je ovdje tesko odvojiti. Ono sto su mu nabrojali i dali kao krivdu u tom procesu, jeste lazno. To treba jednom da se rascisti i rascisceno je za svakoga ko zeli da se iz pravog izvora informira. Jedino ovdje nije ispravljena slika koju su iskrivili komunisti.

Ali pariski centar "Simon Vizental" trazio je da se odlozi posvecenje Stepinca. Neposredno pred odlazak pape u Zagreb poslato je iz ovog centra pismo upozorenja u kome se, izmedju ostalog, tvrdi da je vec dovoljno receno o podrsci kardinala Stepinca marionetskoj ustaskoj vladi i Pavelicu uz konstataciju da ovaj cin moze doneti mrznju i istorijski revizionizam uz neizbezno novo kreiranje modela vrednosti?

- Ja se s time ne slazem. Istina je ovo sto ja tvrdim!? Ne znam zbog cega imaju takav stav.

Pomenuti "Vizental" centar tvrdi da nakon takvog "nerazumnog poteza Svete stolice" moze da usledi i beatifikacija pape Pija XII ciju je odgovornost za vreme holokausta u Drugom svetskom ratu Vatikan "zaboravio"?

- Pa nista, do njegove beatifikacije sigurno ce doci. Kod pape Pija se postavlja pitanje, koje bi se moglo postaviti i kod Stepinca, da li je ucinio dovoljno. Odgovor mora uvazavati ne sadasnju situaciju, nego situaciju tada. To jeste veliko pitanje zasto papa nije javno osudio nacisticke zlocine u logorima.

Interesantno je cutanje italijanske stampe pred papin put u Zagreb; jedino dnevnik "Manifesto" komentarise da ova poseta nema pastoralni karakter vec je rec o posebnim odnosima predsednika Tudjmana i pape Vojtile podsecajuci i na presedan u kome je Vatikan preuranio i prvi krajem decembra 1991. priznao Hrvatsku kao nezavisnu drzavu?

- Vatikan nije preuranio, vec je u sluzbi mira priznao Hrvatsku i Sloveniju. Istorijski tokovi i volja naroda u tim drzavama kao i u Bosni i Hercegovini bila je jasno izrazena. Jugoslovenska armija je na silu htjela da ugusi volju naroda. Mislim da je Vatikan najvise doprineo miru i drzavnosti u Hrvatskoj, dobro u Bosni ne toliko, jer tamo je bilo mnogo zapletenije. Moja ocjena je da Vatikan nije preuranio nego da je Zapad prekasno priznao.

Za vreme prve papine posete Zagrebu 1994. nije bilo predstavnika SPC. Sada je mitropolit zagrebacko-ljubljanski Jovan prihvatio poziv kardinala Bozanica ali nije bio pred odrom Stepinca?

- To je sasvim razumljivo jer, ponavljam, ovdje je prisutna komunisticka verzija o kardinalu Stepincu. Proteci ce jos vremena da se ovo drustvo oslobodi komunizma jer je jos uvijek duboko u njemu.

Da li je to slucaj i sa vladikama i SPC?

- Nije bas, ali opce misljenje utice i na Pravoslavnu crkvu.

Stav veceg dela srpskih arhijereja, kada je dijalog Rimokatolicke i Pravoslavne crkve u pitanju, sto se tice katolicke strane u mnogo cemu zavisi ko i kakav je papa na celu jer samo on kompetentno odlucuje u crkvi, sto se pretvara u svojevrsni dogmat?

- Ti odnosi u Katolickoj crkvi su vrlo komplicirani. Nije papa taj koji o svemu odlucuje ali jeste vrhovni pastir koji vrsi petrovsku sluzbu u duhu jedinstva vjere i cijele organizacije. Istina je da ima puno stvari koje su centralizirane u nasoj crkvi a koje se nisu kretale u duhu Drugog vatikanskog koncila. Slazem se, puno zavisi od toga kakav je papa i kakva je njegova usmjerenost. Ali ne zavisi sve od toga jer se i pape mijenjaju. Papa ne moze sam odrediti svog nasljednika nego ga poslije njegove smrti biraju slobodno kardinali. Bas je to jedna dobra stvar u katolickoj crkvi gdje se po ovom unutrasnjem pitanju suceljavaju razliciti pogledi.

Papa Jovan Pavle Drugi u najnovijoj Enciklici kaze da treba preispitati nacin izvrsavanja njegove sluzbe kako bi ona sluzila jedinstvu, sto je njena bit a ne da bude predmet razdora kao do sada. Kakav je vas komentar?

- To je stvarno tako, ta Enciklika govori o problemu hriscanskog jedinstva jer se kroz jevandjeoske principe petrovske sluzbe mora ostvariti papina sluzba kao temelj jedinstva. Medjutim, kroz povijest ta sluzba je postala predmet razdora i nejedinstva i zato papa kaze da treba preispitati tu funkciju. To je nesto jako pozitivno da i poglavar Crkve vidi da nije sve u redu i da treba promijeniti nesto u nacinu izvodjenja njegove sluzbe.

Da li imate uvid u kljucne korekcije u njegovoj sluzbi?

- To ja ne mogu znati i u toj Enciklici se ne navode njegove sugestije. Nego on prilicno demokratski kaze: "Ajde vi drugi kazite kako bi trebalo da bude." On poziva da i drugi kazu. Ipak je papa nekako uslovljen Rimskom kurijom, koja predstavlja jedan svojevrstan aparat koji utice na izvrsavanje papine sluzbe. Zato su potrebne i reforme Rimske kurije. Posle Drugog koncila bile su tri reforme ovog aparata ali vise-manje kozmeticke. Jedino znacajno sto se u Rimskoj kuriji promijenilo, jeste to da nemaju vise vecinu Talijani nego su ravnopravnije zastupljeni i predstavnici drugih zemalja.

U ime Pravoslavne crkve mitropolit pergamski Jovan Zizijulas je krajem juna boravio u Rimu i vodio razgovor sa Pontifikalnim savetom koji radi na promovisanju hriscanskog jedinstva. Mitropolit je pozitivno ocenio papinu deklaraciju i njene mogucnosti koje nudi u pogledu uspostavljanja jedinstva Pravoslavne i Katolicke crkve. Kao dugogodisnji profesor ekleziologije i clan medjunarodne katolicko-pravoslavne komisije, kakav imate stav?

- To je komplicirano pitanje koje puno zavisi od toga kakva je slika Crkve pred nama. Slazem se sa mitropolitom da su Katolicka crkva i njena doktrina postale otvorenije. Ranije je Katolicka crkva, kao i Prvoslavna, jos uvijek bila zatvorena kao jedna cjelina u okviru koje je samo moguce funkcionisanje i spasenje. Sada, narocito poslije Drugog vatikanskog koncila, Katolicka crkva pruza dinamicnu sliku, otvorena je prema drugima i ono sto je vrlo vazno, jeste da naglasava da je jedinstvo izmedju Pravoslavne i Rimokatolicke crkve skoro ostvareno. Mnogo toga imamo zajednickog i ono sto nas dijeli je mali dio koji ne zadire u bit hriscanske vjere. Po katolickoj doktrini, to se sada moze prakticno ostvariti.

U Pravoslavnoj crkvi jos nije doslo do takvog preobracenja, narocito u nekim njenim krugovima jer su oni antiekumenski. Oni tvrde da je pravi ekumenizam samo povratak pravoslavlju kakva je prije bila i doktrina rimokatolika. Sada je drugacije i mi vise ne govorimo da je povratak u jedinstvo iskljucivo povratak u Katolicku crkvu, vec zagovaramo kinoniju - stvaranje zajednistva kako bi se u vjernicima, i u ovim vjerskim zajednicama, uprkos podijeljenosti, osjetilo "Mi smo jedna crkva Kristova".

TANjA NIKOLIC