2495, OKTOBAR 22 1998

SPORT: KAZNJAVANJE

HLEBA IMAMO, DAJTE NAM IGARA

Kako i zasto je po drugi put sportistima iz SR Jugoslavije uvedena zabrana takmicenja u sopstvenoj drzavi. Pismo Jugoslovenskog olimpijskog komiteta Medjunarodnom olimpijskom komitetu i njenom uvazenom predsedniku markizu H. A. Samaranu, za sada, od male koristi!

Povodom restriktivnih mera pojedinih medjunarodnih sportskih federacija prema nasem sportu, Jugoslovenski olimpijski komitet (JOK) uputio je pismo Medjunarodnom olimpijskom komitetu (MOK). Naravno da je pismo odaslato licno na ruke markiza Huana Antonija Samarana, predsednika MOK-a, a potpisao ga je Dragan Kicanovic, predsednik JOK-a, u skladu sa zakljuckom Predsednistva naseg nacionalnog olimpijskog komiteta.

U pismu se sa zaljenjem konstatuje da je zbog odnosa svetske zajednice prema SR Jugoslaviji, sport, posebno olimpijski, u nasoj zemlji ozbiljno ugrozen... da mere koje pojedine medjunarodne sportske federacije primenjuju prema nasem sportu mogu negativno da uticu na realizaciju nasih programa koji su usmereni prema Olimpijadi 2000. u Sidneju. Dalje, u pismu Dragan Kicanovic, nekada i sam osvajac olimpijske medalje, moli plemicku ekselenciju H. A. Samarana da svojim autoritetom utice kod medjunarodnih sportskih federacija da uvedene mere prema nasem sportu stave van snage.

Tako se velikan jugoslovenskog sporta Dragan Kicanovic nasao u nezahvalnoj ulozi kao i njegov prethodnik, na mestu predsednika JOK-a, Aleksandar Bakocevic koji je 1992. odaslao isto takvu poruku senjoru H. A. Samaranu i sa istim potpisom: "Dozvolite da Vam unapred izrazim svoju zahvalnost na ulozenom trudu i podrsci."

Posto i posle dve nedelje nismo u mogucnosti da proverimo iskrene namere gospodina H. A. Samarana, glavnokomandujuceg u svetskom olimpijskom pokretu, ostaje da duboko verujemo u njegove plemicke pobude i da ce pomoci nasem sportu. Uostalom, Sidnej je daleko. Racunajuci od ovoga cetvrtka (22. oktobar 1998) jos samo 437 dana!

Barselona...

Nasim sportistima je jos u svezem secanju odluka MOK-a da na Olimpijadi 1992. u Barseloni (zbog Rezolucije 757 UN, a u vezi sa "agresijom" JNA na ostatak SFRJ) ne mogu da ucestvuju svi sportisti. Napravljen je mali izuzetak, da ucestvuju samo sportisti u pojedinacnoj konkurenciji. Onima u kolektivnim sportovima: kosarci, fudbalu, odbojci, vaterpolu, rukometu, to je bilo zabranjeno, kao da nisu bili deo te Jugoslavije. Valjda zbog mogucnosti kolektivnog agresivnog ponasanja. Pravdajuci ovakvu odluku MOK-a, markiz H. A. Samaran je tada izjavio da je srecan sto Jugosloveni, ipak, ucestvuju. Isto je ponovio i kada je bilo reci o ucescu sportista iz bivsega SSSR-a. "Eto, oni su se lepo udruzili u Zajednicu Nezavisnih Drzava (ZND). Sta su mogli tada Jugosloveni nego da proklinju sudbinu sto se nisu i oni udruzili u zajednicu Srbija i Crna Gora ili cak sa Makedonijom sa kojom su se na miran nacin razisli... iz SFRJ."

A kada je Aleksandra Ivosev osvojila zlatnu medalju (streljastvo), odluka MOK-a je bila jasna: na pobednickom postolju, posle predaje odlicja, svirana je svecana pesma ove svetski mocne organizacije. Tvorac modernih Olimpijskih igara Francuz Pjer de Kuberten nije tako zamisljao ove sportske igre. Njega odavno nema i sta se tu moze. Politika kao i veliki novac, pobednik je na svakoj olimpijadi!

... I fudbal

Olimpijada je svakako vrhunac jednog sportskog takmicenja. Amerikanci, na primer, od svih sportskih takmicenja najvise cene Olimpijske igre i medalje koje se tamo osvajaju. I mi Olimpijadu postujemo, zelimo da ucestvujemo, da osvajamo medalje, slusamo himnu. Ali, nekako, hteli to ili ne, najprivrzeniji smo fudbalu. Sa bolnim saznanjem nedavno smo primili vest koja je stigla iz Evropske fudbalske unije (UEFA) da kvalifikacionu utakmicu za sampionat Evrope 1999, sa selekcijom Republike Irske necemo igrati u zakazani dan (10. oktobra) u Beogradu. Obrazlozenje je jednostavno. "Nema igre u drzavi gde postoji nesigurnost."

Situacija je donekle smirena i lopta je "spustena na zemlju" kada je iz UEFA stiglo obecanje da cemo tu utakmicu igrati 18. novembra ove godine. I taman kada smo se poradovali da je sve u najboljem redu, stiglo je novo obavestenje: klupske utakmice "Crvene zvezde" i "Partizana" u evrokupovima ne mogu se igrati u Beogradu, zbog iste stvari.

U medjuvremenu avion (spijunski Dz-tnjo) za dobrobit svetskog mira na brdovitom Balkanu leti nebom Kosova i emituje signale o vrednosti i sigurnosti ljudskih zivota dole na zemlji Srbiji. Ali, sve to nije dovoljno da se igraju i utakmice, osim onih u domacem fudbalskom sampionatu.

Mozda smo, ipak, za sve sami krivi. Nekada smo u mocnoj Svetskoj fudbalskoj asocijaciji (FIFA) imali u njenim redovima coveka od ugleda, profesora dr Mihajla Andrejevica. Popularni dr Andrejka je prvi put izabran u organe FIFA daleke 1932. Zbog velikih zasluga, na Kongresu FIFA 9. jula 1982. dobio je najvece priznanje - postao je pocasni clan "svetske kuce fudbala". Nazalost, nas fudbal, vec dugi niz godina nema nijednog svog clana u najvisim organima FIFA i UEFA. Time sigurno ne bismo sprecili mocnike da nam odlazu ili zabranjuju utakmice. Ali, svakako imali bi sta da kazu, predloze, odbrane od neosnovanih optuzbi. Ovako ostaje da cekamo sta ce reci "spijun sa neba".

Pismo koje je uputio Jugoslovenski olimpijski komitet, a potpisao ga predsednik Dragan Kicanovic, verujemo da ce imati svrhe. Jer, mi sami znamo sta nam fali. Hleba jos imamo, ali hocemo i igara...

ALEKSANDAR MIHAJLOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.