2496, OKTOBAR 29 1998

(nastavak sa prve strane)

DRZAVNA BEZBEDNOST

SMENA STRAZE
Zasto je razresen duznosti dosadasnji nacelnik resora drzavne bezbednosti Srbije Jovica Stanisic i to bas u 
trenutku kada je rad policije odlicno ocenjen

Najzad se dogodilo. Sef Resora drzavne bezbednosti Srbije Jovica Stanisic razresen je duznosti. Nista narocito da se ne radi o sefu tajne policije, svemocne Sluzbe, koja u srpskom narodu oduvek zauzima posebno mesto. Takve smene su uvek izazivale posebnu paznju jer su, uglavnom, predstavljale vaznu politicku prekretnicu koja je neretko za sobom povlacila jos neke smene u vladajucem establismentu.

Izvesnu nedoumicu izaziva cinjenica sto je prvo saopstenje o smeni poteklo iz kabineta predsednika Srbije Milana Milutinovica, a ne iz Vlade Srbije koja je za to zaduzena. "Predsednik Republike Srbije posebno se zahvalio na radu i saradnji dosadasnjem nacelniku Resora drzavne bezbednosti gospodinu Jovici Stanisicu...", stoji u saopstenju povodom prijema "rukovodeceg sastava javne i drzavne bezbednosti MUP-a Srbije, predvodjenog ministrom Vlajkom Stojiljkovicem". Istovremeno je, stoji u saopstenju, Vlada Srbije imenovala general-pukovnika Radomira Markovica, dosadasnjeg nacelnika Resora javne bezbednosti, za pomocnika ministra unutrasnjih poslova Srbije i nacelnika Resora drzavne bezbednosti.

Kada su vec pocela nagadjanja o smeni i razlozima za nju, redakciji NIN-a dostavljena je izjava Jovice Stanisica koja je u redakciju stigla u koverti sa zaglavljem Ministarstva unutrasnjih poslova Republike Srbije - Resora drzavne bezbednosti.

Izjava glasi:

Povodom Odluke Vlade Srbije o mom razresenju sa duznosti nacelnika Sluzbe drzavne bezbednosti Republike Srbije, izjavljujem sledece:

Na toj duznosti sam bio sedam godina - od 1991. do 1998. godine, u zamrsenim istorijskim, spoljnopolitickim i nacionalnim prilikama. Sluzba je pod mojim rukovodstvom delovala u skladu sa ustavnim i zakonskim ovlascenjima, a pod stalnom pravnom kontrolom Vrhovnog suda Srbije.

Sluzba je svoj rad i odgovornost, koja iz toga proizilazi, vezivala prevashodno za instituciju predsednika Srbije. Hocu da verujem da ce i u buducnosti, koja nije oslobodjena od pretnji nacionalnoj bezbednosti, ona svoju delatnost obavljati na principima koje sam uvazavao i kojima sam sluzio."

Kako je rec o gestu kakav ranije nije cesto vidjan prilikom smene visokog drzavnog funkcionera, moze se samo zakljuciti da je nekome, ocigledno, bilo vazno da preduhitre eventualne glasine i spekulacije, ili nagadjanja o stvarnim razlozima za ovakvo razresenje. Taj neko, po svemu sudeci, nije bio samo Jovica Stanisic, o kome je rec, nego i sluzba, odnosno Ministarstvo u kome je do sada obavljao visoku funkciju, iz kojeg je novinama zvanicnim kanalom dostavljena Stanisiceva izjava.

I pre su se, s vremena na vreme, javljale informacije o nemilosti i padu coveka broj 2, kako su Stanisica neki zvali, ali su ubrzo bivale demantovane. Cak je Stanisic posle njih, cini se, dobijao jos veci znacaj. Tako je bilo i krajem prosle godine, kada su ponovo krenule price o njegovoj smeni. Pojavio se uz predsednika Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Milosevica na putu za Kinu i to sa jos jednom titulom - predsednikovog savetnika za nacionalnu bezbednost.

Svestan, izgleda, da mora da izgradi imidz sefa Drzavne bezbednosti koji nece vuci negativan balast Aleksandra Rankovica i Obrena Djordjevica, odrzavao je, kazu, kontakte sa razlicitim ljudima iz politickog i javnog zivota koji su za njega tvrdili da je "profesionalac", "covek liberalnih pogleda", "naglasene principijelnosti i postovanja zakona". Takvi kontakti su, neretko, bili i u funkciji njegovog posla, a narocito mu se zamera da je na taj nacin dolazio do podataka iz pojedinih stranaka sto je cinilo poseban vid rada Sluzbe drzavne bezbednosti. Poznat je slucaj kada je Zoran Djindjic, nakon gradjanskih protesta u Srbiji, pocetkom 1997, javno saopstio da se sa njim susretao.

Njegovo poslednje pojavljivanje u javnosti bilo je na otvaranju privatnog sportskog centra u Banatu, koji je sagradio i otvorio vlasnik fabrike satova "Nivada" u Svajcarskoj Mirko Vucurevic, gde su u svecanoj lozi i na svecanoj veceri, pored Stanisica, centralne licnosti bile Mihalj Kertes, Brana Crncevic, Milorad Vucelic...

Stanisicev uspon se mogao naslutiti jos u vreme razvlascivanja savezne bezbednosti, kada je i sam odigrao znacajnu ulogu. Prema kazivanjima bivseg funkcionera savezne drzavne bezbednosti, Boze Spasica, po okoncanom upadu srpske policije u savezni MUP, svi su ocekivali da ce se Stanisic useliti u prostorije na cetvrtom spratu gde su bile kancelarije sefova drzavne bezbednosti. "Kada je doslo do upada, umesto u sobu na cetvrtom spratu, Stanisic se uselio na drugi sprat zgrada Saveznog MUP-a, u kabinet tadasnjeg saveznog ministra unutrasnjih poslova Pavla Bulatovica, danas saveznog ministra odbrane."

Njegovi protivnici tvrde da je od samog pocetka pokazivao ambiciju da u svoje ruke preuzme celokupni sistem bezbednosti i da je na taj nacin doveo u sukob srpsku drzavnu bezbednost sa crnogorskom, a na drugoj strani sa vojnim sistemom bezbednosti. Posledice tog sukoba su, navodno, vidljive i dan danas, a tokom ove i prosle godine nacelnik Generalstaba je trazio razgovor upravo o tome, tvrdi Spasic.

Cinjenica je da je i Vlada Crne Gore zakljucila da ne postoji nikakav odnos koordinacije i saradnje izmedju vojnih sistema bezbednosti (KOS-a) i obavestajnih sluzbi, kao i nikakav odnos sa crnogorskom policijom. A zna se da je Stanisic preuzeo mnoge prerogative savezne policije (tehniku, opremu, ljudstvo...).

Ipak, malo je verovatno da se tu radilo samo o licnoj ambiciji, kada se zna da je slovio za najpouzdanijeg coveka predsednika Milosevica i da, verovatno, nijedan potez nije vukao bez njegovog znanja.

Da li njegovom greskom ili nekog drugog, tvrde analiticari, nije izvrsio reorganizaciju Sluzbe a za sedam godina, koliko je proveo na njenom celu, nijedan zakonski ili podzakonski akt vezan za poslove drzavne bezbednosti nije podnet ni u srpskoj ni u Saveznoj skupstini.

Nekoga bi, ipak, moglo da zbuni to sto u svojoj izjavi kaze da je Sluzba pod njegovim rukovodstvom "delovala pod stalnom pravnom kontrolom Vrhovnog suda Srbije", umesto od kontrolom parlamenta, sto je normalno u demokratskom svetu.

U vreme najveceg talasa nasilja na beogradskim ulicama, kada su ubijeni i ljudi bliski predsedniku Republike (pomocnik ministra unutrasnjih poslova Radovan Stojcic Badza, Vlada Kovacevic Tref i visoki funkcioner JUL-a Zoran Todorovic Kundak), Stanisic je dobio nalog da ubistva istrazuje i Sluzba drzavne bezbednosti sto je u svetu uobicajeno, jer su dva ubijena lica bili visoki funkcioneri. Na tek obelezenoj godisnjici ubistva Zorana Todorovica u samom zakljucku najviseg rukovodstva JUL-a spomenuta je i "zabrinutost da ni posle godinu dana nasi organi bezbednosti nisu uspeli da rasvetle ubistvo Zorana Todorovica".

O, navodnoj, netrpeljivosti JUL-a prema Stanisicu, narocito njegove celnice Mire Markovic, pisale su domace i strane novine. Dok je americki casopis "Tajm" pisao o Stanisicu kao najbolje informisanom coveku u Srbiji, koji zna sve o svakome iz vrha Srbije i Jugoslavije, posvecujuci mu dve pune strane, uz obrazlozenje da je to drugi covek Srbije, francuski nedeljnik "Poan" je pisao da je ta snaga zasmetala i predsednici Direkcije JUL-a Miri Markovic. Ovaj francuski nedeljnik je s proleca prosle godine tvrdio da je Mira Markovic "zelela da ukloni Jovicu Stanisica" zato sto Milosevic nije poslusao njen savet da upotrebom policije ugusi tromesecne demonstracije opozicije, vec je opoziciji priznao izbornu pobedu u gradovima, "na sta je uspeo da ga ubedi Stanisic".

Pored sukoba licnosti, "Poan" tvrdi da su "u igri politicki, ali i finansijski interesi, buduci da drzavna bezbednost obrce zamasna sredstva kojih bi mnogi da se docepaju". S druge strane, "Poan" iznosi da Stanisic ima pouzdanu polisu zivotnog osiguranja: ako bi se osetio izgubljenim ili razvlascenim, on moze potvrditi, i to uz dokaze, sve za sta sumnjice njegovog gazdu.

Jedan od razloga za smenu, kako tvrde neki analiticari i njegove nekadasnje kolege, a pominjano je u stampi, lezi i u cinjenici da se Sluzba previse bavila sobom dok dok joj je albanski teroristicki pokret ispred nosa unosio oruzje u zemlju i naoruzavao pripadnike takozvane OVK.

Razlicito tumacenje smene, odnosno razresenja Jovice Stanisica, nije najnovija pojava na ovim prostorima (za mladje citaoce NIN-a je nepoznanica da se to desava jos od 1966. godine - od Brionskog plenuma), jer u poslednjih tridesetak godina nekoliko sefova Drzavne bezbednosti bilo je pre vremena penzionisano ili odstranjeno iz Sluzbe.

Inace, Jovica Stanisic ce ostati upamcen kao jedini sef Drzavne bezbednosti u istoriji tih poslova koga su drzava i predsednik Republike javno eksponirali, sto se dogodilo prilikom razmene zarobljenih vojnika UNPROFOR-a u Bosni.

Ostace, takodje, upamcen da, iako javno eksponiran, nije voleo da daje izjave, ili intervjue i pored toga sto se druzio i oko sebe imao odredjen krug novinara, knjizevnika i poslenika javne reci...

Prema nekim izvorima Stanisic bi najzadovoljniji bio radom u diplomatiji (gde mu zena vec radi), ali tek treba videti da li ce mu to biti dozvoljeno. Jer, mnogo zna.

SLOBODAN IKONIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.