2505, DECEMBAR 29 1998

(nastavak sa prve strane)

NARODNA TERAPIJA

HLEBA I SERIJA, GOSPODARU Latinoamericke sapunice postale su najjeftiniji sedativ na nasem trzistu. Trazenije su od "bensedina"

Marisol + Hose Andreas. Ispisano kredom, krivudavim decjim rukopisom, improvizovano srce, nekoliko dana krasilo je trotoar u ulicu Husinjskih rudara na Karaburmi (dok ga nije pokrio sneg). Davno jos, pisalo je: Jelena cetvrto pet plus Ivan cetvrto jedan. Ili su crtane "skolice".

Duh Kasandre ponovo je medju nama, i sa nama. Kao da nas nikad nije ni napustao. Minorna razlika je u tome sto Kasandra danas, kao Kerber, ima vise glava. Zovu se Marisol, Esmeralda, Paola. Od pet po podne do 10 uvece, cudovisnim obrtima u njihovim naizgled promasenim zivotima (srecan ishod dostupan iskljucivo u poslednja dva nastavka) redovno hrane emotivno ispijenu publiku. Pruzaju joj mogucnost da na sekund poveruje kako postoji neko ko zivi gore od nje.

"'Marisol' me opusta, kad je gledam, ne razmisljam ni o cemu", odgovaraju obozavaoci ove snishodljive plavojke, koja, bez obzira na boju kose, moze da bude sve samo ne seks simbol. Pigmalionska pitanja postavljaju im mnogobrojni samoproklamovani kulturolozi. Nezvanicno, i sami, krisom, umeju da zvirnu u najnovije probleme modernih boginja. Zvanicno, puna su im usta jadikovki o srozavanju vrednosti, kvarenju narodne duse, "kretenizaciji" TV publike. Nekima na pamet pada i ideja o takozvanoj nevidljivoj 25. slicici na ekranu, misterioznom metodu podsvesnog stvaranja zavisnosti, odnosno predubedjenja televizijskog gledalista.

Zanimljivo je i da veci deo auditorijuma uredno prati, ali i podrugljivo komentarise: kakve su ovo gluposti, stvarno ne znam zasto ovo gledam? Cesto se cuje i prasak od udarca po celu kad god Esmeralda dozivi novu tragediju antickih razmera. "Imaju grizu savesti", procenjuje Divna Vuksanovic, teoreticar medija na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti. Bolje i griza savesti, primeticemo, nego potpuna identifikacija. Sveze je secanje na ubistvo u Maloj Vrbici, kada je sestra, simulirajuci Kasandru, ubila svog brata. Mislila je da je Randu.

Intermeco

Melodramaticne gigantske serije gledaju svi. Tuzno, ali cini se da su one postale jedinstvena prilika za okupljanje cele porodice - od dece tek ispiljene u socijalno okruzenje, preko pubertetlija i domacica, do intelektualaca.

Izuzeci potvrdjuju pravilo. Lepa Brena Internacionale rekla je u nedavnom intervjuu "Blicu": "Volim da gledam 'Esmeraldu' i 'Zlobnicu' i tako odmorim mozak baveci se problemima Paole Braco. Pozovem prijateljice na kafu i pomno pratimo desavanja u seriji. E, u tim trenucima zaboravljamo na decu" (!)

Ako niste proverili, uz "Marisol" se najbolje pegla, ne samo nedeljom kada je jeftina struja; idealan nacin da se potisne sumnja o gubljenju vremena, svakog dana bar po pedeset minuta. Ponudjeni imidz pralje savrseno se uklapa. Istina, ozloglaseni "rucak za sutra" sprema se uglavnom izmedju sedam i osam, dok traje intermeco. Mozda bi mogao i dok traje 'Zlobnica', ali luk isuvise stipa, tera suze na oci, pa ne mogu s paznjom da se pohvataju sve Paoline, vestacke suze. Steta sto nemamo sinhronizaciju.

Niskobudzetne serije gledaju i muskarci, mada je vec po zenskim imenima u nazivu jasno kome su namenjene. Jedan od retkih koji se ne stidi da prizna "krivicu", Branislav Jovanovic, ekonomista pred penzijom, kaze: "Ja sa zenom odgledam tu i tamo. Sta cu, decu smo izveli na put, povremeno se vidjamo na ruckovima, dosadno mi je... Nije bas 'Zlobnica' tako losa, fino se oblaci."

Divna Vuksanovic smatra da i "Dinastija" i "Marisol" imaju istu ciljnu grupu, srednji sloj, s tim sto je taj "srednji sloj", od drzave do drzave, rastegljiv pojam. Kod nas, kazu, vise ne postoji. Zato je, u skladu sa opstom bedom, na nasem, mada i na trzistima vecine istocnoevropskih zemalja, daleko bogatija ponuda jeftinih, latinoamerickih serija."Generalno opadanje kvaliteta televizijskog programa kod nas doprinosi da one budu izuzetno gledane. A losiji zivotni uslovi jednostavno fiksiraju gledaoce za ekran. Televizija je najjeftinija zabava."

Serije se prikazuju u udarnim terminima koji su nekada bili rezervisani za filmove. Potreba za njima jednostavno se proizvodi. Recept je prost: ako dva puta odgledate "Marisol", gledacete je i treci, cetvrti, sedmi put. Dobro zamisljen pokusaj BK Televizije, precizira Divna Vuksanovic, da prikazuje jedanput nedeljno dobre, engleske serije - nije urodio plodom. Gledaocima je potreban kontinuitet, dnevna doza TV antidepresiva.

Pozeljno je da serijal sto duze traje. Resornim urednicima tako je lakse. Na miru mogu da isplaniraju program sest meseci unapred. Odgovara im i klima, buduci da kod nas ne postoji sistematsko istrazivanje gledanosti. Od statistickih podataka ne zavisi da li ce se prikazivanje nastaviti, nema "skidanja" s programa.

Magija zapleta

Publika je, jasno, ulovljena u mrezu zapleta. Sta ce biti sa hendikepiranom devojkom, inace bogatom naslednicom cega nece biti svesna do 89. epizode, kasnije majkom kojoj je dete kidnapovano? Banalna resenja, poput "osamnaestogodisnje" razlike izmedju dve nedavno prikazane epizode "Marisol" (prepoznatljiva samo u iznenadnom rastu brkova Hosea Andreasa i prosencenom kosom Marisol - bez skracivanja), nisu bitna. U osnovi je magija zapleta, pocinje se sa mrsavim izborom, da bi, potom, od svake epizode mogao gotovo ceo film da se napravi. Hiperproduktivnost scenariste je u svakom slucaju za pohvalu. Nema ni psovki i pornografije.

Ljudi se najpre navikavaju na konvencije siromasnog TV teatra (aktuelni primer je nova serija "U tudjoj kozi", glavna glumica je Koraima Tores, alijas Kasandra). Zatim se postepeno blize identifikaciji i odsustvu kritike na racun ocajne glume i scenografije, predugih kadrova, loseg mizanscena (kretanje glumca u prostoru), unutrasnjeg monologa koji ne ide iz "off"-a (skupa je tehnologija), nego akter pet minuta govori sa samim sobom, to jest prica sa kamerom. U usima, pri tom, ima male slusalice putem kojih slusa od rezisera sta treba da "odglumi". Tesko je zapamtiti toliki scenario. Radi se kao u fabrici.

"Sapunice nisu industrijski vec manufakturni proizvod. To su, u stvari, ekranizovani ljubici. Publika se familijarizuje sa likovima, eksploatise prikriveni voajerski nerv. Nije u pitanju samo uzivljavanje. Postaje se posmatrac, svedok, aktivan ucesnik u Esmeraldinom zivotu", precizira Divna Vuksanovic.

Pre "Kasandre", gledali smo "Robinju Isauru", "I bogati placu", "Rosu salvahe" i njen kacket koji joj verovatno gore stoji nego skafander. Bile su to serije koje su posluzile prepariranju trzista, najavile su dolazak njima slicnih. I tada smo ih, doduse ne toliko histericno, pratili i prepricavali, iako su otprilike u istom periodu emitovana i zdusno hvaljena ostvarenja, recimo "Alo, alo".

Ni "Cuvari plaze", u Americi ultrapopularni, kod nas nisu izazvali preteranu prijemcivost. Verovatno zato sto prosecna Jugoslovenka misli da je Pamela Anderson isuvise lepa i srecna. Nasa zena ne moze da se uzivi u njenu ulogu. Minimalisticki crveni kostim i izazovno poprsje Si Dzej svakako iritiraju jednu Radu koja sebi nikada nije mogla da priusti depilaciju. Hladnim voskom. A Esmeralda je tako slatka. Jos je i slepa.

Apsurdno je i sto je predvidivost serija, umesto da bude mana, postala prednost. Sutrasnji dan ne moze da se predvidi, ne moze se izracunati koliko ce vremena biti utroseno na gradski prevoz, da li ce plata kasniti. Uz "Marisol" ljudi se raduju jer se osecaju nadmocno. Znaju da ce njihova predvidjanja biti ostvarena.

"U pitanju je univerzalna matrica, za ceo svet. Osim art filma, na njoj pociva i cela americka kinematografija. I serije naseg Sinise Pavica su varijacije na temu, kombinacija opstih mesta. Ako pogodis pravu strukturu vecitih vrednosti - uspeo si." Sustina svih "pogodjenih" kombinacija je bajka i to, prema recima Divne Vuksanovic, uglavnom bajka o Pepeljugi.

Pravo na kic

"Ljubav koja uspeva uprkos permanentnim osujecivanjima je prica koja sigurno prolazi. Radi se o necemu za cim je svet na kraju veka gladan, a to je zudnja za romantikom. Tema sudbinskog znaka u kriznim vremenima ponovo se aktuelizuje", objasnjava kulturolog docent Zorica Tomic sa Filoloskog fakulteta. "Sustina mita inkorporiranog u te serije je uspeh - uz trud, zalaganje, malu pomoc bozje promisli."

Novi vek, prema njenom misljenju, uvek donosi dva pogleda na svet: jedan je katastrofican, pokajnicki, drugi utopijski. Ona smatra da su serije o kojima je rec bazirane na duboko hriscanskim osnovama. Dobrota, postenje, cistota duha i osecanja: dakle, jedno bogougodno delo. Zato je Esmeralda progledala. Bila je dosledna dobru.

Jer, kada su sve forme potrosene, sledi povratak mitu o vecnoj ljubavi. Apsolutno populisticke serije, kao i hriscanstvo, klijaju medju siromasnim stanovnistvom. Osnivaju se prave male komune, u prodavnicama, na kafi kod komsinice, u skoli, na radnom mestu, ako ima televizora, usred radnog vremena gleda se repriza.

"Dalas" i "Dinastija", dodaje Zorica Tomic, bile su kod nas popularne onda "kada smo ziveli". Poslednjih nekoliko godina simuliramo zivot: "'Dinastija' je, ipak, imala drugaciji koncept. Emitovana je u drugo vreme, favorizovana je Aleksis kao simbol zla, inteligencije. Zar nismo svi mrzeli dobru Kristl koja je stalno plakala?"

Najveci problem, nastavlja Zorica Tomic, jeste to sto u nasoj komunikaciji nema vise zdravog humora, pa ga tako nema ni u TV ponudi. Doba "Alfa" - proslo je. Umesto ljupkog vanzemaljca, imamo megasou, visoko komercijalizovane programe, sto i nije tako lose, mada su sadrzaji ispod svake kritike. "Svi smo mi, zapravo, u poziciji Trumana. Sa Zakonom o informisanju i svim postojecim zakonima, svi smo mi mali Trumani."

U nedostatku drugih, kvalitetnijih sadrzaja, covek bira razvodnjenu melodramu. I to je njegovo potpuno legitimno pravo na izbor, pravo da se odluci i na kic. Knjige i pozoriste manje-vise su luksuz. "Sadrzaj svih TV programa sluzi samo jednoj svrsi - sprovodjenju specijalnog rata u kulturi. Sve mere sluze ukidanju individualiteta, utapanju u masu. Nije slucajno sto je socijalni milje tih serija milje onih koji pate, milje gubitnika."

Medjutim, kulturni kontraudar bi bio kontraproduktivan, smatra Zorica Tosic. Spas vidi u eventualnom formiranju "kulturne gerile", inicijatora kulturne kontrarevolucije. Ali, do tada ce jos mnogo vode proteci...

Odavno su pripadnici "frankfurtske" filozofske skole Adorno i Horkhajmer nazvali modernu industriju zabave "teologijom naseg doba". Ona nam pruza bogove za svakodnevnu upotrebu. I zato, veceras u devet i deset...

ANA VUCKOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.