2507, JANUAR 14 1999

MUAMER ZUKORLIC, PREDSEDNIK MESIHATA ISLAMSKE ZAJEDNICE IZ SANDZAKA I MUFTIJA SANDZACKI

BRADA SPADA U TRECU KATEGORIJU

Mlad, spretan covek (rodjen 1969.) je muftija sandzacki. Prate ga price (carsiske, pazarske) da je radio i ovako i onako. Njegov sagovornik, pak, moze da primeti da intenzivno misli dok govori.

- Primjetio sam da ste upotrijebili veliko slovo kada ste napisali Muslimani, sto navodi da prije svega imate u vidu nacionalnu odrednicu. Medjutim, ako se misli na to pravi termin za narod koji zivi u Sandzaku je - Bosnjaci. U tom smislu zelio bih, na pocetku, napraviti ispravku Ako je rec o vernicima pravopis nalaze upotrebu malog slova?

- Da, naravno. Dakle, neophodno je, najpre, da se drzava odrekne uticaja na rad Islamske zajednice. Rat u Bosni potvrdio je teoriju o povezanosti drzave i Islamske zajednice jer je ona bila jedina zajednica koja se raspala sa bivsom Jugoslavijom, sto se nije desilo niti sa Pravoslavnom niti sa Katolickom crkvom. Takav odnos je stvar proslosti. Iako su posljednjih godina vidljivi odredjeni pozitivni pomaci, mora se, ipak, konstatovati da postoji nespremnost drzavnih organa u Srbiji i Crnoj Gori da prihvate princip autonomnosti Islamske zajednice, jer je taj princip proklamovan najvisim pravnim aktima drzave. U cemu se ogleda neprimeren drzavni uticaj?

- Jos 1993. godine, po raspadu Jugoslavije ovdje u Sandzaku shvatili smo da se moramo organizirati, zaokruziti ono sto je preostalo i tada je osnovan Mesihat islamske zajednice Sandzaka. Do tada je sjeverni dio Sandzaka bio pod jurisdikcijom Pristine, dok je juzni bio pod Podgoricom. Sta se desava? Tadasnji ministar vjera Srbije gospodin Dragojlovic napisao je u jednom dopisu da nikada nece priznati sandzacki Mesihat. Drzava pitanjem priznavanja, ipak, manipulise. Kada joj treba kao dokaz vjerske slobode, cesto pominju postojanje vjerske skole u Sandzaku osnovane pri Mesihatu. Postoji i ozbiljan problem oduzete zaduzbinske imovine. Radi se o velikom broju objekata i prilicno velikim zemljisnim povrsinama u Novom Pazaru, a i u drugim gradovima. Konacno, postoji i veliki problem muslimana, vjernika koji sluze vojni rok u jugoslovenskoj armiji. Pripadnici islama su duzni da se u svom zivotu pridrzavaju nekih pravila, narocito kada je u pitanju ishrana. Poznato vam je da su u vojsci proizvodi svinjskog porijekla zastupljeni u prilicno visokom procentu sto predstavlja temeljni problem muslimanima za njihovo prakticiranje vjere. Nedavno je muslimanka u Novom Pazaru dobila otkaz zato sto je dolazila na posao odjevena onako kako je smatrala normalnim da dolazi na posao. O kakvom je poslu rec?

- Ona je nastavnica, predavac informatike. To je svojevrsni skandal koji potvrdjuje da se problemu mora prici ozbiljnije. Imamo i problem sa oblacenjem nasih vjernica, koje se zale da se za licna dokumenta ne mogu slikati sa mahramom na glavi. Govori se da niste narocito bliski sa Islamskom zajednicom u Beogradu, narocito sa beogradskim muftijom, gospodinom Jusufspahicem?

- Islamska zajednica u Beogradu dozivjela je istu sudbinu kao i ostali dijelovi islamske zajednice. Licno sam u dobrim odnosima sa Jusufspahicem ali postoje odredjene razlike u stavovima kada je u pitanju nacin daljeg organiziranja muslimana na ovim prostorima. Mi insistiramo da muslimani unutar SR Jugoslavije budu u okviru jedne organizacije. U Beogradu, medjutim, nisu takva razmisljanja. Za kakvo objedinjavanje islamskih zajednica se vi zalazete?

- Islamska zajednica Sandzaka je od prosle godine, prema novom ustavu Islamske zajednice u BiH, sastavni dio te zajednice. Sarajevo je duhovni centar ne samo za muslimane i Bosnjake iz Sandzaka, vec i za sve Bosnjake u svijetu. Postoji kod islamske zajednice i nesto sto se zove serijatski legitimitet, sto mora imati svaka zajednica da bi bila priznata, prije svega od Boga a onda i od vjernika. Ono drzavno priznanje, kao sto vidite, dolazi tek na trece mjesto. Taj legitimitet se stice, on mora imati svoj historijski kontinuitet a na ovim prostorima ima ga samo Sarajevo. Sarajevski reis ul-ul-ulema dobio je vjerski legitimitet kao vrhovni poglavar islamske zajednice za cijelo podrucje jos u vrijeme vladavine Turske imperije, specificnim dokumentom - mensurom, koja se cuva do danasnjeg dana.

Nadam se i da se to povezivanje nece zadrzati na bosnjacko-muslimanskom korpusu nego da treba raditi na tome da se ponovo vrati jedinstvo islamske zajednice na podrucju cijele bivse Jugoslavije, pa ako treba i sire.

Kriticari vam prebacuju da ste u Sandzak doneli radikalni verski model karakteristican za neke arapske zemlje?

- Radikalizam je relativna stvar. Za nekoga ko bi zelio da islam na ovim prostorima ne postoji, svako ko se identificira kao vjernik-musliman, on je radikalan. U kakvim ste danas odnosima sa politickim partijama u Sandzaku? Posle obostranih kritika u lokalnoj stampi stekao se utisak da je doslo do razmimoilazenja sa Sulejmanom Ugljaninom?

- Islamska zajednica je natpoliticka organizacija. To ne znaci da nismo zainteresirani. Rezultati politickih utakmica sudbinski uticu na ovaj narod a narod je uglavnom vjernicki. Mi cemo i gospodina Ugljanina, i sve druge, uvazavati onoliko koliko ih budu uvazavali biraci. O udaljavanju se ne bi moglo govoriti jer nije bilo nikakvog posebnog priblizavanja. U Novom Pazaru postoje srednje verske skole, a pominje se i otvaranje fakulteta?

- Mi za sada nismo zvanicno izasli sa projektom fakulteta ne zato sto ga ne bismo zeljeli vec zato sto jos nisu sazrele nase mogucnosti. Studente saljemo u Sarajevo ili u neke druge islamske zemlje, u Tursku, Libanon i Egipat. Potenciramo narocito Libanon, koji je visenacionalna zemlja, jer nam je zelja da se ljudi skoluju u okruzenju gdje ce znati da uvazavaju pripadnika druge vjere i nacije. Vi ste se, medjutim, skolovali u Alziru?

- To su bila druga vremena. Tada nije bilo organizovanog odlaska na usavrsavanje i ja sam samoinicijativno otisao u Alzir. U stvari, moj izbor je bio Tunis, ali su tamo trazili da saglasnost za moj upis na fakultet da ambasador Jugoslavije. Ambasada je to odbila. Nisam dobio nikakvo posebno objasnjenje ali nam je doslovce receno da ako za 24 casa "ne isparimo iz Tunisa", bicemo pohapseni. Tako smo se nas nekoliko nasli u Alziru. Da li je tacno da ste upravo vi sugerisali vernicima da pocnu da pustaju brade?

- Komunizam je za pedeset godina ucinio da se ono sto je bilo prije, zaboravlja i to narocito kada je islam u pitanju. Nesto sto mi sada ispravljamo od tih negativnih posljedica ispada kao neka novina. I pitanje brade ima uporiste u islamu, s tim sto je tu sve jasno podijeljeno. Postoje nuzne, potrebne i pozeljne stvari u islamu, one koje dolaze kao neka vrsta nakita. Brada spada u trecu kategoriju, pozeljna jeste ali nije obavezna niti na tome insistiramo. Kakvi su vasi odnosi sa Srpskom pravoslavnom crkvom?

- Mi razmjenjujemo cestitke sa patrijarhom Pavlom, uvazavamo se ali ja ne bih rekao da su to dobri odnosi. Rijec je, ipak, o formalnim odnosima.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.