HAMDIJA JUSUFSPAHIC, MUFTIJA BEOGRADSKI

- Nikada nama ovdje nije bilo lako jer se na Muslimane uvijek gledalo kao na, ostatak turskog, okupatorskog vremena. Kao na nenarodni elemenat, kao na izdajnike. Ali ja sam ovdje pune trideset i dvije godine i mogu da kazem da sam uglavnom zadovoljan. Imam dobar komsiluk i dobro okruzenje. Uspjeli smo da se razumijemo. Sve to ne znaci da provokacije ne dozivljavamo skoro svakodnevno. Nedavno me je jedan slikar pozvao na veceru i predstavio me prisutnima ovim rijecima: "Evo naseg Srbina muhamedanske vjere"! Odgovorio sam: 'Ako smo mi Muslimani vasi, sto nas onda bijete, sto ste od nas ocistili istocnu Bosnu'". Kao vjersku zajednicu, Srbija je mogla dobro da nas iskoristi u rjesavanju bosanskog i kosovskog problema. Samo da su nam, makar zadovoljili elementarne potrebe. Da su nam recimo, dozvolili kao sto su to ucinili u Zagrebu, da se napravi dzamija. U cijeloj Hrvatskoj bilo je 60 hiljada Muslimana. Kod nas ih samo u Beogradu ima 200 hiljada. Jasno je da su to Hrvati ucinili da bi pridobili bosanskohercegovacke Muslimane. Sta bi se dogodilo da je ova vlast cinila drugacije?

- Meni su kosovski Albanci po vjeri braca. Ali isto tako su mi Srbi po jeziku, po krvi braca. Cini mi se da smo mogli da ucinimo vise od vojske i policije. Ja sam nekad bio predsjednik udruzenja, odnosno uleme hodza za cijelu Srbiju. Imao sam velike prijatelje dole, svoju kancelariju u Pristini. Mogao sam uticati u najpozitivnijem smislu na zajednistvo. Kad mi je istekao mandat, posvetio sam se rjesavanju problema u Beogradu. U glavnom gradu imamo samo jednu dzamiju, velicine 120 kvadrata. A u Srbiji?

- U cijeloj Srbiji imamo tri dzamije. U Beogradu, Nisu i Malom Zvorniku. A u svakom mjestu u Srbiji zive Muslimani. Mi ovdje nemamo groblje. Nama je po vjeri propisan nacin sahrane. Nemamo nijednu medresu, nemamo imama, nemamo izdavacku djelatnost... Nesto malo novca koji smo imali prije rata, drzali smo u Ljubljanskoj banci. Kad su nam ustedu zaledili, nasli smo se u katastrofalnoj situaciji. Poslije je dosao rat. Koliko je vama naskodilo stalno isticanje da niste nacionalista u vreme kad se jedino tako profitiralo?

- Ja sam po rodjenju Bosanac, po vjeri sam musliman ali sam projugoslovenski orijentisan. SFRJ je bila najljepsa zemlja svijeta, zemlja sa najvecim ugledom. Uostalom, ja sam samo slusao Boga. A Bog ne voli mrznju i sovinizam. Moji u Bosni su mi mnogo zamjerili sto sam ostao u Srbiji u vrijeme kada je, moram da kazem, na Bosnu izvrsena agresija. Kako dozivljavate ignorisanje od strane vlasti?

- Mislim da Srbiji takav odnos nije trebao. Mi Muslimani smo mala zajednica. Ne racunajuci Kosovo i Sandzak, ima nas, uvrh glave, pola miliona. Moram da kazem da mi je jako zao sto Slobodan Milosevic, predsjednik Jugoslavije nije smatrao vaznim da nas primi i razgovara sa nama. Pogotovo zato sto su svi problemi Muslimana u Srbiji vezani za ime Slobodana Milosevica. Sta pod tim konkretno podrazumevate?

- Stalno su nam na svim nivoima govorili da se jos jedna dzamija u Beogradu ne moze sagraditi bez dozvole predsjednika drzave. Rekao mi je to i doskorasnji ministar vjera Dragojlovic. I ovi iz Skupstine grada Beograda govorili su isto. Trazili ste prijem kod Milosevica?

- Licno sam od njega pre tri godine na jednom prijemu dobio odgovor da ce me primiti iduce sedmice. Rekao je cak da ce me licno pozvati. Ja vjerujem da se ne radi o zloj namjeri, ali tesko mi je da to objasnim svojim vjernicima. Za sve ove godine nije mogao da izdvoji ni pola sata. Ali jos je knez Mihailo Obrenovic 1868. godine 20. juna izdao ukaz u kome se Srbija obavezala da ce davati platu imamu, da ce Srbija izdrzavati ovu dzamiju... Kako saradjujete sa islamskim verskim zajednicama u Sandzaku, na Kosovu, a kako sa onim u Bosni?

- Raspad SFRJ i njeno razbijanje odrazilo se dramaticno i na islamsku vjersku zajednicu. U to vrijeme ona je bila najjaca islamska zajednica na evropskom kontinentu. Mislim da je to bio jedan od razloga sloma Jugoslavije. Postojala je teznja i medjunarodne zajednice da se muslimani likvidiraju. Da se ojaca katolicka Evropa. Katolicka Evropa je htjela da likvidira komunizam, jer on nije uspio da slomi ni islam ni pravoslavlje. Srce tada najjace islamske zajednice u Evropi bila je BiH, zato je rat tu i bio koncentrisan. Otud i dogovor Milosevica i Tudjmana u Karadjordjevu da na racun Bosne naprave veliku Srbiju i Hrvatsku. Ipak, prevarili su se. I kad je Turska htjela da Bosna bude turska, Bosanci su ostali Bosanci. Najveca greska komunista u SFRJ je sto nas sve nije ucinila pre svega Jugoslovenima. I dalje ste clan Savezne stranke Jugoslovena?

- I dalje sam njen clan, iako znam da to nikome nije milo. Ja volim Jugoslaviju. Ja sam potpredsjednik jugoslovenskog odbora a generalni sekretar je Berislav Kosjer, moj prijatelj ateista. Dobro saradjujemo. Zbog cega u vasoj kancelariji visi slika Josipa Broza Tita?

- Ja sam Tita osjecao kao svog prijatelja... Njegovi nasljednici nisu zeljeli da ga naslijede. Da su to htjeli, oni bi bili protiv rata, sacuvali bi zemlju. Oni nisu njegovi dostojni nasljednici. Kakva je vasa veza sa Sarajevom?

- Jos nisam otisao u Sarajevo, iako je Bosna moja koljijevka, iako Bog zna koliko je volim. Volim je cjelovito, ne volim je podijeljeno. Zato jos nisam otisao, ne priznajem diobe. Moze se reci da mi u islamskoj zajednici nemamo nekih veza. Mi se borimo da sacuvamo ovo ovdje. Nama Bosna u tom pogledu nikad nista nije ucinila niti nam je pomagala. Nikad nam nista nije dalo ni Kosovo, ni Sandzak, ni Skoplje. Kad se politicka previranja smire, onda cemo razgovarati o siroj organizaciji. Da li ste se izjasnjavali povodom dogadjaja na Kosovu?

- Ja sam protiv terorizma, bilo drzavnog, bilo grupnog ili pojedinacnog. Ljudi treba da razgovaraju i da postuju prava svih. Ubijedjen sam da sam doprinio da u Beogradu ne bude teroristickih akcija u vrijeme rata. Nas islamski svijet ne pomaze bas zbog toga sto smo lojalni Beogradu.

MARIJANA MILOSAVLJEVIC