2508, JANUAR 21 1999

KOSOVO

BOGOVI RATA Sta se zapravo dogodilo u selu Racak ostaje i dalje nejasno. On uporno odbija da povuce odluku o proterivanju Vokera, dok svet uporno trazi da Voker ostane

Predsednik Jugoslavije Slobodan Milosevic moze da bira hoce li dozvoliti da ga NATO bombarduje ili ce bespogovorno pristati na sve sto se od njega trazi. Sta god da Milosevic izabere, ako se to uopste moze nazvati izborom, bice u korist nase stete. Od Milosevica se trazi da opozove odluku kojom se Vilijamu Vokeru, sefu Verifikacione misije na Kosovu, kao nepozeljnoj osobi nalaze da do 20. januara napusti Jugoslaviju. Trazi se i da se tuziocu Luiz Arbur i istraziteljima Haskog tribunala momentalno obezbedi pristup selu Racak kako bi sproveli istragu o ubistvu 45 Albanaca. Zatim se nalaze prekid vatre i pocetak pregovora sa Albancima. Sve to - pod pretnjom bombardovanja. Medjutim, Milosevic jos nije rekao da, a kada ce i da li ce to uopste i uciniti, zna samo on.

Ukoliko predsednik Jugoslavije nastavi da se inati, NATO ce, kaze, uz blagoslov Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, ostvariti svoju pretnju iz oktobra prosle godine - u ime svetskog mira zasuce nas "tomahavcima", kao da smo Iracani. Istina o dogadjajima u selu Racak nece se saznati sve dok se istraga ne zavrsi. Niko ne moze sa sigurnoscu reci da li su u selu Racak zaista ubijeni civili, kao sto to tvrdi Voker, ili albanski teroristi, kao sto tvrdi srpska policija. Medjutim, istina medjunarodnoj zajednici vise nije tako bitna, jer ratnu masinerija se vec zahuktava.

Borbe u Racku

Ovaj put se kao povod za moguce vazdusne napade koristi, navodni, "masovni zlocin" koji se dogodio 15. januara u selu Racak (opstina Stimlje). Tog dana srpska policija blokirala je to selo kako bi zavrsila potragu za albanskim teroristima, borcima tzv. "Oslobodilacke vojske Kosova", koji su pet dana ranije u napadu na policijsku patrolu u selu Slivovo ubili policajca Svetislava Przica.

O svojim namerama da intervenise u selu Racak policija je obavestila kosovsku Verifikacionu misiju Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju. Nekoliko sati kasnije njen portparol Sendi Blajt rekao je da se kod Stimlja "vode borbe" snaga bezbednosti i "OVK" (uz tenkovsku podrsku), ali da ne zna kako je i zasto doslo do okrsaja i koliko je ljudi stradalo. Verifikatori, doduse, nisu toga dana uspeli da udju u selo do 16 casova, ali su (kako pricaju strani dopisnici koji su pratili verifikatore) kroz dvoglede, sa bezbedne udaljenosti, tacno videli sta se dogadja. Verujuci da su dovoljno upoznati sa dogadjajima, verifikatori su protestovali kod jugoslovenskih vlasti i zatrazili prekid vatre.

Prve informacije o poginulima dali su albanski mediji, koji su tvrdili da je "poginuo najmanje jedan, a ranjeno cetiri Albanaca" i da seljaci beze. Istog dana, isti mediji javili su da je broj poginulih u selu Racak i zaseoku Petrovo "veci od 15 Albanaca" - pripadnika tzv. "OVK".

Zvanicno se oglasilo i Ministarstvo unutrasnjih poslova saopstavajuci da je u selu Racak ranjen policajac Goran Vucicevic i da je "likvidirano vise desetina terorista" u uniformama tzv. "OVK", da su zaplenjena dva mitraljeza, nekoliko minobacaca i mina, vise od cetrdeset automatskih pusaka, kao i nekoliko hiljada metaka raznih kalibara.

Masakrirani civili

Albanskim novinarima koji su u rano jutro 16. januara dosli u Racak ne bi li saznali sta se tacno dogodilo dan ranije videli su na putu "tridesetak leseva", u uniformama, ali i u obicnoj odeci. Pripadnici tzv. "OVK" nisu im dozvolili, medjutim, da udju u selo.

Vilijam Voker, sef Verifikacione misije OEBS-a na Kosovu, krenuo je oko podneva u isto selo sa cetrdesetak stranih i albanskih novinara. Sastao se sa lokalnim komandantom tzv. "OVK". Sve vreme dok je Voker bio u selu Racak, teroristi su drzali u blokadi novinarska vozila kao i izvestan broj vozila verifikatora i americkog dela Kosovske diplomatske misije.

Niko od srpskih novinara nije krocio u Racak, jer ih je Voker jos u Pristini upozorio: "Idete pod kisobranom OEBS-a, ali... ne mogu da vam garantujem bezbednost."

Pokazalo se kasnije da je to bila jedna od Vokerovih gresaka, koje je savezna vlada imala u vidu kada je donela odluku o njegovoj nepozeljnosti u Jugoslaviji.

Ono sto su Voker i novinari videli u Racku, opisali su kao "masakr nad neduznim albanskim stanovnistvom". U izvestajima verifikatora i tekstovima novinara govori se o "zverstvima" i "sakacenju ubijenih civila", kojima je "ocigledno pucano u glavu iz neposredne blizine". Pominje se Ajetu Nrahimi (40), kome je glava unakazena i potpuno odvojena od tela, dve ubijene zene i jedan dvanaestogodisnji decak. Tela su zatecena u jami na brdu Babus iznad Racka.

"Bio sam i na drugim ratnim podrucjima, video sam zastrasujuca dela, ali ovo prevazilazi sve sto sam ranije video", rekao je Voker na konferenciji za stampu u 19 casova, dodajuci: "Masakr i zlocin protiv covecnosti u selu Racak izvrsile su vladine snage - srpska vojska i policija. Necu odustati da ih gonim." Ipak, tacan broj ubijenih nije se pouzdano znao ni 16. januara.

Broj ubijenih, prema izvestajima novinara koji su bili u selu Racak, varirao je od 22 civila, kako je javio Rojters, do 80, kako je javio Informativni centar kosovskih Albanaca.

Mrtve pripadnike tzv. "OVK" nisu pomenuli nijednom recju ni Voker ni novinari koji su bili u Racku, kao da se dan ranije nisu vodile visecasovne borbe u tom istom selu.

Zato je "Kosova pres", novinska agencija tzv. "OVK", objavila spisak 46 Albanaca ubijenih u selima Racak, Malopoljce i Petrovo, medju kojima je bilo "osam" pripadnika tzv. "OVK".

Voker je istog dana zatrazio od jugoslovenske vlade da mu se dostavi spisak svih vojnika i policajaca koji su ucestvovali u masakru. Takodje, zahtevao je hitan dolazak istrazitelja Haskog tribunala na Kosovo "sa vizama i pozivnicama vlasti SR Jugoslavije, ili bez njih".

Predsednikove reci

Na Vokerove reci odgovorio je predsednik Srbije Milan Milutinovic, rekavsi da je Voker "pokusao da inscenira nove Markale", navodeci da je policija "bila primorana da odgovori na teroristicko zverstvo u skladu sa svojim ovlascenjima", sto je trebalo da znaci da se nikako ne moze govoriti o masakru nad civilima.

Predsednik Srbije je objasnio da je neposredno nakon sukoba u selu Racak "na lice mesta izasla uvidjajna ekipa na celu sa istraznim sudijom Okruznog suda u Pristini i zamenikom javnog tuzioca, ali su teroristi, koncentrisani na okolnim visovima, otvorili vatru i onemogucili vrsenje uvidjaja". Uvidjaj nije izvrsen ni 16. januara, jer je Vokerovo insistiranje da Danica Marinkovic, istrazni sudija, ode na mesto uvidjaja bez policijske pratnje, "sprecilo pravosudne organe da izvrse svoje obaveze po zakonu".

To nije bilo ono najgore sto je Voker, po Milutinovicevom misljenju, ucinio. On je iskoristio situaciju i dao izjavu sa "laznim cinjenicama" i "sopstvenim ocenama", lisenim svakog osnova. Uz to, sebi je dopustio da "sam ocenjuje sta se desilo, da prosudjuje, pa cak i da izdaje naredbe sta treba dalje da se radi i to sve u jednoj suverenoj zemlji, da se ponasa kao zastitnik separatizma i terorizma, prekrsivsi mandat verifikatora i sporazum SRJ I OEBS".

Medjutim, Ibrahim Rugova, vodja kosovskih Albanaca, i ostatak sveta smatraju da je u pravu Voker, a ne Milutinovic. Nije vredelo ni sto su 17. januara tri potpredsednika srpske vlade, Vojislav Seselj, Milovan Bojic i Ratko Markovic, putovali po Kosovu u pancirima pod jakom policijskom pratnjom i govorili kako ce braniti Pokrajinu po cenu naseg opstanka, usput osudjujuci Vokerove izjave.

Predsednik Sjedinjenih Americkih Drzava Bil Klinton je obecao ono sto je od medjunarodne zajednice zahtevao Rugova - hitnu intervenciju NATO-a zato sto su ubistva u Racku "promisljen cin, pocinjen da se poseje strah medju ljudima na Kosovu" i "ocigledno krsenje obaveza koje su srpske vlasti preuzele" oktobarskim sporazumom. Francuzi su rekli da se zgrazaju nad masakrom", Italijani su izjavili da je to "varvarizam", koji vise niko ne zeli da vidi u srcu Evrope, a generalni sekretar NATO-a Havijar Solana bio je "uzasnut zbog besmislenog ubistva civila"... Medjunarodni sud za ratne zlocine i Hagu pokrenuo je istragu i zahtevao da tuzilac Luiz Arbur licno bude glavni istrazitelj na Kosovu.

Svi oni zahtevali su prekid vatre, nalazuci Albancima da se ne svete, a Srbima, tj. jugoslovenskim vlastima, da "smesta preduzmu mere kako bi se smanjila napetost".

Agencija Rojters javila je (17. januara) da srpska policija razmesta svoje snage oko Racka.

Persona non grata

Novi dan nije obecavao nista dobro na Kosovu. Savezna vlada, na Vanrednoj sednici odrzanoj 18. januara, donela je odluku kojom se Vilijam Voker proglasava nepozeljnom osobom koja u roku od 48 casova ima da napusti Jugoslaviju. Ukoliko Voker to ne ucini, izgubice diplomatski imunitet, sto drzavi, u ovom slucaju Jugoslaviji, omogucava da svoju odluku sprovede i prinudno.

Voker je izjavio da ga niko nije obavestio o odluci savezne vlade, a Goran Matic, doskorasnji savezni ministar za informisanje, izjavio je na konferenciji za stampu kako je Voker obavesten preko norveske ambasade u 16 casova i 30 minuta, kao i da je u 18 casova Vokerovom zameniku Jeleku urucena odluka savezne vlade u kancelariji verifikacione misije u Pristini.

"Sta god da misle da sam rekao, iz mene je govorila medjunarodna zajednica koja je svet obavestavala o tome sta se dogodilo, a sto je, ako sam ja pravilno pretpostavio, zadatak misije verifikatora", bila je prva zvanicna Vokerova reakcija na odluku savezne vlade.

SAD su odmah reagovale. Dzejms Rubin, glasnogovornik Stejt departmenta, rekao je kako se jugoslovenske vlasti "igraju vatrom", te da je ova odluka neprihvatljiva. Ujedno je najavljen sastanak generala Veslija Klarka, glavnokomandujuceg NATO-a i generala Klausa Naumana, predsedavajuceg Vojnog saveta zapadne vojne alijanse sa Slobodanom Milosevicem, predsednikom SR Jugoslavije.

Sa stavom Amerikanaca da se Voker ne moze tek tako udaljiti iz Jugoslavije slozio se i Savet bezbednosti koji se hitno sastao u Becu istog dana. Nakon tog sastanka jugoslovenske vlasti su osudjene, a Beograd je pozvan da opozove svoju odluku i pruzi punu podrsku Vokeru.

Cak su i Rusija i Belorusija, koje su sprecile da Stalni savet OEBS-a donese novu rezoluciju kojom bi se izrekla nova osuda jugoslovenskih vlasti povodom najnovijih dogadjaja na Kosovu, predlozile da se ne sprovede odluka o proterivanju Vokera. Jugoslovenska vlada nije povukla svoju odluku ali je Vokeru dato jos 24 sata.

Istog dana kada je Voker proglasen za kao persona non grata tuzilji Haskog tribunala Luiz Arbur nije dozvoljen ulazak u Jugoslaviju jer "nije imala vizu". Ona je na nicijoj zemlji kod granicnog prelaza Djeneral Jankovic objasnila novinarima da nije htela da se prijavi za vizu jer je i pre pokusavala, tokom dejstava na Kosovu, ali je bila odbijena.

Na novi protest medjunarodne zajednice, koji je usledio nakon sto je Arburova vracena sa granicnog prelaza, savezna vlada saopstila je da predstavnici Haskog tribunala mogu slobodno da dolaze u Jugoslaviju na razgovore o realizaciji postojeceg sporazuma, ali da oni ne mogu vrsiti nikakve inspekcije i istrazivanja na Kosovu i Metohiji jer se tu ne radi o ratnom sukobu, vec o terorizmu, te da je borba protiv terorizma pravo i obaveza nase zemlje.

Obdukcija

Dok su se diplomate i vlade dopisivale, optuzivale, pravdale..., na samom popristu sukoba nastavljene su borbe izmedju policije i tzv. "OVK". Kako su verifikatori potvrdili, policija je uspela da tela ubijenih koja su se danima nalazila u lokalnoj dzamiji, prenese u Pristinu gde ce se obaviti obdukcija i sva ostala istrazivanja koja ce potvrditi ili opovrgnuti Vokerov zakljucak da su masakrirani neduzni seljaci.

Devetnaestog januara u selu Racak ubijen je Mira Mekico, pomocnik komandira policijske stanice u Urosevcu. Jos dvojica policajaca su ranjeni.

U pristinskom Institutu za sudsku medicinu zapoceta je obdukcija 40 leseva iz sela Racak. Tim eksperata iz Beograda, Novog Sada i Nisa je, uz prisustvo clanova misije OEBS-a i patologa iz Belorusije, utvrdio da na do sada pregledanim telima ne postoje znakovi sakacenja i mucenja. U Pristinu stize i tim finskih patologa, koji ce ucestvovati u obdukciji ubijenih u Racku.

U Beogradu, nakon sedmocasovnog razgovora sa Slobodanom Milosevicem, generali na to nisu bili previse razgovorljivi, a ni zadovoljni. Uspeli su da Milosevicu prenesu "jasnu i veoma direktnu poruku", kao i upozorenje da ce NATO preduzetu i vazdusne udare na Jugoslaviju jer je situacija "veoma, veoma ozbiljna". Ali generali nisu uspeli da ubede Milosevica u neophodnost opoziva odluke savezne vlade koja se odnosi na Vokera.

LIDIJA KUJUNDZIC

Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.