2509, JANUAR 28 1999

GLADNA DECA

HLEBA I MASTI Beogradska kancelarija UNICEF-a objavila je da je u SRJ svako peto dete neuhranjeno. Koliko su za to zasluzni vrtici i skole, odnosno njihovi sponzori, a koliko opsta nemastina

Uzivanje u "kinder ladi" odavno je proslo, a i nema je na nasem trzistu vec nekoliko godina. Deca u Srbiji sada svoj sladokusacki apetit zadovoljavaju "cipiripijim si lisnikimi", retko kad "milkom".

Prema poslednjim istrazivanjima beogradske kancelarije UNICEF-a, u saradnji sa saveznom vladom, svako peto dete u nasoj zemlji - ispod pet godina starosti - neuhranjeno je, odnosno ima manju telesnu visinu od one koja bi, ako se u obzir uzmu vazeci standardi, odgovarala njihovom uzrastu. Zaostajanje u fizickom razvoju najmladjih, tvrde, posledica je neodgovarajuceg i sadrzaja i kvaliteta ishrane. Gotovo isto vazi i za tezinu. Pothranjenost je primecena kod 21,3 odsto ispitane dece.

"Sigurna sam da moj Mladen jede odlicno. Iako mu ne spremam tortu svakog meseca, nista mu ne fali, moze konju rep da iscupa. Je l' tako, duso", pita mlada mama svoje cedo. Zatekli smo ih ispred Osnovne skole "Drinka Pavlovic". I stvarno, Mladen na prvi pogled deluje zdravo i pravo, mada od njegove majke nismo ni ocekivali da ce reci kako je njen sin neuhranjen. To bi, u najmanju ruku, predstavljao direktan udar na njeno kulinarstvo. Makar imala i prosecnu platu od hiljadu i kusur dinara i decji dodatak. Bas pre neki dan je uplacen dodatak za oktobar 1997. godine. Oko 150 dinara za trece dete, uz pravovremenu isplatu uprkos kasnjenju vise od godinu dana (secamo se reci Bube Morine), trebalo bi da budu stimulacija borbe protiv bele kuge.

Izgladnela buducnost

Najugrozenija podrucja, saopstava beogradski UNICEF, jesu Kosovo i Metohija i Beograd. U ekoloskoj Crnoj Gori je, bar sto se Savezne Republike Jugoslavije tice, najzdravije hraniti se. I rasti.

Na Kosmetu je situacija losa iz poznatih razloga, a u glavnom gradu zato sto urbana sredina definitivno ne ispunjava, bar ne u dovoljnoj meri, odgovarajuce socijalno-ekonomske uslove. Zivi se brzo i pod stresom. Ljudi iz grada nemaju ni bastice, ni toliko vremena da bi se baktali svakodnevnim kuvanjem i povremenim okopavanjem.

Svejedno, gotovo sve porodice su osetile nemastinu. U UNICEF-u kazu da 40 odsto porodica u nasoj zemlji zivi ispod egzistencijalnog minimuma. Takodje, tokom nekoliko proslih godina oko polovina prosecnih porodicnih primanja utrosena je na hranu, siromasnija, izbeglicka domacinstva morala su da izdvoje i preko 60 procenata prihoda. Sem toga, kvalitet hrane u Jugoslaviji pogorsao se - pre samo dve godine svaki cetvrti ispitani uzorak hrane nije odgovarao najnizem mikrobioloskom i/li fizicko-hemijskom standardu.

Rezultati istrazivanja pokazali su i da se energetske potrebe najcesce zadovoljavaju povecanim unosom ugljenih hidrata i zasicenih masnoca (hleb, testenine, mast), dok se smanjuje konzumiranje mesa, mleka, voca i povrca, kaze dr Dragoljub Popovic iz UNICEF-a. Prema proceni strucnjaka sa Instituta za zdravstvenu zastitu majke i deteta Srbije, broj izrazito gojazne dece znatno je porastao zbog konzumiranja jeftinih proizvoda na bazi biljnih masnoca (margarina). Kamo masti i aleve paprike...

"Stanovnistvo uopste nije dovoljno upoznato s pravilnim rezimom ishrane. Nisu ni lekari i mediji. Saveti u takozvanim zenskim casopisima su anahroni. Mozda odgovaraju situaciji krajem sedamdesetih godina." Dr Popovic smatra da je nasoj zemlji potrebno uniformisanje stavova, zajednicki, vazeci kodeks o pravilnoj ishrani. Ovako, svako ima svoju politiku. Trudnice su, istice, posebno podlozne predrasudama. Njima se najcesce govori sta treba da jedu, a preporuke variraju od lekarskih saveta do bapskih prica koje "nikad ne omanu".

S druge strane, srpski je stereotip da Srbi najvise vole da jedu meso. No to ne znaci da ga uvek imaju na stolu. "Ja obozavam virsle", busa se trogodisnja Jelena iz vrtica "Skadarlija". A gvozdja u mesu nema dovoljno, narocito za gradsku decu, dodaje dr Popovic. Problem je i nasa uvrezena navika da jedemo "jedanput dnevno al' posteno", pijemo mnogo kafe koja sprecava resorpciju gvozdja... U prilog tome, najnoviji podaci Svetske zdravstvene organizacije pokazuju da neverovatnih 43 odsto zena u SRJ, doduse izbeglica, boluje od anemije.

Lagerovanje

Pogorsanje kvaliteta ishrane posebno su osetila predskolska i skolska deca. Razumljivo.

Gradska "vlada u senci", svojevremeno je uputila hrpu optuzbi na racun gradskih vlasti. Kao jedan od dokaza naveli su kasnjenje usvajanja izvestaja iz oblasti decje zastite. Grad, podrazumeva se, opovrgava ovakve i slicne tvrdnje. Pomocnik gradskog sekretara za socijalnu i decju zastitu Beba Bozovic rekla je da su se direktori svih 16 predskolskih ustanova (koje su na jaslama gradskog budzeta) slozili u oceni da je "objedinjena nabavka" dobra, te da su znatno poboljsani kvalitet i dinamika isporuke hrane, kasnije spremljene delom u centralnim kuhinjama, delom na ringlama samih obdanista.

Objedinjenom nabavkom u vrtice stizu 42 namirnice: brasno, secer, meso, ulje (kad ga ima)... One namirnice koje se ne mogu lagerovati, ciji je rok trajanja kratak, vrtici sami nabavljaju. Budno oko angazovanih nutricionista i medicinskih sestara prati rad ovih kuhinja. Jelovnik za nedelju dana unapred obavezno se nalazi na oglasnim tablama svih predskolskih ustanova. I reklo bi se da je raznovrstan. Dorucak: hleb, pasteta i jogurt. Rucak: pasulj sa slaninom - deca ga najvise vole. Uzina: buhtla sa mlekom. U "Skadarliji", konkretno, jabuke su na raspolaganju non-stop. Vaspitacice se, samo, pitaju kako i decu od tri i decu od sest godina moze da zasiti jedna virsla.

Gradski zavod za zastitu zdravlja obavlja redovne kontrole sadrzaja i kvaliteta hrane u beogradskim predskolskim ustanovama. Zavod zvanicno vodi zdravstvene podatke za skolsku decu i omladinu, a za predskolsku decu iskljucivo zahvaljujuci saradnji sa domovima zdravlja, kaze specijalista socijalne medicine doktorka Ljiljana Sokal-Jovanovic. Istrazivanja, poput UNICEF-ovog, ne rade, podatke prikupljaju sa terena. "U ukupnoj decjoj populaciji procenat gojazne dece u Beogradu izjednacava se sa procentom pothranjene dece. Postotak od 16 odsto dece koja odstupaju od proseka, gledajuci i visinu i tezinu, odrzava vec niz godina na nivou grada." I opet price o losim navikama, jednom obroku dnevno, konzumiranju brze hrane... U tom kontekstu, naglasava Sokal-Jovanovic, prednjace srednjoskolci.

Njen kolega, dr Lazar Besarabic kaze da se gradskim vrticima neredovno dostavljaju namirnice, tako da ustanove moraju same da nabavljaju oko 50 odsto prehrambenih proizvoda. GZZZ trenutno radi na obimnom poslu "svodjenja racuna" i sastavljanja strucnih epidemioloskih, higijenskih i socijalnih izvestaja. Na osnovu preliminarnih rezultata, ishrana predskolske dece je, kaze Besarabic, zadovoljavajuca. Narocito u poredjenju sa 1993. godinom.

Najveci problem lezi upravo u snabdevanju, nedostatku vece konkurentnosti snabdevaca. "Izvor finansiranja, a to je skupstina grada, trebalo bi da bude siguran", kaze Besarabic, ne ustrucavajuci se da podseti na cinjenicu da nasa deca u obdanistima ne jedu dovoljno mesa: "Belancevine iz mesa nadoknadjuju se drugim namirnicama. Verovatno bi se svi ti nedostaci vise osetili da nema planera ishrane u svakom vrticu, koji se na razne nacine dovijaju trazeci odgovarajuci jelovnik." Zahvaljujuci nutricionistima, dijeteticarima, sada se pouzdano moze reci da vecina dece bolje jede u vrticima nego kod svojih kuca.

Besni pekari

Zato osnovne skole nisu vise ono sto su nekad bile. Uzina ne postoji od pocetka devedesetih, svaki obrok se u produzenom boravku placa. Direktor Osnovne skole "Vuk Karadzic" Milutin Danojlic naglasava da roditelji, po pravilu, placaju samo rucak. Kosta deset dinara. Druga dva obroka, dorucak i uzinu, ta skola mogla bi uskoro da izbaci iz pravilnika.

Centralne djacke kuhinje vise ne postoje, "ekonomski nisu opravdale svoje postojanje". Zakljuceno je da se njihov rad nije previse cenio, mnogo se hrane bacalo. Jos, evidencija beneficiranih ucenika stvarala je potencijalne socijalne razlike. Onda je sve palo na skolu, najpre zbog para koje resorni SIZ vise nije mogao da uplacuje, jer je ukinut.

Danas imamo, prvo, pekare i, drugo, djacke zadruge. Direktor Danojlic svojim ucenicima preporucuje pekare u blizini skole, narocito one koje nisu u saobracajnom grotlu. Stoga se, odaje, lokalni pekari ljute na njega buduci da im ugrozava "poslovne aktivnosti".

Umesto nekadasnjih kuhinja, gde su se djaci cesto tukli za repete, skole sada imaju pravo da zaposle servirke koje ce sluziti hranu pripremljenu iskljucivo tudjom rukom. Osnovne skole vise nemaju pravo na kuvaricu. Izbor hrane kod servirki, logicno, nije impozantan, ali su cene popularne, nize za 30 do 40 odsto od uobicajenih. Krofna je dva dinara, lepinja takodje, pica je pet, "obicna" pljeskavica (samo sa senfom i kecapom) - sest dinara. Sokovi od narandze i kivija, razblazeni, ne djusovi, kostaju dinar i sluze se u obicnoj plasticnoj casi koja se baca.

Radmila Andric radi taj posao u skoli vec 29 godina. Sa jos dve koleginice, svakog nastavnog dana od pola sest do pola pet: "Najgore nam je u pola deset, posle drugog casa. Inace, opkoljeni smo pekarama tako da nema toliko posla kao nekada." Pri rastanku sa gospodjom Radom, na vratima, jedan "sedmak" (jasno se videlo po markerom ispisanom rancu) rece svom drugu s kojim je isao bez namere da svrati u kantinu: "E, sine, nevidjeno sam gladan. Nisam ni doruckovao ni rucao." Neko je rekao da slucajnosti ne postoje.

"Znam da ima najvise dece koja uzinu donose od kuce. To je i najpametnije. Nazalost, ima ih dosta kojima roditelji daju novac, ali ga oni stede, ili potrose na neke druge stvari", objasnjava Danojlic. A nastavnici vrlo dobro mogu da primete kada je ucenik gladan. Najpre po nervozi. Nema veze sto je "on" mozda povecao svoj dzeparac, ako ga uopste ima, za nekoliko dinara. "On" je, ipak, gladan. Padanja u nesvest nema cesto, ali, priznaje direktor, desavaju se.

Dakle, situacija u Srbiji, ne racunajuci Kosovo koje uvecava sve lose statisticke pokazatelje, nije za paniku. Ne moramo jos da zovemo Boba Geldofa i "Live aid" u pomoc. Ipak, ne treba smetnuti s uma da je UNICEF u pretposlednjoj analizi konstatovao da je u SRJ svako DESETO dete neuhranjeno. Koji je broj sledeci?

ANA VUCKOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.