BOSANSKA RASKRSCA

Moze li se tradicionalno spoljnopoliticko ponasanje Amerikanaca pokazati kao kontraproduktivno?

U kratkom intervalu koji se broji na sate, Republika Srpska je najprije "obezglavljena" smjenom demokratski neposredno izabranog predsjednika, a zatim i "prepolovljena" promjenom statusa grada Brcko. Ako se tome doda da je malo ranije, izmedju dvije runde pariskih pregovora o Kosovu, pusten u promet papir koji bitno pogorsava poziciju Srbije, onda se prirodno namece pitanje gdje su, zapravo, granice antisrpske kampanje Vasingtona.

Iako su tri simultana udara na Srbe stigla iz Sarajeva, odnosno iz Beca, odnosno iz Pariza pod firmom medjunarodne zajednice, negativne reakcije iz Moskve, Pekinga pa i nezvanicnog Londona i drugih zapadnih prestonica samo potvrdjuju gdje se zapravo nalazi centar koordinacije. Da li je vec i medju velikima konacno proradila svijest da ce poslije nas malih proces planetarnog disciplinovanja, prije ili kasnije, zahvatiti i njih? Ili su za sada samo procijenili da osiono ponasanje jedine supersile ismijava cak i sve njihove aktivnosti u medjunarodnim odnosima? Nisu li, napokon, naprosto predvidjeli da ce se tradicionalno nezgrapno vanjskopoliticko ponasanje Amerikanaca ovom prilikom pokazati kontraproduktivno? Homogenizovana pastorcad

I, zaista, zahvaljujuci drasticnom visku represije koji je upotrijebila protiv neposlusnih Srba, Medlin Olbrajt je za svega nekoliko dana uspjela da homogenizuje svoju balkansku pastorcad vise nego sto je to tokom posljednjih godina poslo za rukom svim lokalnim nacionalnim liderima zajedno. Cak je i entitetski premijer Dodik, u koga je polagala velike nade, poslije arbitraze za Brcko demonstrativno podnio ostavku, a pomirljivi predsjednik Predsjednistva BiH Zivko Radisic zamrzao funkciju zbog smjene predsjednika Republike Srpske, s kojim se inace stranacki o malo cemu mogao dogovoriti.

Uslijedilo je kolektivno povlacenje srpskih predstavnika u zajednickim organima, pa je zaista bilo dirljivo cuti i vidjeti kako prvaci vec mjesecima nepomirljivo sukobljenih koalicija "Sloga" i "Patriotski savez", zblizeni zajednickom nevoljom, staju u jedinstven nacionalni stroj. Doslo je i do energicne reakcije matice, iako i same presudno zavisne od (zlo)volje Amerikanaca u vezi s Kosovom. A zatim jos i zvanicna intervencija brace Rusa prema Kontakt-grupi, kako zbog promjene statusa Brckog, (jer je time narusen Ustav BiH i podjela njene teritorije na 51:49 u Dejtonu), tako i zbog smjene predsjednika, koji je dobio vecinu na direktnim izborima koje je priznao OEBS. Napokon, demonstracije sirom Republike Srpske, koje nisu presle granicu legalnog gradjanskog protesta ni poslije muckog ubistva nenaoruzanog Srbina od strane SFOR-a.

Nazalost, dok su se na sjednici parlamenta poslanici Plavsickinog SNS-a i Radisiceve SP pridruzili kolegama iz Srpske demokratske stranke i radikala, Dodikovi Nezavisni socijaldemokrati su ostali uzdrzani. Steta, jer je to bila prilika da se vec hronicna podjela u politickom rukovodstvu prevazidje ne pod pritiskom izvana nego nacionalnim izmirenjem iznutra, a nije dobro ni sto se pokazalo da ni "Sloga" nije uvijek i u svemu tako slozna. No, i pored toga, nije zanemarljiv rezultat ni to sto je Skupstina RS stala iza smjenjenog predsjednika Republike, sto je oslobodila premijera u ostavci krivice za stetnu promjenu statusa Brckog, sto je podrzala odluku svojih predstavnika da se do daljnjeg povuku iz svih zajednickih organa BiH. Naprotiv. Lopta je tako prebacena u polje Karlosa Vestendorpa. Corsokak gubernatora

Politicki razum bi mu nalagao da odlozi primjenu arbitraze i da je u koliko-toliko modifikuje u korist srpske strane, te da povuce odluku o smjeni predsjednika kako bi pruzio mogucnost Poplasenu da povjeri mandat "Slogi", koja je presudnim glasovima svojih poslanika zastitila njegovu funkciju. Time bi visoki predstavnik UN konacno deblokirao politicki zivot u srpskom entitetu, od cega u krajnjoj liniji zavisi i ukupan uspjeh njegove misije.

Politicke emocije koje poslednjih dana sa pozicije kolonijalnog gubernatora manifestuje u inacenju sa demokratski izabranom vlascu Republike Srpske, vode ga pravo u corsokak sve drasticnijih mjera koje vise ruse nego realizuju Dejtonski sporazum. Smjene kadrova koji opstruiraju njegove zaista sve manje produktivne mjere zavrsice u razvlascivanju kompletnog entitetskog establismenta i raspisivanju opstih izbora. Na tim izborima, moze unapred da bude siguran, ubjedljivo bi pobijedile najradikalnije raspolozive politicke snage. Cak i ako bi zabranio ucesce SDS-a i radikala, aktuelne reakcije pokazale su mu da cak ni oni koji su okupljeni u koaliciji "Sloga" nisu dovoljno kooperativni u pogledu nacionalnog biti ili ne biti. Ostaje mu, dakle, jedino rjesenje da ih sve zabrani, pa ili da na predsjednickim izborima pobijedi Zulfo Nisic i da na parlamentarnim "Koalicija za cjelovitu BiH", na celu sa SDA, dobije natpolovicnu vecinu poslanika u Republici Srpskoj, ili da i formalno proglasi protektorat.

Valja se vratiti na uvodno pitanje gdje su zapravo granice medjunarodne kampanje Vasingtona protiv Srba. U nedavnom intervjuu Roberta Gelbarda sarajevskom nedeljniku "Slobodna Bosna", koji je redakcija opravdano nazvala sokantnim, specijalni Klintonov izaslanik za Balkan je ocigledno dao instrukcije Vestendorpu za tekuce intervencije na terenu. Ali, tu se, pored neukusno grubih optuzbi na racun Poplasena zbog neizbora vlade, ne manje arogantno prijeti i Jelavicu zbog pokusaja da stvori treci entitet, pa cak i Izetbegovicu zbog opstrukcije povratka izbjeglica u Sarajevo. Kaznene mjere su, kao i obicno, ipak rezervisane samo za srpsku stranu.

Da li je, s obzirom na paralelne pritiske na Srbiju povodom Kosova, rijec o frontalnom napadu na cijelu naciju kako bi se postiglo "konacno rjesenje srpskog pitanja"? Ili se, udarom na zapadne Srbe kao tacku manjeg otpora, zeli zaplasiti i omeksati i tacka veceg otpora u Srbiji i Jugoslaviji? Da li mozda, sasvim obratno, prekodrinski Srbi placaju ceh za predstojece kompenzacije sunarodnicima u matici po sistemu "koliko Srbi u Bosni, toliko i Albanci u Srbiji"? Ili je rijec samo o pocetku velikog spremanja u BiH poslije koga ce i SDA i HDZ morati da razvijaju "socijalisticko samoupravno zajednistvo naroda i narodnosti"? No, nije malo ni onih koji smatraju da je posrijedi samo posljednji grcevit pokusaj da se izvana ucvrste bivse medjurepublicke granice prethodne Jugoslavije kao medjudrzavne, poslije cega ce ipak doci do njihove radikalne prekompenzacije po teritorijalno-etnickom principu. Treba jos samo malo izdrzati...

Dr Nenad Kecmanovic