2516, mart 18 1999

NIN-OVO ISTRAZIVANJE: PLASIMO LI SE BOMBARDOVANJA?

NATO NIJE DOBRODOSAO

"Tako je bilo i sa Krajinom, pa znate sta se desilo, ali treba ostati cvrst"

U sta god se pretvori politicko "surfovanje" u Parizu, ostaje nesporno da Amerikanci i NATO u Srbiji (na Kosovu) ne bi usli kao dobrodosli "garanti mira". Poverenja Srba u dobronamernost NATO-a danas gotovo da i nema. Ako bi vec morali da biraju strane trupe za Kosovo, Srbi bi najradije prihvatili Ruse (njih 26,5% misli tako), pa "plave slemove" UN, ako to uopste vise i postoji, tek 18,5% a sto je opet dva puta pozeljnije od onog sto je jedino izvesno - od NATO-a (9,5%).

Kako se "tocak istorije" brzo okrece! I ovo NIN-ovo istrazivanje pokazuje potpuno nepoverenje u "lepe zelje" SAD, zemlje od koje se pre nepunu deceniju toliko ocekivalo da se devedesetih pojavila stranka ciji je program bio da Jugoslavija postane 52 drzava Sjedinjenih Americkih Drzava. Pre pedeset godina ovaj narod je rekao dramaticno "ne" Rusima, a do pre pet godina "ruska cizma" nije se rado pominjala ni u vicevima.

Trecina Srba danas smatra da je "za ovakav razvoj dogadjaja na Kosovu kriva srpska vlast". A do cega dovodi Klinton-Olbrajt doktrina o politici "kao umetnosti nasilja" slikovito pokazuje podatak - da je proslog meseca cak 40% Srba krivca za Kosovo videlo u svojoj vlasti.

Dobro, verovatno NATO sada i nije briga sta Srbi misle o njemu. Generalu Vesliju Klarku, komandantu NATO-a za Evropu, vazno je da Slobodan Milosevic "postuje vazdusne snage NATO-a i da je veoma svestan sta bi te snage mogle da ucine". Od ovakve gole pretnje, onako po vojnicki, jos je gore Klarkovo (prostodusno?) uverenje "da je NATO u BiH ujednacen i fer, i ukoliko dobije zadatak da ojaca sporazum na Kosovu, to ce biti na taj nacin". Srbi uglavnom ne dele generalovo uverenje. Naprotiv! Cak 76% Srba veruje da ce se "ukoliko dodje do kopnene intervencije, Vojska Jugoslavije direktno sukobiti s NATO trupama". Do zida

Tesko je proceniti koliko bi Srba, kad dobro razmisle, zaista uradilo ono sto kazu. A kaze njih 46% da bi "ukoliko dodje do sukoba s NATO-a", pobedila Srbija. "NATO jeste jaci, ali ni mi nismo macji kasalj", kaze sezdesetsestogodisnja domacica iz Plandista koja se verovatno seca skojevskih mitinga i parola "Trst je nas". Ima medju optimistima i proroka: "Doslo je vreme da NATO pukne", procenjuje 45-godisnji Beogradjanin. Ekonomista iz Leskovca, ipak, uslovno veruje u pobedu: "Ako pomogne Rusija."

Oko 28% nasih sugradjana drzi da bi NATO bio pobednik. "Ocistili bi nas", reci ce nastavnik iz Lebana. Te: "Sve ce srusiti i bicemo jos siromasniji" (domacica iz Vladimiraca).

Na pitanje jednog jugoslovenskog novinara o "eventualnom odgovoru jugoslovenske vojske", portparol Ministarstva spoljnih poslova Francuske Ana Gazo Sekre odgovorila je svojom nevericom u ono sto cuje: "Da li vi zaista verujete da jugoslovenska vojska moze da se suprotstavi NATO-u?" Zvuci ubedljivo. Pa sta je to u Srbima? Ludost, hrabrost, izazov novog 27. marta, 48 godina kasnije, ili strah? Sve zajedno?

Francuski ministar inostranih poslova Iber Vedrin se ovih dana hvali kako je Jugoslavija "saterana uza zid". Koliko god je to ruzno cuti, zvuci istinito. I eto situacije "iz koje nema izlaza" ali se mi izvuci moramo: "jer, Srbi smo", reci ce meteorolog bez posla iz Golupca. Horor.

Cak 62,5% Srba veruje "da bi Rusija u slucaju vojnog konflikta branila Srbiju". U Rusiji u to vise ne veruje ni Zirinovski. Ostaje za utehu sto jedino Moskva nasim suzama veruje.

A Crna Gora? Da li ce i veciti cuvar ledja Srbima sada udariti svoj noz u napaceno srpsko telo? Zacudo (?) svaki peti Srbin se ne bi iznenadio da "braca Crnogorci" ovog puta budu direktno protiv Srbije. Danas manje njih ocekuje pomoc od Crnogoraca nego od Rusa - 54:62%. Ovaj podatak treba zapamtiti. Videcemo sta ce biti posledice ovog sumornog osecanja. Na vesala?

Stigli smo i pred najteze pitanje. Sta Srbi "koji drugacije misle" mogu ocekivati od svojih sugradjana. Dakle: "Da li bi ljude koji podrzavaju dolazak stranih trupa trebalo smatrati izdajnicima? (kako s njima postupati?)" Evo: 42,5% je reklo "ne"(nisu izdajnici) prema 37,5% koji su rekli "da". Petina gradjana se koleba.

Sta bi cekalo "izdajnike"? Jedna stara gospa (70) iz Sasinaca kod Sremske Mitrovice rekla je: "Na vesala!" To je ocigledno generacijska misao: "Treba ih se resiti, oni su isti kao i NATO" (penzionisani zemljoradnik, 69, iz Dubravica kod Pozarevca); "Polako im srezati siju" (penzionisani telefonista, Idjos); "Peta kolona i treba ih eliminisati", slozice se zemljoradnik (76) iz Rvata kod Raske.

Dekama i bakama se tu i tamo pridruzi poneki unuk: "Isterati ih iz zemlje!" (ucenik iz Gornje Vrezine kod Nisa). Ali mladji, uglavnom, pokazuju znatno vise tolerancije: "Svako ima svoje misljenje" (Nemanja iz Zitoradje); "Kod nas cas posla postanes izdajnik" (vozac iz Beograda). Ili: "Nisu oni krivi, u ovakvoj situaciji ljudi ne znaju sta da misle" (ekonomista iz Bobista kod Leskovca).

Ostaje da se razmislja o tome sta misli onaj ko ce - kako je to uvek dosad bivalo u odlucnim trenucima za "srpsko pitanje" - odluciti. Dakle, da ce Slobodan Milosevic "ostati cvrst" misli 57% Srba. Deluje uverljivo, ali odgovori na pitanje "zasto nece popustiti" i ne zvuce tako. Kazu: "Takav je politicar" (trgovac iz Surdulice); "Zato sto je i dosad bilo tako" (ucenik iz Nisa); "Zato sto brani sve nas" (domacica iz Rusnja). Ili: "Verujem u njega, imam njegovu sliku, ja se kunem u njega" (domacica iz Vranja). A autoprevoznik iz Beograda ce svoje poverenje dovesti sasvim do ivice: "Tako je bilo i sa Krajinom, pa znate sta se desilo - ali, treba ostati cvrst." Ovi nas samo plase

Moze li se pred ovakvom silom uopste ostati cvrst? "Morace da se predomisli", reci ce ekonomski tehnicar iz Bojnika, koji inace pripada grupi od 37% onih koji znaju da ce Milosevic popustiti "morace, prisilice ga, pa ce potpisati i ono sto treba i sto ne treba".

Srbi su ovog marta, sto bi pesnik rekao, "medju javom i med snom". Nema logike, nema principa, nema pravde. Jer kaze portparol francuskog Ministarstva inostranih poslova: "Amerikanci zaista igraju igru Albanaca, ali su ipak saglasni sa nama da se sacuva integritet i suverenitet Jugoslavije." Otprilike, najlakse je za dogovor o Kosovu ocekivati da dozivi sudbinu Dejtonskog sporazuma. Srbi sada sigurno nisu "miljenici" velesile. I tesko je zamisliti da Bil Klinton bude "uvidjavan" koliko Staljin pre pedeset godina pa da se povuce pred njihovim "ne". Opet, kad NATO trupe dodju, nece lako biti sanjariti o njihovoj ulozi kao, recimo, onoj u Zapadnoj Evropi posle Drugog svetskog rata.

I sad, cemu bi to sluzilo malo bombi? Ruzno i sumorno je na to pitanje i odgovarati. Zato 78,5% Srba bezi od te pomisli i "ne ocekuje da nas bombarduju". "Ma, oni nas samo plase", reci ce prostodusna domacica iz Sremske Mitrovice. Odnosno, najbolje je to definisao jedan penzioner iz Beograda: "Ne ocekujem da bombarduju, ali Amerikanac ti je luda glava." A mi - pametna!?

Na pitanja: "Treba li Kosovo braniti po svaku cenu? Da li ste vi ili neko iz familije spremni da idete u rat za Kosovo?", 70% Srba ce odgovoriti sa "da". Jos proslog meseca takav odgovor je davalo za oko 10% manje ljudi. U oba slucaja to je ipak neuporedivo vise nego sto se pojavljuje na "mitinzima ogranicenog intenziteta" o kojima Dnevnik RTS-a javlja svako vece. Dakle, Srbi opet kao u grckoj (ili kosovskoj) tragediji: zalazu sve u unapred izgubljenom boju, koji se opet ne moze izbeci? Uprkos tome sto svi manje-vise znaju kao i onaj 47-godisnji nezaposleni Beogradjanin: "Ne bi to bilo mudro." Ne bi, ne bi... Slobodan Reljic Istrazivanje: Zoran M. Markovic

Ilustracije Goran Ratkovic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.