2518, april 1 1999

KNJIGE I BOMBE

TOMAHAVK ISTORIJA

Kako logisticku podrsku bombardovanju Jugoslavije pruza i jedna u svetu medijski razglasena a naucno tendenciozna knjiga o Kosovu, iz pera Engleza Noela Malkolma

U nametnutom nam ratnom ritmu zivota i novine se s mukom pripremaju i stampaju i s velikim teskocama dopremaju do onih koji ih citaju. Bez njih se ne moze, dok god postoji i minimum uslova za redovno izlazenje. Ako se ovo bezrazlozno bombardovanje produzi, poremetice se najpre normalno izdavanje drugih stampanih stvari - knjiga i casopisa. Ovih potonjih posebno, jer i u povoljnijim okolnostima nije se mogla postizati predvidjena dinamika pojavljivanja.

Sad je vec izvesno da ce se s takvom neizvesnoscu suociti i casopis "Tokovi istorije", u cijem je narednom broju trebalo da bude objavljen opsezan kriticki osvrt dr Mileta Bjelajca na jednu stranu knjige o Kosovu, koja je - poput jos nekih dela inostranih autora - pisana s namerom da poseje iluzije o nepodnosljivom statusu Albanaca u Srbiji i Jugoslaviji. I da takvim predstavljanjem stvari izazove ne samo otpor prema aktuelnoj srpskoj politici prema Kosovu, vec i da citavom srpskom narodu natovari odijum mrznje i neprijateljstva prema albanskoj populaciji u Srbiji. Podrska separatizmu

Takve knjige podrske albanskom separatizmu, dok se Jugoslavija nije raspala, pisale su se i objavljivale u Sloveniji i Hrvatskoj. Kad je, zahvaljujuci, izmedju ostalog, i njihovom doprinosu, prethodna Jugoslavija dokrajcena, dusebriznistvo nad Albancima u ovom sto je od nje preostalo preuzela je tzv. medjunarodna zajednica i Amerika, pa se tu nastavilo i s fabrikovanjem literature koja treba da opravda njihovo politicko - a evo i ratno - angazovanje u izdvajanju Kosova iz Srbije i Jugoslavije.

Zato je i prema autoru knjige koju razmatra dr Bjelajac - a rec je o delu Noela Malkolma Kosovo, kratka istorija, izd. "Makmilan", London, 1988, str. 492 - Kosovo za Srbe vec izgubljeno: navodno, etnicki i humano. Jer, po njemu, albanska etnicka zajednica ima pravo na samoopredeljenje. "Zato se", dodaje nas sagovornik, dr Bjelajac, "vesto izbegava izraz nacionalna manjina, a govori o okupiranom podrucju koje je samo trpelo".

No, dok se ne pozabavimo i drugim tendencioznim tvrdnjama i nenaucnim pogledima sadrzanim u ovoj knjizi, kako ih je specifikovao recenzent casopisa "Tokovi istorije", potrebna je neka rec i o piscu, koji je, inace, vec umakao svoje pero u krvavu balkansku dramu, za koju smo vec naivno mislili da je ostala iza nas.

Dakle, Noel Malkolm je novinar i publicista, visokoobrazovan i sa doktoratom iz istorije. U Bjelajcevom prikazu stoji da je sedam godina predavao na Kembridzu, a u novije vreme, zalaganjem prijatelja Roberta Evansa i Ricarda Kremptona sa Oksforda, drzao predavanja o nasoj "Velikoj seobi 1690" u seminaru na Brasenose College. Za pisanje knjige o Kosovu potpomognut je oksfordskom stipendijom St Antondz's. Na balkanske teme prebacio se s monogrfija o licnostima versajskog i umetnickog zivota Evrope i tek s knjigom "Bosna, kratka istorija", nastaloj u jeku krize u BiH, izazvao je veliku paznju i preporucio se kao strucnjak za Balkan. I ta knjiga, medjutim, nije, kako istice Bjelajac, imuna od strucne kritike, sto joj, izgleda, nije smetalo da osvoji veliko poverenje americke i evropske diplomatije i postane njena omiljena lektira. One sto, poput Ricarda Holbruka, po "kratkim kursevima", sebi uzima za pravo da se (samo)proglasava ekspertskom za sva pitanja i probleme koji muce ovaj svet. Etnicki omedjeni izvori

Nesreca je sto tako pisane knjige ne samo neozbiljni i neodgovorni politicari, kao Holbruk & comp., vec i neki od ugleda, zajedno sa poznatim univerzitetskim profesorima i strucnjacima, preporucuju kao poslednje slovo nauke i zloupotrebljavaju kao alibi za obicno pogresne politicke procene i odluke, sudbonosne za zemlje i narode na koje se odnose. Ne prednjace zato slucajno u svetskoj promociji Malkolmove knjige o Kosovu diplomate, politicari i strucnjaci koji resenje etnickih problema na Kosovu vide u planetarnom satanizovanju srpskog naroda i pacifikovanju tamosnjeg stanja oruzanom agresijom NATO snaga na Jugoslaviju.

Nije slucajno ni autor ove knjige, kako sam istice, dobre zive znalce "svih izvora za albansku istoriju", dok je radio na njenom rukopisu, nalazio iskljucivo medju Albancima i Hrvatima. Tako je kontaktirao sa autorima nepouzdanih i jednostranih stiva o Kosovu, Kristinom fon Kol, Brankom Magas i slicnima, ali ni sa jednim Srbinom.

U prilozenoj bibliografiji je, doduse, navedeno na desetine knjiga i clanaka srpskih autora ali, kako zapaza Bjelajac, nema objavljenih izvora srpske Vrhovne komande iz 1918. i 1919. godine ("Veliki rat Srbije za oslobodjenje i ujedinjenje", knj. 30. i 31), nijednog od vise zbornika SANU na temu srpsko-albanske istorije, koji su paralelno objavljeni i na francuskom i na srpskom. Zatim, kao zbirka izvora za najnoviji period data su izdanja Amnestdz Internationals: Ethnic Albanians Victims of Torture and 111 treatment bdz Police in Kosovo Province ali nema francuske edicije "Les Armees francaises dans la Grande Guerre" koja se za ovu temu, tvrdi Bjelajac, ne sme zaobici. Izostavljanje pomenutih knjiga srpskog porekla, po Bjelajcu, jeste tim veci propust sto one predstavljaju presek danasnjih dostignuca srpske nauke, koja se cesto dovode u pitanje na stranicama Malkolmovog Kosova. Izostali su sa spiska pregledane literature i tomovi "Istorije srpskog naroda". Seobe i falsifikati

Knjiga Noela Malkolma je obiman rad, napominje dr Bjelajac u svom prikazu, sa svim spoljnim obelezjima strucnog i naucnog rada. Tematski dobro strukturirana, ali problematicna po mnogim svojim vrednosnim sudovima. Kad se prethodnim obelezjima doda i kako se autor "pionirski" udubljuje u kontroverzne istorijske teme i arbitrira izmedju razlicitih izvora, onda je neizbezan zakljucak da ce ona lako da impresionira najpre manje upucenog citaoca. Nije, medjutim, jasno zasto su joj poklonili poverenje i neki od upucenijih istoricara istocnoevropske i srednjoevropske istorije. Lakse je shvatiti i uociti zasto je brzo stekla svoje kriticare, koji su ukazivali na mnoge njene bitne nedostatke, dvostruka merila, pa i sumnjivu naucnost.

U reakciji na to, "Malkom se osetio pozvanim da ostro reaguje na kritike da je slab poznavalac gradje srpskih arhiva i literature, da je vise rusio srpske nego albanske mitove, da je posao od pogresne pretpostavke da Kosovo u istoriji postoji kao 'entitet' i dr.", pise u svojoj recenziji dr Bjelajac, da bi primetio kako mu je posebno stalo da odrzi svoja navodna otkrica da nije bilo velikog iseljavanja srpskog stanovnistva sa Kosova krajem 17. i sredinom 18. veka i da je to bila srpska "nacionalisticka izmisljotina". Ubedjen je da je definitivno raskrinkao mit o Velikoj seobi Srba, pri cemu "srpskim maksimalistima" pripisuje brojku koju oni nikad nisu pominjali (500 000), samo da bi minimalizovanjem stvarnog broja iseljenika predstavio sebe kao "prvog" koji je u vezi s tim prekopao becke, venecijanske, francuske i druge arhive. Citalac ce, na kraju, shvatiti, kako podseca Bjelajac, da raskrinkavanje "mita o Velikoj seobi 1690", koja ima "esencijalni znacaj u nacionalnoj mitologiji" Srba, ne pokrece prvi put Noel Malkolm vec albanski istoricari, a na prvom mestu Skender Rizaj, cije on radove nasiroko koristi. "Otkrica" o Kosovskom boju

Po Malkolmu, pise dalje Bjelajac, ni Kosovska bitka 1389. nije bila ono sto Srbi veruju i kako ih je romanticarski mit razvijen u 19. (sic!) veku poducavao. Mit, koji su, kaze Malkolm, kreirali "nacionalni ideolozi". Naprotiv, Malkolm "otkriva" da je to bila bitka svih naroda Balkana protiv Turaka. Ta i druge price o, recimo, etnogenezi Albanaca na Kosovu, o tome ko je tamo kroz istoriju koga "okupirao" i "oslobadjao", ko je kad demografski bio brojniji, o Srbima kao prepreci sporazumevanju, itd., neodoljivo podsecaju na najordinarnije lazi i falsifikate albanske istriografije na Kosovu i u susednoj Albaniji kojima moze poklanjati poverenje samo neko ko je sracunato tendenciozan, a nauku svesno stavlja u sluzbu najgore (medjunarodne) politike.

Da takav sud nije preterano grub kad je u pitanju ova knjiga, uverava nas i njen autor koji motive svog bavljenja istorijom srpsko-albanskih odnosa odredjuje sadasnjim trenutkom - da medjunarodna zajednica ne bi ponovila "gresku" iz Bosne?! Pa, valjda, zakasnila u bombardovanju.

SAVA DAUTOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.