2519, april 8 1999

RUSIJA, NATO I AGRESIJA NA JUGOSLAVIJU

STIZE "LIMAN", I?

Predsednik Boris Jeljcin je bio prinudjen da odlucno presece glasine o navodnoj spremnosti Rusije da snabde Jugoslaviju savremenim naoruzanjem, za sta se zalazu i pripadnici najuzeg vojnog vrha, a jos vise generali van aktivne sluzbe, kao gubernator sibirskog Krasnojarska Aleksandar Lebed

(Od dopisnika NIN-a u Moskvi)

"Adekvatne mere", koje je Rusija najavila odmah posle pocetka agresije zapadnih sila na Jugoslaviju, cele dve nedelje posto su rakete i bombe vec uveliko padale, ostajale su toliko neodredjene da su dopustale svakojaka nagadjanja - od toga da se priprema upucivanje sveg neophodnog naoruzanja, pre svega antiraketnih i sistema protivavionske odbrane, do pretpostavke da je Moskva time samo pokusala da utice na NATO da ne preteruje. Prvu liniju su zastupale mnoge istaknute vojne licnosti, visoki funkcioneri Ministarstva odbrane i Generalstaba oruzanih snaga, koji su javno tvrdili da je "sve spremno, samo se ceka politicka odluka". Druga se svakodnevno prenosila preko javnih glasila i iz usta liberalnih politicara koji su se usprotivili cak i ostrini osude vojne intervencije protiv Jugoslavije, tvrdeci da je agresija, naravno, losa stvar, ali da je za Rusiju jos gore da zbog toga pokvari odnose sa Zapadom!

Prvi znak da je Rusija ipak spremna da se "vojno angazuje" bila je vest zapadnih novinskih agencija(!) da se u ratnoj luci Sevastopolj, u jos nerazdeljenoj (sa Ukrajinom) Crnomorskoj floti, priprema konvoj brodova koji ce biti upucen u Jadran.

Vojni vrh je, medjutim, pozurio da to demantuje. Posle toga je puna tri dana trajala neizvesnost da li ce konvoj ratnih brodova isploviti prema Bosforu ili je to bila novinarska patka. U medjuvremenu su turske vlasti saopstile da je Rusija zvanicno obavestila (dovoljna je informacija, ne trazenje dozvole) da ce grupa njenih brodova prvih dana aprila proci kroz moreuze Bosfor i Dardaneli, pa je i Moskva bila prinudjena da potvrdi plan o upucivanju konvoja. Demonstracija vojne moci

Sta sve znaci i kako bi sve moga da se tumaci ta "kolebljivost", sada je besmisleno nagadjati. Jedino bi se moglo smatrati sigurnim da su, obavestenjem turskim luckim vlastima, nadlezni stabovi ruske Ratne mornarice hteli da dobiju u vremenu, za slucaj da odluka - koja je tek bila u pripremi - bude hitno doneta, odnosno da bi se brodovi koji su bili predvidjeni da udju u sastav konvoja pripremili za isplovljavanje.

Ali, umesto ocekivanog konvoja od osam ratnih brodova, sa krstaricom "Admiral Golovko"" na celu, ka Jadranu se u petak ujutro uputio samo spijunski brod "Liman".

U medjuvremenu, dok su na ulicama gradova, od Baltika do dalekoistocnog primorja, narastali talasi protesta i osude agresije, a u prestonici odjekivali plameni pozivi da se srpskoj braci pruzi pomoc, ukljucujuci jednostrano odustajanje od primene embarga na isporuke oruzja Jugoslaviji, Rusija je na razne nacine demonstrirala svoju vojnu silu - kao odgovor na akcije NATO-a - sto je u ovdasnjoj javnosti (a verovatno i kod nas) podgrevalo nade da ce pomoc stvarno stici.

Glasovi i javnosti i drzavnih funkcionera u Belorusiji, ukljucujuci predsednika Aleksandra Lukasenka, koji je - za razliku od ruskog lidera Jeljcina - bio spreman "smesta da posalje sve sto je potrebno, samo ako Beograd to zatrazi, bili su jos borbeniji.

I to, mada u prvom redu sama agresija NATO-a na Jugoslaviju, aktivirali su gotovo prekinute kontakte generalstabova i tako reci zaboravljenu vojnu saradnju Rusije i Belorusije. Obnova veza je potvrdjena do tada nepraktikovanom zajednickom zastitom aviona kojim je premijer Jevgenij Primakov 30. marta leteo u Beograd, koju je obezbedio rusko-beloruski stab koalicionih protivvazdusnih snaga.

Pored toga, stabovi razmenjuju "planove dejstava" - za slucaj "sirenja agresije NATO-a na Balkanu". Strategijski manevri

U okviru provere sposobnosti raznih rodova svojih oruzanih snaga, na Dalekom istoku su poslednjih dana marta i prvog dana aprila odrzani veliki, najveci u poslednjih osam godina, "strategijski stabno-komandni manevri".

Ucestvovali su stabovi Dalekoisticnog vojnog okruga, Tihookeanske flote Ratne mornarice i regionalnih armija Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdusne odbrane, kao i stabovi drugih vojnih struktura - Istocnog okruga "unutrasnje armije" Ministarstva unutrasnjih poslova, Federalne pogranicne sluzbe, Ministarstva za vanredne situacije i - zeleznicke trupe.

Manevrima su bile obuhvacene i kozacke jedinice i snage lokalne milicije.

Manevrima je rukovodio komandant Dalekoistocnog vojnog okruga general-pukovnik Viktor Cecevatov, onaj isti koji se sutradan po pocetku raketnih udara NATO-a na Jugoslaviju ponudio da stane na celo ruskih dobrovoljaca koji bi krenuli da brane Kosovo.

Generalstab je ocenio da su manevri bili uspesni, a "ciljevi u potpunosti postignuti". Vojni vrh nije krio da su zadaci postavljeni pred ucesnike manevara bili odredjeni "na osnovu rezultata analize borbenih operacija NATO-a protiv Jugoslavije". To i nije moralo da se posebno istice, buduci da je glavna operacija manevara na to jasno upucivala: 31. marta, na rtu Povorotnij, na Kamcatki, izveden je pomorski desant - gole, nenastanjene obale. Podrzan artiljerijskom vatrom sa brodova, kao i iz vazduha, bataljoni pomorske pesadije su se iskrcali na pustu obalu i, uprkos snaznom otporu, (kao na svim manevrima) zbrisali protivnika i ucvrstili mostobran.

Drugi deo operacije se izvodio "u dubini teritorije", gde su druge jedinice (unutrasnje armije i lokalne milicije, pomognute kozacima) "cistile teren od terorista i banditskih grupa". Dovoljno da izazove emocije i poredjenja. "Asimetricni odgovor NATO-u"

Samo neki dan kasnije, u Barencovom moru su odrzani drugi manevri, pod komandom glavnokomandujuceg ratne mornarice admirala Viktora Kurojedova, ciji naziv - "Asimetricni odgovor NATO-u"" - sam za sebe govori o njihovom karakteru i cilju.

Sa nuklearne raketne krstarice "Petar Veliki", admiralskog broda Severne flote, u cijoj je pratnji bio i najnoviji ruski nosac aviona "Admiral Kuznjecov", admiral Kurojedov je nadgledao kako precizno njegovi projektili unistavaju nevidljive ciljeve daleko prema polarnom krugu.

Nezavisno od njihovog karakteristicnog naziva, manevri "nemaju niceg zajednickog sa bombardovanjem Jugoslavije" - tvrdili su zvanicni predstavnici Komande Severne flote, demantujuci time glasine da se flota priprema za "ubrzano isplovljavanje u smeru Jadrana".

"Do Jadranskog mora se plovi pune dve nedelje i nema smisla upustati se u takav pohod, posto se ne zna sta sve za to vreme moze da se dogodi" -objasnjavao je novinarima bivsi nacelnik Generalstaba Ratne mornarice Valentin Selivanov. Uz to, manevri su - kao se dalje tvrdi - bili planirani "davno pre operacije NATO-a na Balkanu", iz cega je trebalo shvatiti da je podudarnost zapadne intervencije protiv Jugoslavije i naziva manevara - cisto slucajna.

Admiral u rezervi je, medjutim, izrazio uverenost da "kad bi nasa ratna eskadra presecala talase i samo Sredozemnog, a kamoli i Jadranskog mora, NATO ne bi smeo da se u Jugoslaviji ponasa tako drsko kao sada, kada im niko ne stoji na putu".

Istovremeno, u Crnom moru - dok je "Liman" pripreman za isplovljavanje - tri najjaca ratna broda Crnomorske flote su takodje "uspesno ispunile zadatke provere borbenih dejstava u udaljenoj pomorskoj zoni". Raketna krstarica "Admiral Golovko" (koja bi, uskoro, sa jos sest pratecih brodova, trebalo da krene tragom "Lemana"), veliki protivpodmornicki brod "Kerc" i raketni brod "Bora" - kako je zvanicno saopsteno - pokazali su da je ruska Ratna mornarica "sposobna da zastiti interese nacionalne bezbednosti Rusije u operativno znacajnim regionima sveta"! "Liman" samo spijunira

Danas, najkasnije sutra, "Liman" ce uploviti u Jadransko more. Kraj njegove desetodnevne plovidbe, posto je skoro punu godinu bio ukotvljen u luci Sevastopolj, oznacice pocetak "velike obavestajne operacije duz obala Jadrana" - kazu u Ministarstvu odbrane. Jer, iako se tvrdi da su vojna nadlestva "dobro informisana" o svemu sto se dogadja na popristu ratnih operacija i oko njega, jasno je da ruski vojni vrh ipak nema kompletnu sliku.

Ruski Generalstab je, naime, vec godinu-dve, bukvalno hendikepiran na tom polju u poredjenju sa NATO-om i Sjedinjenim Drzavama. Samo SAD imaju 14 spijunskih satelita (mornarici je na raspolaganju devet, tri se bave elektronskom spijunazom, a dva radio-lokacionom), koji Pentagonu pruzaju sve potrebne i nepotrebne informacije o situaciji u Jugoslaviji i oko nje.

Rusija je svedena na usluge samo dva satelita - "kosmos-2359" (ili "neman"), lansiran sa Bajkonura pre manje od godinu dana, opremljen je za opticko-elektronsku spijunazu, a njegov nesto stariji brat u sluzbi mornarice, "kosmos-2347" (obavestajac US-P), od decembra 1997. godine prati radio-tehnicku sferu.

Njihova slaba strana je u tome sto teritoriju Jugoslavije nadlecu samo jedanput u 24 sata. Taj "prazan hod" treba da popuni "Liman". Umesto redovne posade, na brodu je gotovo potpuno nov sastav - iskusni oficiri za rad na aparatima radio-tehnicke spijunaze, dok je broj mornara redovne sluzbe sveden na najneophodniji.

Nikakva konkretna naredba nije izdata, ali se uveliko govori da se za isplovljavanje, i duzi boravak na otvorenom moru, opremaju krstarica "Admiral Golovko", protivpodmornicari "Kerc" i "Sderzanij", prateci brodovi "Pitljivij" i "Ladnij" i jos dva broda koja bi im bila na usluzi.

Brodovi su, naravno, naoruzani, ali to ne znaci da je to zato sto se planira ili ocekuje da se sukobe sa flotom NATO-a. "Ratni brodovi su i u mirno vreme pod oruzjem" - rekao je novinarima sef pres-sluzbe Crnomorske flote Igor Digalo. A kad bi to bio zadatak - rekao je jedan od oficira - "znacilo bi da nas salju u junacku pogibiju".

Uostalom, sam predsednik Jeljcin je vise puta kategoricki potvrdio da nece dopustiti da Rusija bude uvucena u rat. A ovih dana je skrenuo paznju generalstabovima da je nezadovoljan njihovim ratobornim izjavama.

Iako niko nije pomenut, zna se ko je u tome bio najizdasniji: nacelnik Generalstaba general armije Anatolij Kvasnjin i nacelnik Glavne uprave za medjunarodnu vojnu saradnju general-pukovnik Leonid Ivasov. Ali, i mnogi drugi, politicari cak glasnije od vojnika. Kao gubernator sibirskog Krasnojarska Aleksandar Lebed, koji iako odavno nije u aktivnoj sluzbi, jos misli kao general.

Jeljcin im je svima porucio da njegov "poziv da se klone neodgovornih i nervoznih izjava" vazi za sve.

BRANKO STOSIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.