2519, april 8 1999

AKCIJE I REAKCIJE

HANDKE MEDJU SRBIMA

Kao sto je i najavio, Handke se pojavio u Beogradu kad je pocelo bombardovanje. Pre dolaska, jos jednom je uzburkao Nemacku i izazvao snazne reakcije posle kratke poruke u kojoj je podrzao Jugoslaviju uz osudu NATO agresije

"Sada bih prvi put voleo da zivim 90 godina. Da zivim i da zapisem sve sta se desava Srbima. Srbi su novi Jevreji nad kojima se obavlja novi holokaust i zeleo bih da i oni kao Jevreji, i ja sa njima, zapisu svaku rec, svaki proglas koji objavljuju mediji novog nacizma", rekao je austrijski pisac Peter Handke odlazeci iz Beograda posle kratke posete (od srede do petka prosle nedelje). S nekoliko prijatelja obilazio je Beograd i ljude koji demonstriraju u centru grada. "Kao i Hitler, i NATO je zaljubljen u vlastitu smrt", dodaje on.

Kao sto je i najavio, Handke se pojavio u Beogradu, sa svojim prijateljem Zlatkom Bosnicem, kad je pocelo bombardovanje. Pre nego sto je stigao u Beograd, Handke je jos jednom uzburkao Nemacku i izazvao snazne reakcije posle kratke poruke u kojoj je podrzao Jugoslaviju uz osudu NATO agresije. "Posle NATO napada planeta se sada zove Jugoslavija. Jerusalim, Jerihon, London, Pariz i naravno Berlin i Vasington bice deo Jugoslavije... Svima nama koji nismo postali Marsovci, Jugoslavija je nasa otadzbina", napisao je Handke. "Nas" do "nasega" Medju prvima mu je odgovorio sarajevski publicista Dzevad Karahasan koji je saopstio da on nikada nije ni mogao da cita Handkeova dela "koja su vec godinama dosadna i smesno pretenciozna". Karahasan se tako priblizio Suzani Zontag koja je istim povodom porucila da "mnogi pisci u Njujorku koji su ranije rado citali Handkea, obecavaju da vise nikada nece uzeti nijednu njegovu knjigu u ruku". Milo Dor, sada austrijski pisac, a ranije Milutin Doroslovac, zakljucuje da je Handke "sve pomesao jer uopste ne razume politiku". Najmizernije se poneo slovenacki "filozof" Slavoj Zizek. Da bi kritikovao Handkea, Zizek je preuzeo ideje iz jedne knjige koja je objavljena prosle godine, a da nijednom recju nije naznacio cije su to ideje, to jest da pripadaju pripadaju Vesni Golsvorti (ranije Bjelogrlic) i da su prosle godine objavljene u knjizi "Inventing Ruritania" (Dzale Universitdz Press). U knjizi se analizira "imaginativni imperijalizam" britanskih pisaca prema Balkanu. Zizek je prepisao uvod i objavio ga kao svoj tekst. Njihovi za - i protiv

Na piscevoj strani nasao se njegov izdavac, vlasnik jedne od najvecih izdavackih kuca u Evropi, frankfurtskog "Zurkampa" - Zigfrid Unzeld. "Kao izdavac smatram da u slobodnoj zemlji svako sme slobodno da izrazi svoje misljenje, bilo da se radi o romanu ili o drami", kaze on. Nedeljnik "Spigl" je ostro kritikovao Handkea, uz aluziju da on ipak nece otici u Srbiju kao sto je to obecao u svojoj poruci. Iako je znao da ce Handke sigurno krenuti u Beograd, Zigfrid Unzeld nije hteo da to otkrije novinarima.

Da ce doci u Beograd, ako on bude bombardovan, Handke je rekao jos u oktobru prosle godine, kada je bio u jugoslovenskom glavnom gradu dok je bombardovanje bila samo pretnja, kad je bila izdata "aktivirajuca naredba" i kada su se cekali rezultati razgovora predsednika Milosevica i Ricarda Holbruka. Na veceri koju je tada priredio jedan zapadni diplomata, slusajuci mnoge primedbe na racun srpske politike, Handke je iznervirano doviknuo domacinu: "Pustite ovaj narod na miru. Pijte dobro pivo i gledajte lepe zene. Ovo je njihova, a ne vasa zemlja." Domacin se utisao, a Handke zakljucio: "Medjunarodna zajednica? Vec sama rec zvuci kao zlocin." Postovanje prema piscu

Polazeci ovoga puta u Beograd, Handke je ozbiljno rekao da taj put ima cilj "posetu dvema starim zenama", majci svog prevodioca i majci svog prijatelja Zlatka s kojim je doputovao. Nikome zbog toga nije hteo ni da da intervju, osim kratke izjave "Politici" i kratkog komentara prilikom slucajnog susreta s Radovanom Brankovim na ulicama Beograda. U drustvu s Borisom Iljenkom, on je stajao u masi na Trgu Republike.

Nikada se ne bi reklo da ce mladi u Beogradu s toliko postovanja prilaziti jednom piscu trazeci mu autogram, kao da je fudbaler, teniser ili rok zvezda. Noseci u ruci na kioske upravo pristigli NIN, Handke se strpljivo pozdravljao s prolaznicima, uglavnom mladima, potpisivao se na kape i papire s metom, a onda je sam kupio vise takvih dosetki. Ubrzo je otisao iz Beograda u Borodin, odatle u Bukurest, posto je jedan most u Novom Sadu vec bio srusen. Srbi i praktikantkinja

Ako u Nemackoj nema javnog odusevljenja za Handkeove stavove, Nemci se ne stede kada treba da ugoste Moniku Levinski. Tek sto je pocelo bombardovanje Srbije, najpoznatija praktikantkinja Bele kuce pocela je turneju predstavljanja svoje biografije koju je napisao Endru Morton, zvanicni biograf britanske kraljevske kuce i pisac biografije pokojne princeze Dajane. Bili smo u prilici da Moniku Levinski upitamo da li podrzava rat americkog predsednika protiv Srbije. "Ne zelim da to komentarisem", odgovorila je heroina beogradskih mitinga. Isto pitanje bilo je postavljeno i Endruu Mortonu, pa je i odgovor bio isti. Nemacki izdavac "Ulstajn" organizovao je za dvadesetak novinara potpisivanje knjige na nemackom jeziku, ali uslov je bio da se ne postavljaju pitanja i ne fotografise dok traje potpisivanje knjiga. Ipak, niko nije mogao da zabrani da se bar postavi pitanje o agresiji koja je finasijski naskodila i samom "predmetu biografije": zbog Klintonovog rata sa Srbijom, Levinska je otkazala putovanje po mnogim gradovima Rusije u kojima je takodje bilo predvidjeno potpisivanje knjiga. Na kraju smo gospodjicu Levinski pitali da li bi u boljim vremenima dosla u Srbiju. "Mozda", odgovorila je ona. "Izlazna strategija"

U isto vreme u Berlinu je odrzavan veliki samit Evropske unije uz ucesce predsednika vlada i drzava. Nekadasnji atase za stampu britanske ambasade u Beogradu Dzulijan Brajtvajt sada je u sluzbi britanskog premijera, zaduzen za Evropu. Posle susreta s njim i razmatranja eventualnih scenarija koji bi mogli da se dogode u Jugoslaviji, proveli smo nekoliko minuta s britanskim premijerom i ministrom spoljnih poslova, zainteresovani da cujemo sta je takozvana izlazna strategija NATO-a. Tada su bili odlucni - to je to apsolutno potpisivanje i prihvatanje svih zahteva. Ono sto je tada vise zanimalo britanski politicki vrh bila je cinjenica da, kako je rekao Toni Bler, "Velika Britanija nije platila ni jedan peni vise u evropsku kasu" i da Sreder nije uspeo u svojoj nameri da smanji nemacke izdatke za milijardu maraka. Kostalo ga je to jos vise. Upravo tada je potvrdjeno u stampi da je bivsi predsednik SPD i ministar finansija Oskar Lafonten napustio politiku jer nije hteo da odobri dodatni novac koje je Rudolf Sarping trazio za agresiju na Jugoslaviju. Sreder je glasao za rat, a Lafonten zalupio vrata za sobom.

DRAGAN BISENIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.