2522, april 28 1999

STA MI SE DESAVA

N E S T O K A O D N E V N I K

27.Kao onaj sto mu svaki dan nabijaju rogove a on se tome cudi samo cetvrtokom. Gleda sebe u ogledalu i cudi se: Otkud ovi rogovi! 28.Radio Beograd prvi program zivahno izvestava da se vladina uredba o robi i cenama UGLAVNOM POSTUJE.

Dovoljno je medjutim skoknuti do prve prodavnice iza coska pa videti da se recena uredba uglavnom NE POSTUJE.

Uredbu po kojoj su poskupljenja robe siroke potrosnje dozvoljena samo u limitiranom procentu za odbrambene potrebe zemlje trgovci POSTUJU taman koliko glavesine NATO-a odluke Ujedinjenih nacija i Saveta bezbednosti.

Na delu je ona u nas vec sasvim odomacena (mirnodopska) praksa USUNjAVANjA u cene, ono mic po mic, parica po parica, ono oprezno (ali uporno) grickanje svake uredbe i svakog zakona i svakog odgovora i svake nade na boljitak.

Da li su cipele roba siroke potrosnje?

Jeste doslo leto i narod uveliko moze ici bos, ali cipele ipak nisu luksuz, ako vec pasta za zube po trgovackoj neofilosofiji to jeste. Po toj istoj filosofiji u luksuznu robu (a ne u robu siroke potrosnje) spadaju: sapun, prasak za pranje vesa, zelenis, voce, riba, aleva paprika, biber, suhomesnati proizvodi (posebno kavurma i cvarci, docim suva crevca imaju nejasan tretman), itd.

Zatim onaj pacovski humor s deklaracijama cena: Sta znaci ako nesto staje trideset pet dinara i pedeset dve pare, ako para, kao stoti deo odavno unizenog dinara ni na koji nacin ne ucestvuje u finansijskoj operativi zemlje? Para, kao fiktivna novcana jedinica vec godinama nije u opticaju, ali se u nasim trgovinama, pa i onim najvecim, s njom i te kako racuna. Pomisljam da je to sracunato s ciljem da se ponizi onaj Gospodin koji nece napustiti kasu dok ne istera mak na konac i ne dobije svojih OSAM PARA kusura. Gospodstvo je uvek na mukama!

Znam da je rat i znam da je Kritika mirnodopski luksuz. I znam da Kritika u ratnim uslovima nije ono sto prolazi na trzistu.

Ali, eto, takav sam, nisam izdrzao. 29.Uza sve, ali ne i kao poslednje, nesreca rata sastoji se i u tome sto zasticeni "ratnim uslovima" bez kritike i kazne prolaze mnogi nitkovi, lopuze i profiteri sa dna ali i sa najviseg vrha drustvene lestvice. 30.Svom silinom svemirske tehnoloske moci, ujedinjeni u neverovatnom zlocinu, nosioci svetske Demokratije Amerika, Engleska, Nemacka, Francuska, Spanija, Italija (Madjarska, Rumunija, Holandija), udarili su na zivopisni srpski gradic Surdulicu za koji ni mnogi Srbi ne znaju "gde je tacno".

Surdulice, tugo srpska, zauvek.

Zasto su svemirski zlikovci (maskirani u Zemljane) bombardovali Surdulicu?

Da li je Surdulica objavila rat Vasingtonu, Bonu, Parizu, Madridu i Rimu? Da li je u Surdulici kovana zavera protiv Demokratije ili protiv Novog svetskog poretka?

Nisu li svemirski idioti zamenili Surdulicu s nekim drugim gradovima, s nekim vecim centrima? Moskvom, Petrogradom, Pekingom?

U trazenju odgovora razum je smetnja. 31.Posle bitke, uz vatru: Karadjordje, ustanicka elita. Filip Visnjic, vec slavan: Ucvrstio je poemu Pocetak bune na dahije i nekoliko drugih pesama. Njegova slava je unutrasnja slava velikog pesnika, na knjizevnu slavu gledao je s prezirom.

Upitace ga vozd Karadjordje: Imas li neku posebnu zelju, Vilipe (F je nesto kasnije uslo u srpski jezik)?

A Filip ce: Imam, Vozde. Da skupis nas pedeset slepaca (pevaca), pa da nas stavis na pedeset ludijeh konja te da nas na tako ludijem konjima pustis na Turke. Karadjordje nije bio ljubitelj pesnickog humora. Trazio je da mu to Filip istolkuje obicnim recima.

Filip Visnjic je to ovako objasnio: Mi pevaci, govorom, pjesmom, guslama i na svaki drugi nacin DRAZIMO (podvukao B.P.) druge na junastvo, na smrt i pogibiju. Red je da i mi pjevaci osjetimo kako to izgleda. (Istine radi, Filip Visnjic je imao nekoliko oziljaka i rezova od turske sablje ali ih je skrivao ispod kosulje).

Covek 18 - 19. veka, Filip Visnjic.

Filip Visnjic je duboko poimao da poginuti u epskoj pjesmi nije isto sto i poginuti u zivotu.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.