2525, maj 20 1999

VIKEND PORED BRANILACA

RAZOTKRIVENE TOBDZIJE

Pije se kisnica, jede se kad vozilo za snabdevanje uspe da se probije kroz nezamislivo neprohodan teren. Cigarete da ne spominjemo

Da li ste se, sedeci u sklonitsu ili stojeci na vrhu zgrade za vreme vazdusne opasnosti, mozda zapitali ko su ljudi koji vec pedeset i kusur dana proizvode osvetnicki lajtsou na nebu iznad nasih gradova i sela? Ko su ti momci, da li se boje, da li im je tesko?

Zapitanost o identitetu branilaca predstavlja prirodnu potrebu coveka da sazna nesto vise o onome ko mu cuva glavu i imovinu. Postoji svojevrstan misticni oreol oko skrivenih tobdzija, cije postojanje gotovo i ne naslucujemo tokom dnevnog zatisja. A kada padne noc, njihova paljba nas podseti da izmedju zrtava i napadaca postoji nepropusna membrana koja svojim dejstvom lako stvara cudnu mesavinu osecanja svakome ko se drzne da zuri u nebo: strah se (ako ga ima), mesa sa divljenjem i skoro fudbalskim navijanjem za svetlece snopove sa kojima poistovecujemo oruzani odgovor nase vojske i naroda. Usred nicega

Sticajem okolnosti i prijateljskih veza u funkciji novinarskog zadatka, proveli smo vikend u jednoj protivavionskoj bateriji na obroncima Fruske gore. Doticna baterija od samog pocetka agresije, sa postavom rezervista koja se nije menjala, svakodnevno u zoni svoje odgovornosti dejstvuje po avionima, krstarecim raketama i bespilotnim letelicama NATO-a. Njihov dosadasnji borbeni skor, zbog kojeg ih je komanda Novosadskog korpusa vise puta pohvalila, iznosi najmanje jedan oboreni i nekoliko pogodjenih aviona, srusenu letelicu bez pilota i desetak "tomahavka", sto je impresivna brojka za samo sest motorizovanih topova od 30 mm. Vecina pripadnika je vanredno unapredjena.

Komandir jedinice, rezervni kapetan i diplomirani matematicar Bratislav Mandic, na nase cestitanje samo odmahuje rukom: kaze da ce slavlju biti mesta kada se sve ovo jednom zavrsi, a dotle, nagradna odsustva i peceni prasici mogu da sacekaju. Njegovi vojnici se potpuno slazu, a jedan od njih kaze: "Polako, novinar. Cekaj da se takmicenje zavrsi!" Na nase pitanje o kakvom se takmicenju radi, momak odgovara: "Pa necemo valjda da dozvolimo da oni kod Rafinerije (novosadske) na kraju imaju vecu cifru od nas!"

Drugi vod u Mandicevoj bateriji je posebna prica: izgleda da su uslovi u kojima ti momci vec 50 dana zive i rade postali generator odlucnosti, prkosa i morala. Koji su to uslovi? Za pocetak treba reci da su im polozaji smesteni usred nicega, tacnije receno, usred mokre sremske oranice. Jedino suvo mesto u krugu od nekoliko kilometara je jedna kucica bez vode i struje, koja sluzi kao komandno mesto, spavaonica, kuhinja i magacin. Pije se kisnica, jede se kad vozilo za snabdevanje uspe da se probije kroz nezamislivo neprohodak teren. Cigarete da ne spominjemo. Komam, Sarma i Sajko

Komandir odeljenja, desetar Nedjo Trivunovic, prica: "Bas zato sto smo tako izolovani, postojala je potreba da svako od nas postane specijalista za sve. U nasem vodu nema razlike izmedju vozaca i nisandzije na "pragi". Svi smo imali dovoljno vremena i prilike da se dobro uvezbamo u svakoj mogucoj formacijskoj ulozi vezanoj za pravilan rad jedinice. Takodje, sposobni smo da sami otklonimo zastoje lakse i srednje prirode, kao i mehanicke kvarove koji su prirodna posledica ovolike pucnjave." A u slucaju vecih problema, u pomoc im priskace auto-mehanicar iz obliznjeg sela koji se tokom vojnog roka specijalizovao za mobilne artiljerijske sisteme.

Uvid u pravu sliku cele stvari pocinje sa borbenim dezurstvom u 20 casova: od tada, pa do 8 casova sledeceg dana nisandzije ne silaze sa topova, bez obzira na eventualne "atmosferske smetnje", koje su ovde kao dobar dan. Proteklih dana, za vreme totalne provale oblaka, jedina zastita od upale pluca su im bile kisne kabanice, vitamini i vakcine koje su dobili nekoliko dana posle mobilizacije. Borbeni dril najviseg stepena i napetost kod njih gostuju i posle prvih petlova, jer mirnih noci na poziciji do sada nije bilo. Stvar izgleda otprilike ovako: Komandir Nedjo sedi na polozaju pored radio-stanice i povremeno usmerava nisandzije na ocekivani pravac dolaska agresora. Momci iz prve smene, nisandzije sa karakteristicnim nadimcima (Komam, Sarma i Sajko) podizu elevaciju i pravac cevi i cekaju da neprijatelj sidje ispod 5 000 metara. U neko doba, daleko brujanje aviona pocinje da dolazi u susret, Nedjo komanduje: "Avion iz pravca 11 u 6, visina 4 hiljade! Pali!!!" Sva trojica tada nagaze na pedalu za okidanje, i 6 svetlecih mlazova (svaka "praga" ima dve cevi od 30 mm) pocinju da paraju nebo i usi. Dozivljaj je u prvi mah zastrasujuci, a grmljavina topovskih rafala daleko nadilazi bilo kakvu buku koju mozete da zamislite u miru. Svetla tacka na nebu tada krene u sumanuto propinjanje i bekstvo (pre dve nedelje, jedna "tacka" je dobila po glavi i zaorala po njivama). Vojnik Janos Horvat (Komam) na to kaze: "Eto, NATO je zbog nas otisao 30 miliona dolara u minus. Zamislite kada bih ja sa srednjom skolom mogao da zaradim za avion u cijem sam obaranju ucestvovao!"

Ovim ljudima dugujemo mnogo. Danas, jedino sto momci traze, jesu cigarete...

MIODRAG KUZMANOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.