2528, jun 1999

MOJA MALENKOST: IGOR MANDIC

KAFANA EVROPA

Mozda je upravo ironija povijesti htjela da se "konacno rjesenje srpskoga pitanja" zapocne dogadjati u jednoj drumskoj mehani, imenovanoj, ni manje ni vise, nego bas - "EVROPA"!?

U kojoj Evropi, sunce nam kalajisano? Ta je doticna "Evropa 93" jos na Balkanu, ali htjela bi naprijed, u bolju buducnost (sto mozda i stoji - neka mi oprosti g. I. Sadiku, cije se ime cita na cimeru), jednako kao sto je i u Zagrebu, jos s pocetkom "demokratskih promjena", kino imenom "Balkan" optimisticki prekrsteno u "Europa". Imena luda nalaze se svuda, ali Evropa je vec odavno oteta i silovana, pa se njenim imenom svasta moze oznaciti. Ionako to ime u davnini potjece od arapske rijeci "ereb", sto ce reci zapad iliti zalaz sunca, a preko Fenicana dolazi do Grka, koji su u mitu o Evropi predocavali sirenje svoga civilizacijskoga kruga na nova podrucja. Ta pradavna ljepotica - kcerka sidonskoga (libanonskoga) kralja Agenora - jednom je sanjala da se za nju bore dvije zene - jedna je predstavljala Aziju, a druga prekomorsku bezimenu zemlju - a tek kad ju je u obliku zlatnoga bika oteo vrhunski bog Zeus, shvatila je kako je njoj namijenjeno da svoje ime podari toj drugoj zemlji. Je li ona bila silovana ili je milom rodila Zeusu potomstvo, to su sve varijante starih mitova, ali simbolika na cimeru jedne kafane, krajem 20. stoljeca u mjestu Blace, na jugoslavensko-makedonskoj granici, kao da obnavlja ovu pricu. Kafandzija u Blacima sanja o Evropi, zeni koje vise nema ili koja je barem na zalazu, ne vise ljepotica, vec tuzna olinjala strica, odavno vec silovana da bi ikome trebala u te svrhe, a sada jos potrebna tek da joj se pokrade novcanik. S Novoga kontinenta srucio se Zeus u obliku NATO-stroja, otimajuci Evropi ono sto je njeno, a ova se podala za saku dolara, objasnjavajuci sama sebi kako je to u "humanitarne svrhe". Za to vrijeme rastu profiti americke ratne industrije, a "euro" biva sve siromasniji (u januaru ove godine njegov je kurs prema dolaru bio 1,18, a nekidan se gotovo izjednacio i vrijedi 1,04 dolara), sto ce reci da je Evropu skupo stajala ova radodajna kopulacija sa SAD!

Bojim se, medjutim, da su ovakva pseudoliterarna prenemaganja, blago receno, neumjesna dok DzU Srbija prozivljava kataklizmu bez premca u novijoj povijesti. No, slaba rijec iz daljine ne moze se drukcije njoj pridruziti, nego da barem na svoj nacin svjedoci odbljeske duhovne klime, u kojoj je bilo moguce da se preokrenu svi pojmovi, vrijednosti i kriteriji, pa da se jednu agresiju - znakovito prozvanu ratom - napokon pokusa razrijesiti u kafani "Evropa". Cini se da ta Evropa/"Evropa" nije ono sto je bila, jer kraj je daleko od svoga konca, a doci ce kad sila definitivno zavrne rukave i pristupi "konacnom rjesenju". Jer, zbrckanome NATO-u zaista ne bi trebalo pripisivati neke dublje ili vise geostrateske ciljeve - to bi bila "staromodna materijalisticka bajka o politici kao nadgradnji nekih prizemnih ekonomskih interesa", kako ovih dana pise Boris Buden na Internetu - kad se on ocituje samo kao "bijedan, frustriran i zbunjen politicki patuljak", koji se nece smiriti dok se ne utopi u tudjoj krvi. Cinizam ove agresije upravo i jest u njenom "literarnom" opravdavanju (kao sto je ono vec poznato Havelovo odusevljavanje "obranom zajednickih vrijednosti"). Tako se cak i CNN televizijska mreza nasla ponukanom - tko zna iz kojih humoristickih pobuda - da nasiroko razglasi jedno pitanje: "Tko je rekao: Mi moramo biti autori/tvorci svoje povijesti? Sokrat, Mao Cedung, M. Olbrajt?" Nekoliko minuta datih gledaocima za razmisljanje mogli su mozda zavesti u bludnju samo one naivce koji ne znaju da se najvece banalnosti radjaju kad se mali duhovi napuhuju ne bi li sirenjem svoga obujma kapacitet pluca prikazali kao kapacitet mozga. Kako je odgovor sugestivno ponudjen posve na nivou onih cjelomudrenosti sto ih ta mreza inace rasipa (kao, "Moda je odraz nasega vremena", cega se vec mora postidjeti i puckoskolski feljtonist, barem na brdovitome Balkanu), ne znam sto ih je u ovome slucaju spopalo. Avionima premrezeno nebo nad tudjom zemljom, a literarne banalnosti u njihovim dusama - to kao da je mlitavi imperativ "karizmaticnih" vodja NATO-a, voljnih da na oltar svoje misije poloze na hiljade tudjih zivota, kad su se vec zavjetovali da ce na ovdasnjim prostorima zavesti grobljanski mir.

Ali, losa liderska "literatura" tek je samo cinizam bilo koje vladarske pozicije, no strasnija je ona koja se radja u odajama sluzincadi. Koje globalne racune i s kime sredjuje jedan hrvatski (opozicijski!) politicar kad grmi retorikom, koja u decibelima nista ne zaostaje pred odjekom NATO-ovih bombi: "Bez obzira na cijenu, NATO mora vojnom silom srusiti velikosrpsku politiku te prekinuti stoljece zlocina na Kosovu. Ili ce velikosrpska politika biti porazena kako bi se Balkan europeizirao, ili ce se balkanizacija prosiriti i ugroziti projekt ujedinjene Europe" (prof. dr Zdravko Tomac, "Nacional", 12.V). To se zove moralno poduprijeti padanje raketa po tudjim glavama, a sve u svrhu da ih se obasja spoznajom kako je to za njihovo dobro. Svejedno, pukim terminoloskim poigravanjem - balkanizacija Evrope ili evropeizacija Balkana - ne moze se pokazati nista vise nego da je rijec samo o poigravanju tudjim sudbinama, kao sto se ne moze reci je li se ista sustinski dogodilo kad je kino "Balkan" postalo "Evropa". Zadnja postaja ovoga milenija za sada je kafana "Evropa 93" (I. Sadikua), a ako nije namjerno, onda je slucaj odlicno pronasao to mjesto, na kojemu se onda moze - prema starim dobrim obicajima - nakon sto su SAD/NATO ugasili svjetlo, otpoceti nova masovna tucnjava.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.