2529, jun 17 1999

SVEDOCENJA

NOVA SEOBA SRBA

Sadasnji egzodus Srba sa Kosova i Metohije uveliko podseca na onaj za vreme Arsenija Carnojevica

Tri ugledna Srbina sa Kosova, tri istaknuta clana Demokratske stranke Srbije, predsednik Regionalnog odbora Marko Jaksic i clanovi Glavnog odbora Dragisa Djokovic i Vuko Antonijevic dosli su u Beograd da ukazu na patnje i egzodus Srba sa Kosova i Metohije.

- Kilometarski duge kolone izbeglog naroda na traktorima zakrcile su puteve od Peci i Kosovske Mitrovice prema Ribaricu, Leposavicu i Raskoj - upozorava doktor Marko Jaksic. - To su patnje obicnog naroda, srpske sirotinje koja napusta svoja ognjista, ognjista koja je uspela da odbrani i pod Turcima, i pod Nemcima i pod komunistima. Sada se pokrenuo ceo val tih ljudi. Zatvaraju se domovi zdravlja (zatvorena je bolnica u Peci), Radio Srpska Djakovica vise ne postoji, jer nema ko da radi, na veliki broj preduzeca stavlja se katanac, stoka je pustena iz obora i nezbrinuto luta. Narod je krenuo... Sve, otprilike, lici na veliku seobu pod Arsenijem Carnojevicem...

Metohija bez Srba

Najvise ljudi u seobu krenulo je iz Metohije, iz Peci, Djakovice, Decana, Istoka i Kline. Taj prostor sada je bez Srba, kaze Jaksic i napominje da ljudi beze i iz drugih krajeva. Dosta se odlazi i iz Prizrena i opstina oko Prizrena, dok iz podrucja oko Kosovske Mitrovice i Pristine ima manje seoba, ali ih ima.

- Oko 80 000 ljudi pokrenuto je sa svojih ognjista. Ako se ovako nastavi, vise od trecine, a mozda i polovina njih ubrzo ce napustiti pokrajinu. Vlast bi morala da zaustavi ovo iseljavanje i da te ljude vrati svojim kucama, jer odlazak svakog Srbina umanjuje sanse onih koji su ostali. Teorija Milana Milutinovica da ce Kosovo i bez Srba biti srpsko, tesko da moze da drzi vodu.

Potom Jaksic nastavlja:

- Cini nam se da ne treba puno da se ti ljudi vrate. Ali, nazalost, oni koji su duzni to da zaustave - lokalni celnici, poslanici, nacelnici i drugi - prvi su napustili taj prostor. Narod za njima ide. Nazalost, oni ga cak i ubedjuju da je sve ovo izdato i prodato - kao da mi to ne znamo - i da zbog toga ljudi moraju da napuste svoja ognjista. U interesu srpske buducnosti to se mora spreciti i ljudi se moraju vratiti, dok jos ima vremena. Ako se bude oklevalo, plasim se da nece imati gde da se vrate.

Dolazak republickih funkcionera na sat-dva, kaze Jaksic, inace predsednik Regionalnog odbora Demokratske stranke Srbije u Kosovskoj Mitrovici, ne znaci nista. Ne moze se za tako kratko vreme objasniti veliki obrt od onoga sto se pricalo prethodnih desetak godina, da tudja cizma nece krociti na Kosovo. Srpski ministri trebalo bi da budu sa tim narodom u Klini i Peci, a ne posle sat vremena da se helikopterom vrate u Beograd.

Takav odnos vlasti ovaj doktor ilustruje primerom iz Istoka, gde je u nedelju boravila jedna gospodja sa republickog nivoa:

- Napustajuci sastanak sa ljudima ovog kraja, oko 12 sati, rekla je da ce se vratiti do 8 sati navece sa garancijama za njihovu bezbednost. Jos im je rekla ako ne dodje do 8, da im ne moze garantovati bezbednost i da oni sami odluce sta ce ciniti. Ljudi su je cekali do 8, pa do 11... Nije dosla. Ujutru u 8 svi su krenuli. Nacelnik im je rekao da treba da idu, jer on nece da ih nosi na svojoj savesti. I predsednik opstine je potvrdio da treba da idu. Svi su posli, iz svih srpskih sela, kazem iz svih srpskih sela!

U opstini Istok pre ovog rata zivelo je oko 30 odsto Srba, koji su drzali vise od 70 odsto poseda i prostora.

- Srbi u besu i gnevu pale svoje kuce, navodno da ih neprijatelj ne bi koristio - ogorceno ce Jaksic. - Pokusavali smo po putevima da ih ubedimo da se vrate, da ne napustaju rodnu grudu, jer ako nas ostane vise, bicemo jaci. Njihov odgovor je bio: neka se vrate predsednik opstine i oni drugi, pa cemo i mi za njima! Zato mi se cini da ne treba puno da se ti ljudi vrate.

Jaksic objasnjava da ljudi odlaze ne samo radi licne bezbednosti. Dosta njih krenulo je za vojskom i policijom iz egzistencijalnih razloga. Recimo, za vojni remont iz Kosovske Mitrovice, koji mora da se seli u Leskovac, vezano je oko 200 porodica. Ti ljudi radili su tu i po 30 godina, pa sada hoce u istoj sluzbi da steknu penziju. Osim ljudi koji su radili pri vojsci i policiji sele se i zatvorski cuvari sa svojim porodicama...

- Srbiji ti ljudi nisu neophodni - smatra Jaksic. - Bolje bi bilo da sede na Kosovu i Metohiji i da nista ne rade, nego da budu u drugim delovima Srbije i da opet nista ne rade. Za ovako mali broj Srba dole, svaki covek je dragocen, a ne ovolika masa ljudi koja odlazi! Sa malo vise organizacije, Srbi na Kosovu i Metohiji mogli bi sami da se odbrane, da nisu prepusteni ovom metezu, haosu i panici.

Seoba arhive

Kiberneticar Dragisa Djokovic iznosi jedan konkretan primer iz Kosovske Mitrovice:

- U ponedeljak odem u opstinu da uzmem izvod iz maticne knjige rodjenih. Nisam ga mogao dobiti. U toku je bilo pakovanje. Preseljava se arhiva, nosi se sve iz maticne sluzbe: knjige rodjenih, knjige vencanih, knjige umrlih.. Kazu da se preseljava arhiva za Kraljevo! Zasto? Kako onda ljude ubediti da ostanu?! Imaju pravo kad kazu: ja tu vise ne postojim, kad ne mogu da izvadim licnu kartu, drzavljanstvo, ni bilo koji drugi dokument!

Djokovic navodi i primer kako se kroz jedan drugi "ventil! ispusta kontrola nad zapaljivom situacijom:

- Sada kada nemamo potpuno informisanje sa republickog i saveznog nivoa, trebalo bi da su bar aktivne lokalne radio-stanice, a njih ima svaka opstina na Kosovu i Metohiji. Medjutim, imate apsurd da u ovoj situaciji, recimo, ne radi Radio Kosovska Mitrovica, juce se ni Radio Pristina nije cula... A zna se, kad nema informacija, caruju dezinformacije!

Ili ovaj, treci, primer:

- Jedan istaknuti poslanik SPS-a prica medju intelektualcima kako on u Skupstini Srbije nije glasao za plan koji je prihvacen, nego da su to tamo neki drugi izglasali. Jos se rasprica kako je moglo drugacije, da je trebalo ovamo-onamo, da je sad sve izgubljeno... E, sad, zamislite kako posle takvih prica reaguje obican covek!?

Jovan Janjic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.