2530, jun 24 1999

NA LICU MESTA

POMOCI NI OD KOGA

U Pristini, u hotelu "Grand", gde je smesten i Medija centar, kolege Radovan Urosevic i Milivoje Mihajlovic, koji vode taj centar, rade u izuzetnim okolnostima, ali rade... Stotinjak metara od hotela - guzva. Pedesetak novinara, TV-ekipa - iz celog sveta - okupilo se nedaleko od gimnazije "Dzevdet Doda". Prisutno je nekoliko britanskih vojnika iz sastava KFOR-a. Nekoliko trenutaka ranije tu je tesko ranjen radnik Elektroprivrede Srbije Bozidar Jovanovic. Na njega su, prema recima ocevidaca, iz pistolja pucala cetiri mladica koji su, potom, mirno otisli prema centru grada. Jovanovic je ranjen u ruku, nogu i grudni kos. Prebacen je u pristinski Klinicko-bolnicki centar.

Posle nekoliko minuta telefon prekida nas razgovor. Neko javlja da je u selu Gusice, kod Kosovske Vitine, kidnapovano osam Srba. Rezignirano, Mihajlovic spusta slusalicu: svakih desetak minuta primamo slicne vesti. U poslednje dve nedelje, kako je stigao KFOR, kidnapovano je, prema nasim podacima, 160 Srba. Pretpostavljamo da je taj broj najmanje trostruko veci, kaze.

Opet zvoni telefon. Na Suncanom Brdu albanski teroristi provalili u srpski stan. Srbi, komsije, alarmirali su KFOR. Oni odbili da dodju. Kazu, to je stvar policije, a ne vojnika. Inace, KFOR dolazi samo u slucaju da je neko upotrebio vatreno oruzje. Tako izgleda srpska svakodnevica u Pristini. Covek prijavio da su ga Albanci isterali iz stana, KFOR mu nudi da popuni obrazac, gde stoji: Ostanite mirni, ako Vam neko nasilno upadne u stan, pokusajte da ga lepim recima ubedite da je stan Vas i da bi bilo lepo od njih da ga napuste...! U poslednja cetiri dana albanske pljackaske bande provalile su, samo u Pristinii u 350 srpskih stanova. Broj ukradenih srpskih automobila jos nije utvrdjen.

"Sada je gore nego kada nas je NATO bombardovao." Ovu tvrdnju cuo sam od gotovo svih Srba sa kojima sam razgovarao. Verujemo samo onim Srbima koji su tu ostali. A to je SPC, vladika Artemije, Momcilo Trajkovic i slicni ljudi. Od vladajuce stranke, vecina je pobegla u Beograd. Dodju na jedno pre podne na Kosmet i ubedjuju nas da ne napustamo Kosovo, a uvece bezbedno spavaju u svojim stanovima na Dedinju i Dorcolu, kazu.

Srbi nocu skoro i ne spavaju. Cujem otvaranje balkona i prozora. Primetili su pet Albanaca kako sekirama pokusavaju da razvale ulazna vrata stambene zgrade. Jedan Srbin vice da ce da ih upuca. Albanci se posle toga povlace. Drugi ga smiruju da ne puca jer je to taktika Albanaca. Provociraju Srbe, neko od Srba upotrebi oruzje. Dodje KFOR. Oduzme Srbima oruzje i posle toga mogu Srbi jos samo da se isele. Niko od njih ne govori engleski. Vadim svoj mobilni, daju mi broj KFOR-a. Kroz pola casa dolaze. Srbi stanari se cude. Kazu da je to prvi put. Mladi vojnici, Englezi, susretljivi su. Posle pola casa razgovora i srpskog prijateljskog ubedjivanja bili su spremni da popiju sa Srbima jednu ljutu. Obecali su da ce da pojacaju nocne patrole. Srbima je malo laknulo. Moji susedi cvrsto su resili da ipak odvedu zene i decu.

Jednom recju, prvi utisak je da ovde vlada anarhija. Srbi su divljac za odstrel... Srpska drzava nije prisutna na Kosovu, sem na RTS. Starosedeoci kazu da su se vratili u turska vremena zuluma i haraca nad Srbima. Pomoci ni od koga...

NIKOLA ZIVKOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.