2532, jul 8 1999

INTERVJU: DR ZORAN DJINDJIC

SAD ILI NIKAD

Procesija SPS-ovske politicke satrapije, ogrezle u ideoloskom solipsizmu i raspirivanju kolektivne martiromanije s inkvizitorskim sklonostima, ponovo je nasrnula na demokratsku opoziciju.

Glavni target ovog puta je dr Zoran Djindjic. Pojedini SPS-ovci su sa takvim entuzijazmom krenuli u njegovu demonizaciju kao da su licno poginuli na Kajmakcalanu.

Demokratska opozicija koja je u znatnoj meri izasla iz konvertitskih magli i koja je vrlo cesto sama sebi rusila svoje arhimedovske krugove - nalazi se na prekretnici.

O svemu pomenutom, pored ostalog, razgovarali smo sa dr Zoranom Djindjicem, predsednikom Demokratske stranke, koji se ove nedelje vratio u Beograd posle visenedeljnog izbivanja u Crnoj Gori.

Da krenemo izokola. Proglaseni ste za dezertera i izdajnika. Da li je to tacno ili ne, takav stereotip ili simulakrum preovladjuje. U kolikoj meri to moze delovati negativno po vasu stranku na buducim izborima?

- Ako se buducim izborima bude manipulisalo kao dosadasnjim i ako se budu odvijali u okviru tog stereotipa prijatelj - neprijatelj, onda Demokratska stranka nema znacajne sanse sta god ja bio i sta god mi radili. Ako se izbori budu odvijali u atmosferi svodjenja racuna, pre svega, te i takve politike koja je bazirana na stvaranju neprijatelja, onda Demokratska stranka ima najbolje sanse jer ona u tome nije ucestvovala i ona je na vreme rekla da ta politika vodi porazu. Mi smo jedina velika politicka organizacija koja se nije uprljala tokom ovih poslednjih nekoliko godina.

Izjavili ste tokom rata da se "na muci poznaju junaci", da treba da "ohrabrimo nase sugradjane, da im budemo pri ruci", da je "solidarnost sa narodom u teskim vremenima najvisi oblik demokratske politike". Ukoliko prihvatimo kao nuznost, bar teorijski, potrebu za konzistentnosti u politickom delovanju, ne mislite li da je pomenuti deo vaseg izlaganja u odredjenoj meri u kontradikciji s vasim potonjim potezom, odnosno odlaskom u Crnu Goru?

- Ne, naprotiv. Pitanje je kako mozete, kao neko ko nije samo privatna osoba, pomoci narodu. Nije stvar u tome da vi patite zajedno sa narodom i da vi patnjama miliona dodate jos jednu, svoju patnju. Onima koji pate nece biti bolje ako vi patite sa njima, nego ako im nesto pomognete.

Sta ste, u stvari, hteli?

- Pokusao sam da za vreme agresije napravim politicki koncept za Jugoslaviju posle rata, da u svetu pridobijem ljude koji bi to podrzali i da se kanali komunikacije sa vaznim zemljama ocuvaju. Iz Beograda to nije bilo moguce.

S druge strane, ja nisam napustio zemlju odlazeci u Crnu Goru. Oni koji to govore jednostavno ne dozivljavaju Crnu Goru kao deo nase drzave.

Savez za promene jedni dozivljavaju kao opozicionu politicku grupaciju koja zeli na Gelbardovim bajonetima da dodje na vlast u Srbiji, a drugi kao opozicioni blok cija je politika kompatibilna svetskim tokovima i zapadnom modelu demokratskog ustrojstva drustva, politika sa kojom Zapad hoce da komunicira i sa kojom mozemo u svet. Da li Savez za promene bez ozbiljne stranacke infrastrukture, sastavljen od neparlamentarnih opozicionih stranaka, moze osvojiti vecinsko poverenje birackog tela?

- Najpre da kazem da Demokratska stranka ima ozbiljnu infrastrukturu. Drugo, biti danas u parlamentu nije nesto sa cime bi se covek mogao pohvaliti.

Sto se tice Saveza za promene, trebalo bi da razlikujemo dve faze. Prva faza jeste sklanjanje Milosevica sa vlasti, kao neophodan uslov za organizovanje slobodnih izbora. Druga faza jesu izbori i zadobijanje poverenja ljudi.

A kako skloniti Milosevica?

- Pa, Milosevica ce narod skloniti. Milosevic mora da ode pre izbora jer njegova pozicija uopste nije legalna... Cekajte, ali kako ce narod da ga smeni?

- Kao pre dve godine. Kada dva miliona ljudi svakoga dana bude izlazilo na ulicu, kada svakoga dana u svim crkvama u Srbiji u dvanaest sati budu zvonila zvona i ljudi se okupljali, kada radnici u svim preostalim fabrikama po dva sata budu izlazili u fabricko dvoriste i kada cela Srbija bude rekla: Milosevicu moras da ides - ne vidim nacin da on ostane.

To je realistican plan koji zastupa Savez za promene. Mi tu nismo animatori ljudi. Mi smo oslusnuli raspolozenje ljudi i ukljucili se. Sa nama ili bez nas, narod ce to obaviti. Ako smo pametni - sa nama, ako smo glupi - bez nas, mozda samo kroz vise lutanja, kroz vise problema.Sigurno je jedno: narod nece cekati opoziciju.

Narod zna da je svet spreman da prihvati Srbiju, i zna kako je jedino moze prihvatiti.

Mislite li da je Srbija spremna da prihvati svet?

- Narod u Srbiji jeste, ali vlast u Srbiji nije.

Iako je situacija u Srbiji apokalipticna, cini se da ima znatnih razmimoilazenja unutar Saveza za promene. Nebojsa Covic je napustio ovaj savez. Sta treba da se desi Srbiji da bi se demokratska opozicija ujedinila?

- Dosad je problem bio sto nije postojao jasan konsenzus u narodu o potrebi za promenama. Srbija je dosla u takvu situaciju da sada mehanicki odnosi odlucuju. Ne politicki. Narod gura napred. Leskovac je najbolji primer za to.

Ali i primer da se vlast valja ulicama.

- Jeste. Savez za promene je pokazao intuiciju time sto je definisao glavni program za promene, sto je to uradio pre nego sto je narod izasao na ulice i sto je bio prva organizacija koja je pozvala narod na ulice. Da i nismo to uradili, opet bi se desilo isto. Narod vise ne moze da ceka.

Nije li to na neki nacin i problem liderske pozicije? Najavili ste da bi to mogao da bude Dragoslav Avramovic. Mislite li da se u Srbiji moze voditi ozbiljna borba za vlast bez ozbiljnog lidera?

- U ovoj fazi moze. Imamo jedan koncept autoritarnog liderstva kao paradigmu i ona mobilise efikasno, jer politika je personalna stvar i najsnaznije licnosti mobilisu. Ipak, autoritarno liderstvo sadrzi tako velike rizike da smo do sada uvek bili porazeni kao narod kadgod smo se priklonili tom konceptu. Demokratsko liderstvo tesko moze da nastane kao pandan autoritarnom liderstvu direktno. Mora da nastane najpre demokratski koncept politike, pa tek unutar njega da se demokratsko liderstvo pojavi.

A sta cemo sa navikom naroda?

- Narod ima tu naviku ali ima i muku dnevnu. Narodu je vaznije da ima posao i da ima platu nego da ima pevaljku ili fudbalera ili politicara koga obozava. Mislim da su ljudi toliko fokusirani na sebe, na svoje probleme da ih cak liderstvo iritira i da sve sto odvraca paznju od egzistencijalnih problema ljudi deluje kontraproduktivno. I to je sansa za anonimne ljude. Jer sto je covek poznatiji, to su njegovi motivi sumnjiviji.

Leskovac je pravi primer.

- Apsolutno. Mi smo to osetili. Zato je moj predlog bio Dragoslav Avramovic, to je licnost kojoj se ne mogu poturati politicki motivi.

Da, ali Dragoslav Avramovic je u velikoj meri uticao na raspad koalicije "Zajedno".

- Dobro, ne radi se sada o tome sta mi mislimo. Rec je sada o tome sta bi vecina ljudi mogla da prihvati kao neko politicko resenje. Nama su sada potrebni koncepti i licnosti koji mogu da prevazidju podele i sumnje u narodu koje su posejane u toku ovih deset godina.

To kvalifikuje Dragoslava Avramovica i na toj koncepciji treba raditi. Ne u smislu on ili niko drugi, vec ga treba posmatrati kao foto-robota, odnosno kao model po kojem treba traziti licnost.

Posle mitinga u Cacku i Novom Sadu vise je nego uocljiva snaga lokalnih, regionalnih lidera i njihovih stranaka. Moze li se reci da je to buducnost opozicionog delovanja, s tim da se pred same izbore pojave u jakoj koaliciji?

- Da, trenutno da. U ovoj fazi moramo da se oslonimo na te lokalne resurse jer su oni kredibilni i njima narod u tim sredinama veruje. Medjutim, moramo da tezimo - da bi nam zemlja bila kompaktna i integrisana, da se ne raspadne na dvadeset regiona, nekih malih feudalnih jedinica - globalnoj politici i globalnom liderstvu, da se ti lokalni lideri pokazu i na republickom planu i da se od nekih od njih stvori lider nacionalnog formata.

Savez za promene ali i Demokratsku stranku optuzuju za sindrom imele - da se slepate uz Mila Djukanovica i Demokratsku partiju socijalista. Medjutim, poznavaocima politickih prilika u Crnoj Gori je jasno da Crnogorci ne misle da Savez za promene i demokratska opozicija u Srbiji imaju tu snagu i poziciju da promene vlast u Srbiji.

- Svojim opstankom on je nama dovoljno pomogao. Ne ocekujemo mi da Djukanovic vise utice nego svojim postojanjem i cinjenicom da, eto, unutar tog jednog naroda i jedne drzave postoji deo kome je uspelo da se reformise i prezivi. To je primer narodu u Srbiji.

Ugaoni kamen srpske politike jeste Kosovo. Sta sa tom kvadraturom kruga? Kako ocenjujete delovanje Trajkovica i episkopa Artemija kao i njihov nedavni sporazum sa Kforom i Tacijem?

- Potpuno podrzavam Artemija i Trajkovica. Mislim da oni vode razumnu politiku. Naravno, posle Miloseviceve izgubljene bitke za Kosovo, tesko je sada nesto pozitivno u kratkom roku izdejstvovati.

Sta bi trebalo ciniti?

Neophodno je ispuniti tri uslova. Prvi, ostvariti demokratske promene u Srbiji i stvkoriti kredibilnu vlast koja moze da razgovara i sa medjunarodnom zajednicom i sa Albancima. Drugi, ubrzan ekonomski razvoj koji bi Srbiji dao ulogu motora u regionu, tako da ljudi imaju interes da zive u Srbiji jer imaju ekonomsku prednost. Treci, regionalni koncept ukljucivanja u Evropsku zajednicu.

Da li, kada je o tome rec, radite i nesto konkretno?

- U cetvrtak 8. jula, na Kosovu cemo - Savez za promene, zajedno sa Crkvom, predstavnicima UN, Kfora i Trajkovicevim Srpskim pokretom otpora - inicirati stvaranje tela koje ce se ozbiljno i odgovorno baviti povratkom Srba na Kosmet i njihovom zastitom kada se vrate.

Tokom vase diplomatske aktivnost,i da li je neko od vasih vaznih sagovornika izrazio zelju da konkretno pomogne?

- Da. Ministar inostranih poslova Volfgang Sisel izrazio je svoju spremnost da bude neka vrsta koordinatora prilikom stvaranja fonda za pomoc Srbima. Tu ne bi bilo nekih posebnih problema jer Austrija nije clanica NATO-a.

Postoji i vrlo bitno pitanje o kojem se malo govori: zlocini na Kosovu.

- To ce biti predmet sudskog istrazivanja u Hagu na jednoj strani, na drugoj, to mora da bude predmet naseg moralnog redefinisanja i preispitivanja. Sjajno je sto je to pitanje pokrenuo patrijarh a ne neki politicar.

Mislite da Srbija moze imati svog Branta?

- Pa, morace ga imati. Zlocini na Kosovu nisu nesreca nacistickih razmera. Znaci, moze i neko malo manjeg ranga nego sto je bio Brant. Ne verujem da to moze biti brz proces i ne treba da bude brz proces, jer bi onda bio vestacki.

Izgleda da ponovo koketujete sa Vukom Draskovicem?

- Ne. Uopste vise nisu prioritet nasi medjusobni odnosi. Prioritet je ko je na kojoj strani: ili si na strani naroda ili si na strani vlasti. Mi smo na strani naroda. Ako Vuk hoce da dodje - niko nema monopol na narod - on moze da dodje.

Luka Miceta



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.