2534, jul 7 1999

ZAGADJENJE

DANAK U VODI

Posle NATO napada, kvalitet vode ispituju i nasi i strani strucnjaci. Za pice je zadovoljavajuca, za ronjenje rizicna - kao i ranije. Dunav je najzagadjeniji

Samo od bombardovanja industrijske zone Panceva, procenjuju strucnjaci, oko 100 000 tona stetnih materija otislo je u atmosferu, izlilo se u Dunav ili ih je upilo zemljiste. Od te kolicine, 70 odsto je, kazu, zagadilo vazduh u Evropi, a nas je direktnog trovanja spasila sada vec u analima "ruza vetrova". Niko ne zna precizne podatke o kretanju vise otrovnih oblaka koji su se, ipak, kobno valjali nad nama, ili se jos ne objavljuju. Suska se da Rusi - a ko bi drugi - u nasem slucaju imaju pouzdane satelitske snimke.

Dekan Hemijskog fakulteta u Beogradu Petar Pfendt smatra da je zagadjenost reka i narocito recnih sedimenata trajna: "Jednom otrovani, oni mnoge otrove propustaju i do podzemnih voda."

Naftna mrlja dugacka 15 kilometara danima je plivala Dunavom i, zahvaljujuci prirodi (prolece je period visokih vodostaja), opet nije ostavila trag koliki bi bio da su nas bombardovali u, recimo, oktobru (dobru stranu poplava nije zgodno isticati). No, svejedno, niko ne moze reci da nafta, koja sprecava dovod kiseonika u vodu, nije ostavila tragicno nasledje biljnom i zivotinjskom svetu - direktno i indirektno. Rec je samo o nafti. Gde su ostale hemijske supstance (tralen) od cijeg ce pomena svaki iole upucen gradjanin ostati zabezeknut.

Vremenska distanca

Odeljenje za hidroekologiju i zastitu voda Instituta za bioloska istrazivanja "Sinisa Stankovic" u Beogradu, kao deo republickog tima za procenu uticaja ratnih dejstava na zdravlje, uradilo je biolosku analizu Dunava u aprilu i maju. Ukratko: posledice raketiranja pancevacke Rafinerije, Petrohemije i Azotare najpre su se odrazile na organizme faune dna zbog njihovog nacina zivota, slabe pokretljivosti i vezanosti za podlogu. Neke zagadjujuce materije su teze od vode pa su se direktno deponovale u sediment. Zagadjenje nije imalo veliki uticaj na planktonske organizme i zajednice u ispitivanoj zoni zbog visokog vodostaja Dunava i velike brzine toka.

"Konacni zakljucci mogu se izvesti tek Posle kompletnog istrazivanja, posle odredjene vremenske distance, jer se, prema podacima iz strucne literature, ocekuje i izrazeno indirektno dejstvo zagadjivaca na organizme i zajednice preko lanaca ishrane", kaze rukovodilac Odeljenja dr Vesna Martinovic-Vitanovic. Recimo tek tada ce moci da se ispita kvalitet mesa slatkovodnih riba.

Od svih voda, kako povrsinskih, tako i podzemnih, ceni se, najvise je stradao Dunav. Ali, "reka saradnje", kako ga jos zovu, jeste i "reka interesa". Zato su povoljni izgledi da ce svet stetu Dunavu najpre sanirati. Ne treba, uostalom, zaboraviti da je delta Dunava pod zastitom UN, sto zna i profesor Beckog univerziteta Andreas Kranc koji se, tokom nedavne posete Beogradu, specijalno zabrinuo za nerca, zivotinjsku vrstu nastanjenu u delti. "Ako ona nestane, to ce predstavljati nenadoknadiv gubitak za ceo svet." Nama je zao svih vrsta, pa i ljupkog nerca, zao nam je zbog kolekcije bundi Dzoan Kolins, ali oni ne pitaju sta je s nasim orlom krstasem?! Ne pitaju strani ekolozi ni za Savu, ni za nase podzemne vode, a ne bi ni za Djerdap pitali da nema Rumunije.

Beograd se vodom snabdeva iz Save i delom iz podzemnih voda. Ako se izuzme kontrolisano ispustanje dela materija iz "Prve iskre" Baric, ne bi se moglo reci da je glavni grad prosao kao Novi Sad.

Novi Sad se vodom snabdeva iz plitkih naslaga, a najvece izvoriste je Ratno ostrvo koje je blizu Rafinerije. Deo nafte je, posle bombardovanja, otisao u zemljiste, deo kisnom kanalizacijom u Dunav, odakle se redovnim postupkom infiltrira u Ratno ostrvo. "Zato postoji potencijalna opasnost za kvalitet vode", kaze Milan Dimkic iz Instituta za vodoprivredu. "Ali, voda iz tog izvora sada je zadovoljavajuceg kvaliteta. Nafta je otplovila i smanjena je mogucnost da iz zemljista prodre do podzemnih kanala vod jer je 'napredovanje' nafte sporije od podzemnih voda." Novi Sad ima problema i s kolicinom vode buduci da je, osim Ratnog ostrva i Stranda, trece veliko izvoriste, Petrovaradinska ada, na desnoj obali. Mostovi su sruseni.

Prikrivanje podataka

Ujedinjene nacije i strana stampa sve vise se zahuktavaju u upozorenjima da jugoslovenske vlasti od naroda kriju prave podatke o ekoloskom zagadjenju. Republicki ministar za zastitu zivotne sredine Branislav Blazic (SRS) pak tvrdi da ce sve biti objavljeno. "Nama nije interes da prikrivamo podatke, naprotiv".

Stvar je u tome sto ce, ocekuje se, prvi rezultati ispitivanja biti saopsteni tek na jesen a, rekao je ministar Blazic, pravo stanje znace se dogodine. Zato i nismo uspeli da dobijemo konkretne podatke. Nepotpuni su, mogu izazvati paniku! Secamo se napomena naucnika, posle havarije u Cernobilju, da su pojedine, najsitnije cestice na tlo padale i tri godine kasnije.

Takodje, postoji bojazan da ce ekoloske ekipe iz inostranstva, koje pristizu u sve vecem broju, zloupotrebiti dostupnost zvanicnim podacima i, na taj nacin, umanjiti i, po zelji svojih drzava, nasminkati zavrsnu procenu, umanjiti iznos ratne stete. Mogu da kazu kako je "nesto" zagadjeno jos pre rata. Kao potvrda tome neka posluzi noviji izvestaj Regionalnog centra za zastitu zivotne sredine u Budimpesti (osnovale su ga Sjedinjene Drzave), u kojem je objavljeno da je za "ekokatastrofu" najvise kriva Vojska Jugoslavije (?!).

Savetnik ministra Blazica, Gordana Brun, kaze da iz rata treba da izvucemo pouku. Buduci da nismo imali adekvatan sistem monitoringa (pracenja), prilikom obnove treba da vodimo vise racuna o tome gde ce se graditi industrija (los primer Panceva). Nema sumnje, pokretne laboratorije gostujucih ekologa su nam dragocene, od njih jos vise novac kojeg imamo manje nego ikada. (UN su podigle prasinu jer "lokalne vlasti nisu u stanju da preduzmu dekontaminaciju i oporavak ekosistema zbog nedostatka materijala i opreme".)

Nego, kakvo je "stanje" voda na Kosovu? Nasi strucnjaci tamo ne mogu da ispitaju teren. A Ibar se uliva u Moravu.

ANA VUCKOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.