2535, jul 29 1999

PSIHOLOGIJA I VLAST

O CEMU PREDSEDNIK CUTI

Poznati beogradski psiholozi i psihijatri veruju da se jugoslovenski predsednik nece lako povuci sa polozaja: suvise se navikao na apsolutnu vlast, a nista manje nije ni slavoljubiv

Jugoslavijom se siri epidemija mitinga na kojima mnogobrojni gradjani iz dana u dan zahtevaju da predsednik Jugoslavije Slobodan Milosevic podnese ostavku.

Hoce li, dakle, predsednik Milosevic podneti tu sve vise trazenu ostavku koja bi, po opoziciji, resila gotovo sve probleme ove drzave?

O tome kako se veoma tesko silazi sa vlasti, odnosno kakav je politicko-psiholoski portret jugoslovenskog vodje od koga se ocekuje takav velicanstven spasilacki gest po sudbinu naroda i cele zemlje, za NIN govore vidjeni psiholozi i psihijatri Beograda.

Psihijatar Jovan Maric, autor studije "Kakvi smo mi Srbi", svojevremeno je nabrojao deset krupnih neuspeha predsednika Slobodana Miliosevica za vreme njegove vladavine, pocev od nestanka stare devizne stednje... Za svaki od ovih neuspeha, u nekom drugom svetu morao bi sa polozaja da ode i sef drzave i njegova vlada, mozda cak da se promeni i citav politicki sistem. A sta se desilo kod nas? Nista!

Predsednik, medjutim, nastavlja da obecava "svetlu buducnost" i svecano otvara pocetak obnove zemlje, sto je jasan znak da uopste i ne misli da se "detronizuje". Sa tim se slazu svi sagovornici NIN-a.

Kao sto je rekao Mesa Selimovic, ljudskoj prirodi su najvise svojstvene cetiri strasti - novac, ljubav, kocka i vlast. Prve tri se i mogu kontrolisati, ali kod koga dominira strast za vlascu, dominira dozivotno.

- Ukoliko je neki vodja vise nedemokrata, autoritarac i despot, utoliko je tezi postupak da on normalno sidje sa vlasti, - za NIN objasnjava Zarko Trebjesanin, profesor psihologije na Defektoloskom fakultetu Beogradskog univerziteta. - Despotima je vlast sve, jer ako izgube vlast, gube smisao zivota, te se taj postupak (silaska sa vlasti), kada su despoti u pitanju, obicno zavrsava nasilno.

Volja za moc

U nasem slucaju problem je utoliko komplikovaniji, smatra profesor Trebjesanin, sto bi se silaskom Milosevica sa vlasti sto puta povecala mogucnost da on bude izrucen Tribunalu u Hagu, gde bi mu se sudilo zbog optuzbi za ratne zlocine. U slucaju jugoslovenskog predsednika, dakle, nije posredi samo odbrana vlasti vec i odbrana zivota.

Iako je Milosevic, prema nekim tvrdnjama, jos pre pet godina pominjao spremnost da odstupi sa polozaja predsednika drzave da bi prihvatio polozaj predsednika Americko-jugoslovenske banke i sa porodicom se preselio u Kaliforniju, kako je svedocio bivsi jugoslovenski premijer Milan Panic, ipak profesor Trebjesanin nije siguran da bi Milosevic i bez haske opasnosti sada lako napustio vrhovnu vlast u zemlji. Kaze:

- Nije problem u tome sto tirani kada gube vlast, gube i glavu, nego sto su tu posredi vodje sa harizmom "spasioca naroda", poput Boga, te im je utoliko teze da se vrate u ulogu smrtnika - gradjanina, koji, recimo, ide na pijacu ili seta unuka po Kalemegdanu.

Bilo je i nekih ideja da se Milosevic sa porodicom odseli u neku daleku zemlju, da mu se negde ponudi azil. Poslednji put je tako pominjana mogucnost da mu se ponudi azil u juznoafrickoj Uniji, ali da bivsi predsednik te zemlje Nelson Mandoga je to odbio. Na tu opasku, Trebjesanin primecuje da je to "slamka spasa" za sve nas, jer bi se na taj nacin, valjda, izbegao gradjanski rat.

Na istu mogucnost - odlaska Miloseviceve porodice u daleki svet, drugi sagovornik NIN-a Bora Kuzmanovic, profesor socijalne psihologije Beogradskog univerziteta, takodje, gleda pesimisticki:

- To bi za Milosevica isto tako znacio poraz, jer on ima jaku volju za moc. Ta odlika - snazna volja za moc - karakteristicna je za vodje na najvisim polozajima: ima i boljih i pametnijih ljudi od njih, ali samo osobe koje snazno zele moc uspevaju da se domognu vrha vlasti i tamo se odrze. To su, takodje, ljudi skloni manipulacijama, odnosno da upotrebljavaju politicki efikasna sredstva (obecanja koja ne moraju da ispune, da menjaju politicki kurs...

Profesor Kuzmanovic smatra da ni medju ostalim liderima nemamo vodje koji dosledno slede jednu politiku - teznja za moc vaznija im je od ideologije.

- Verujem da je Slobodanu Milosevicu do nekih ideja vise stalo i da ih se teze odrice, kao sto verujem da mu je bilo stalo i do Krajine i do Kosova jer bi, da je uspeo, bio slavljen - zakljucuje Kuzmanovic - ali je pokazao i u Dejtonu i sada da je spreman da se odrekne i tih ideja samo da bi se odrzao na vlasti. Odrekao se svega, ne zbog realnosti situacije, vec sto je time placao svoj ostanak na vlasti. I sada bi, kada bi mu medjunarodna zajednica predlozila neki kompromis, pristao na pogodbu samo da ostane na vlasti.

Pocetna faza krize

Kako se oseca vodja koji treba da sidje sa vlasti?

- To je za njega podjednako kobno kao kada bi slikaru oduzeli pravo da slika ili muzicaru da svira! - izricuci taj sud, profesor Kuzmanovic nalazi uporedni primer kod Napoleona i hazardera uopste. Svi oni veruju da bi, kada bi im se pruzila "jos samo jedna sansa", sve popravili. Na taj nacin sami pred sobom pravdaju zelju da ostanu na vlasti, jer smatraju da bi drugi bili gori od njih i - sve bi pokvarili.

U psihologiji nisu nepoznati mehanizmi samoodbrane, cime vodja najcesce pravda svoje neuspehe i umiruje svoju savest, pa iako neuspesan, i dalje ostaje na vlasti. U tome mu najvise pomaze okolina koju sacinjavaju uglavnom laskavci, a oni mu pruzaju sliku koju on sam zeli da vidi o sebi. Kao sto i sliku svakog od njegovih uticajnih laskavaca ulepsano prikazuju njima podredjeni laskavci koji na taj nacin uspevaju da ucestvuju u podeli moci.

Odlaskom vodje svi bi oni bili ugrozeni, pa se svi zajedno bore za njegov opstanak. Bas medju tim laskavcima cesto se i regrutuju buduce vodje, koji u pogodnom trenutku izvrse puc, kakav je i sam Milosevic izvrsio nad svojim nekadasnjim vodjom - Ivanom Stambolicem.

Ali kako razmislja i sta oseca vodja, protiv koga demonstriraju stotine hiljada ljudi, kao sto je to vec nekoliko puta bio slucaj sa Milosevicem?

- Podlegao bi pritisku da nije njegove okoline i relativno uspesnog mehanizma psiholoske odbrane. Obicno mu govore da je "mali broj onih koji demonstriraju", da je "vodja u pravu ali da ga samo zli ljudi mrze". Kada im se ucini da su protivnici suvise jaki, ili da je u ocima sveta suvise veliki broj pobunjenika, organizuju kontramitinge, slanje telegrama podrske..., navodi profesor Kuzmanovic.

Na pitanje sta nam predstoji, nepodeljeno je misljenje da pritisak ulice nece dostici kriticnu masu, bar ne do jeseni, dok se ne spoji politicko sa socijalnim nezadovoljstvom (hladna zima, visoke cene...), mada ima mnogo primera da je nas narod izdrzljiv i u tom pogledu.

Ovu tezu na svojevrstan nacin je potkrepio psihijatar profesor Vladeta Jerotic, koji je odgovor na novinarsko pitanje odlozio recima: "Upravo odlazim na odmor, a vracam se septembra. Ukoliko se taj problem dotle ne resi, a mislim da tek ulazi u pocetnu fazu, razgovaracemo o tome kada se vratim."

Zagonetan, metaforican odgovor na isto pitanje pruzio je i neuropsihijatar profesor Jovan Strikovic, direktor bolnice "Sveti Sava".

- Kako pripadam ljudima koji odmeravaju kazano arsinima tradicionalnih obaveza, navodim primer koji po mom intelektualnom, moralnom, pa i psiholoskom rezonu, daje vise odgovora na vase pitanje. A to je sledece: Kada je vojvoda Marko Miljanov, nas Emanuel Kant, bio u nemilosti kod gospodara kralja Nikole, Becki dvor mu je ponudio da bude knez Albanije, misleci da ce time proizvesti jos veci razdor medju njima dvojicom. Ovaj velikan etickog pogleda na svet naredio je da oni, koji donesu takav predlog, budu dobro isibani - "Jer ja vise volim biti konjusar kod svog gospodara, nego gazda kod nekog belosvetskog cara". Istorija nam sugerise da su najvise krivi veliki zivoti, a najvise smetaju oni koji lete. Tu krivicu afirmise, najcesce, lukavost ljudskog uma, a zna se da su mnoga velika zdanja unistile sitne kapi kise, kako je rekao Nice.

Srpska kicma

Mnogo je odredjeniji bio profesor Jovan Maric, sef katedre za psihijatriju Medicinskog fakulteta u Beogradu:

- Ubedjen sam da Milosevic i ne pomislja na ostavku; struktura njegove licnosti je takva da bi se pre ubio nego sto bi podneo ostavku. Pored toga, on kao diktator ima apsolutnu vlast, a kaze se da svaka vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno. Imao je on dovoljno godina vlasti na raspolaganju da izgradi takav sistem vladavine da niko oko njega ne sme nista neprijatno da mu kaze. Zato i verujem da nema sve relevantne informacije. Za Staljina, koji je imao slican sistem vlasti, prica se da i kada je umro, niko se nije usudio da mu tu neprijatnu vest saopsti.

Jedan narcisodidan tip, lav u horoskopu, sto je Milosevic, ne podnosi poraze, kazuje profesor Maric. Zbog toga je on navikao i na izborne kradje i na mnoge slicne situacije gde sam odlucuje o pobedama. On mnogo nalikuje liku iz anegdote o apsolutisti za koga je domacin rezervisao mesto na procelju stola i docekuje ga recima: "Izvolite, sedite na procelju!", a gost-apsolutista - mu odgovara: "Neces ti da mi odredjujes gde je procelje - tamo gde ja sednem, tu je procelje!". Tako i Milosevic, kad je bio predsednik Srbije, on je bio veca vlast od predsednika Jugoslavije Zorana Lilica, kao sto je sada, kao predsednik Jugoslavije, opet najveca vlast u zemlji. On odlucuje gde ce, kako ce i koliko ce vladati.

Ne samo da nece podneti ostavku, - veruje profesor Maric - vec on sigurno razmislja o tome kako da doskoci svojim politickim protivnicima. On ume da vlada podanicima i smislja kako da to ostvari pomocu policijskih akcija po gradovima sve do skupova politickih aktiva koji se mogu ocekivati po unutrasnjosti zemlje. Znate ono, kad drugacije ne moze da se suprotstavi mitinzima, on salje aktiviste na teren. Kao: dosao taj i taj u Kragujevac, recimo, i sa politickim aktivom zakljucio da su "ostvareni pozitivni rezultati". I slicno. To registruje drzavna televizija i tako "siri optimizam", koji je do sada i prolazio.

Upravo istog dana kada je profesor Maric izrekao ovo misljenje, sredstva informisanja su saopstila znacajnu vest: Slobodan Milosevic je dobitnik Velike zlatne plakete Skupstine opstine Mionica za ogromne zasluge itd.

Malo od Boga na zemlji

Ako je po dr Mirjani Vasovic, socijalnom psihologu u Institutu drustvenih nauka u Beogradu, Slobodan Milosevic se uzdigao na Kosovu na krilima "psiholoskog paternalizma", za kojim ne cezne samo nas narod. Podseca:

- Bilo je to vreme kada su mnoga znacajna pitanja bila na dnevnom redu: sa jedne strane nacionalno i drzavno, a sa druge strane bila je ogromna frustracija naroda od tada predstojece tranzicije, privatizacije, trzisne privrede... kako je vec ko od svega toga bio zastrasen. Tih, osamdesetih godina Milosevic je izgovorio one cuvene reci: "Vas niko ne sme da bije!", sto je narod doziveo kao pojavu ocekivanog "oca nacije", zastitnika naroda u svakom pogledu. Narod ne voli kada ima vise pitanja nego odgovora, a Milosevic je tada zaista imao cvrsta ubedjenja, a tako je i delovao, sto je obecavalo sigurnost. Nije zato neobicno sto su prisutni aplauzom pozdravili jedan ondasnji govor Milosevica pred Saveznom skupstinom koji je zavrsio recima: "A sada svi na svoje radne zadatke!".

Bio je to stari model "cvrste ruke", koja je obecavala sigurnost, izvesnost, doduse na niskom socijalnom nivou, autoritarnu, ali pravednu drzavu. Nasuprot neizvesnoj buducnosti koju je mogla da donese trzisna privreda, koju ni Milosevic kao konvertirani komunista, blago receno, nije obozavao.

I sve bi bilo lepo da Milosevic nije nakupio suvise krupnih neuspeha te se sve manje pojavljivao u javnosti, mada mu to i inace nije bila jaca strana. Povecana samoizolacija Milosevica kod mnogih je, medjutim, izazvala pozitivan efekat - uvecavala je kult njegove licnosti, jer su tu mistiku tumacili da on cuti zato sto ima resenja kojim ce sve da iznenadi. Posto od prijatnog iznenadjenja dugo nista nije bilo, surova stvarnost je pocela da deluje otreznjujuce.

Ispostavilo se jos jednom da je "cvrsta ruka" dobra samo dok donosi prijatne rezultate.

Dr Mirjana Vasovic tvrdi da se sada u Milosevicevoj retorici primecuje njegova ocigledna nesigurnost, da on vise ne ispoljava cvrsta uverenja, da je narusena i njegova poslovicna narcisoidnost...

Moglo bi se reci da je svoju slabost Milosevic otkrio upravo prilikom "svecanog otvaranja radova na obnovi zemlje" zapocetih na mostu kod Beske: najavljena popravka mosta za "svega 40 dana", bilo je najvise sto je mogao da obeca. Most je popravljen u rekordnom roku - za 35 dana, ali moglo je to da se obavi i za nedelju dana, ne bi mnogo menjalo na stvari. Sve je to malo za dojucerasnjeg "oca nacije".

Samo losa i manje losa resenja

Kakav, dakle, rasplet dogadjaja moze da se ocekuje u vezi za zahtevima za Milosevicu ostavku? O tome dr Milan Popovic socijalni psihijatar i psihoterapeut, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, za NIN kaze:

- Kao tvorac nase politike, gospodin Milosevic je sklon tvrdjim resenjima kad misli da je to moguce, a potom cesto i losim kompromisima. A kako ce reagovati na sadasnju situaciju, zavisi od nekoliko faktora: od jacine protesta opozicije i njenog jedinstva, sa cime imamo losa iskustva, od tacnosti njegovog uvida u politicku situaciju i sposobnosti predvidjanja, jer njegova okolina ima sklonost da minimizuje otpore rezimu tako da se ponekad ima utisak da zivimo u paralelnim svetovima koji se ne dodiruju. Jedan svet odgovara realnosti, a drugi tvrdnjama, pa i nacinu zivota onih koji vladaju.

I profesor Popovic misli da je u odlasku vladara uvek vazna i procena sta ga po odlasku ocekuje... Ipak se nas sagovornik, kaze, iskreno nada da smo za poslednjih desetak godina zivota pod hronicnim, a povremeno i akutnim stresom, od kojih su najaci bili egzodusi naroda ili proteklo bombardovanje - nesto i naucili.I da cemo nase politicke probleme uspeti mirno da razresimo.

Na pitanje, sta bi moglo da bude resenje sadasnje politicke situacije, kojem bi eventualno bio sklon vodja, profesor Popovic se nije dvoumio: Na raspolaganju su samo losa i manje losa resenja!

Posle svih ovih saznanja, ostaje nada da svi citirani specijalisti za pitanja duse i pameti mozda ipak grese u svojim procenama.

Toma Dzadzic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.