2537, avgust 12 1999

HASKI TRIBUNAL

"TUZILAC SA ZUBIMA"

Sve sto se proteklih dana saznalo o svajcarskom "tuziocu sa zubima", koja ne zazire da zagrize vrlo visoko, ukazuje da ce Del Ponte nastaviti "uspon lestvicama odgovornosti"

(Specijalno za NIN iz Haga)

Kada su ga pocetkom 1994. ispracali za Hag, kolege iz pariskog Apelacionog suda su predvidele da ce njegov "izlet" u tek osnovani Medjunarodni krivicni sud za bivsu Jugoslaviju biti vrlo kratak. "Rekli su mi: vidimo se za koju nedelju u Francuskoj" - prisetio se sudija Klod Zorda u nedavnom intervjuu. Pet i po godina kasnije, da parafraziramo naslov cuvene drame Sumana i Blaua iz 1968, "Klod Zorda je ziv i zdrav i eno ga i dalje u Hagu". I ima pune ruke posla: upravo je zavrsio maratonsko sudjenje generalu Tihomiru Blaskicu; ove je sedmice prekinuo tronedeljni odmor da bi predsedavao raspravom na kojoj se Vinko Martinovic Stela izjasnio o navodima "Mostarske optuznice"; na jesen ga ceka nastavak sudjenja Goranu Jelisicu koji je priznao brojna ubistva u Brckom, ali negira da ih je izvrsio sa "genocidnom namerom". Konacno, Zorda je najozbiljniji kandidat da u novembru bude izabran za treceg predsednika Haskog tribunala, posle Italijana Kasezea i Amerikanke Mekdonald, sto znaci da se njegov "randevu" sa pariskim kolegama odlaze do kraja 2001, kad mu istice drugi cetvorogodisnji mandat sudije Medjunarodnog krivicnog suda. To, medjutim, ne znaci da je 17. novembar 2001. poslednji rok za "randevu" optuzenih sa medjunarodnom pravdom, tj. Tribunalom. Taj rok, zapravo, nikada ne istice, kao sto svedoce danasnja sudjenja optuzenima za zlocine u II svetskom ratu.

Sjajan kompromis

Da i osnivac Tribunala - Savet bezbednosti UN - racuna na duzi rok, svedoci cinjenica da se pred njim upravo nalazi predlog za izbor treceg glavnog tuzioca (posle Ricarda Goldstona i Luize Arbur), ciji ce mandat trajati do 15. septembra 2003. Generalni sekretar UN Kofi Anan je prosle sedmice, kao svog jedinog kandidata za taj polozaj, Savetu bezbednosti predlozio Karlu del Ponte (52), sadasnjeg drzavnog tuzioca Svajcarske. Kako se tako vazne nominacije (u hijerarhiji UN, glavni tuzilac Tribunala je po rangu ravan pomocniku generalnog sekretara) ne isticu bez prethodnih konsultacija sa clanovima Saveta, moze se pretpostaviti je da je Anan dobio njihov pristanak za svog jedinog kandidata, tj. kandidatkinju.

U diplomatskim krugovima se, jos pre dve sedmice, tvrdilo da Del Ponte ima podrsku Sjedinjenih Drzava, Francuske, Britanije pa i Rusije, a Kinu "nece biti protiv". Diplomatski zli jezici su rusku podrsku pripisivali istragama koje je drzavni tuzilac Svajcarske pokrenula o korupcionaskim aferama koje, navodno, dosezu do vrlo visokih nivoa Kremlja, zbog cega je Moskva, opet navodno, zainteresovana da Karlu del Ponte "unapredi u Hag". Jedan anonimni ruski istrazitelj je, prema moskovskom dnevniku "Izvestija", Karlu del Ponte nedavno nazvao "jedinim istinskim borcem protiv korupcije u Rusiji".

Za isto, dakle za njeno "uklanjanje putem unapredjenja", ne kriju da su zainteresovani i svajcarski bankari. Oni, naime, optuzuju Del Ponte da je svojim "nekonvenconalnim metodima" otkrivanja i blokiranja racuna koji su sluzili za "pranje novca" ruske i italijanske mafije, latinoamerickih narko kartela, kao i nekih politicara i njihove rodbine (bivsi pakistanski i ukrajinski premijeri Benazir Buto i Pavle Lazarenko, te Raul Salinas, brat bivseg meksickog predsednika)... podrila jednu od najvecih "nacionalnih atrakcija": tajnost racuna i zastitu od medjunarodne istrage za utaju poreza.

Cinjenica da Svajcarska nije clanica UN u ovom slucaju ne samo sto nije prepreka vec bi mogla da bude i najveca prednost njenog kandidata. Naime, posle zahladjenja odnosa Rusije i Kine sa Zapadom zbog vazdusne kampanje protiv Srbije, te posto je Arbur jugoslovenskog predsednika Milosevica optuzila za zlocine protiv covecnosti, Moskva i Peking su nedvosmisleno stavili do znanja da nece pristati ni na jednog kandidata iz zemalja - clanica NATO-a. Kako je, i bez takvog stavljanja do znanja, bilo malo verovatno da bi Zapad prihvatio tuzioca iz bivseg "istocnog bloka", cinilo se da bi oba UN tribunala (za bivsu Jugoslaviju u Hagu i za Ruandu u Arusi) mogli da za duze vreme ostanu bez svoje "motorne snage" - tuzioca. Ili da bi se natezanja izmedju stalnih clanica mogla zavrsiti nekim "trulim kompromisom", tj. izborom "kandidata iz nuzde" koji nece zadovoljavati stroge kriterije apsolutne nezavisnosti, te "visokih moralnih kvaliteta i najviseg nivoa strucnosti i iskustva" koje je sam Savet bezbednosti - u Statutu Tribunala - propisao za tuzioca. U takvoj se situaciji kandidatura neutralne Svajcarske ukazala kao spasonosno resenje za sve u Savetu bezbednosti.

Ostaje, naravno, tek da se vidi da li ce Karla del Ponte biti dobro resenje i za tribunale u Hagu i Arusi. Sudeci po reputaciji koju je stekla u Svajcarskoj - kao nezavisan i odlucan borac protiv organizovanog kriminala, trgovine drogom i "pranja novca" - Karla del Ponte bi se, ukoliko Savet bezbednosti potvrdi njen izbor, tesko mogla nazvati kompromisnim "resenjem iz nuzde".

OVK pod istragom

U Tribunalu, odnosno njegovom tuzilastvu, ocekuju da ce novi tuzilac biti u Hagu vec krajem ovog meseca, kako bi u naredne dve sedmice preuzela duznost od Luize Arbur, koja 15. septembra stupa na mesto sudije Vrhovnog suda Kanade. Prvi zadatak novog tuzioca bice da se upozna sa statusom istraga koje su u toku, kako bi posle toga mogla da odredi svoje prioritete.

U haskom tuzilastvu, jasno, ne zele da otkriju koliko je istraga u toku, a jos manje sta je i ko je pod istragom. Samo kazu da postoji 10 istraziteljskih timova od kojih se svaki bavi "najmanje jednim slucajem", tako da je broj tekucih istraga "negde izmedju 10 i 20". Ocekuju da ce im, u novom budzetu, biti odobrena sredstva za formiranje jos jednog tima, cime ce se povecati istraziteljski kapaciteti tuzilastva.

Na Kosovu se, prema izvorima tuzilastva, paralelno vode dve istrage. Jedna se bavi zlocinima navedenim u optuznici protiv predsednika Milosevica i cetvorice njegovih saradnika: Milana Milutinovica, Nikole Sainovica, Dragoljuba Ojdanica i Vlajka Stojiljkovica. Zadatak istrazitelja je ne samo da pribave materijalne dokaze koji ce, na eventualnom sudjenju, potvrditi navode iz optuznice vec i da utvrde ima li osnova da se dela za koja su "Milosevic i ostali" vec optuzeni kvalifikuju jos i kao genocid.

Druga istraga posvecena je ostalim kosovskim zlocinima koji bi mogli da budu predmet novih optuznica, kako protiv srpskih snaga tako i protiv OVK. Zamenik glavnog tuzioca Grejem Bluit je prosle sedmice izjavio da tuzilastvo istrazuje da li OVK "pod maskom osvetnickih napada sprovodi kampanju etnickog ciscenja Kosova od njegovih srpskih stanovnika". Ukoliko se ustanovi da to jeste "zvanicna politika OVK", upozorio je Bluit, ta dela bi potpala pod nadleznost Tribunala buduci da oruzani konflikt na Kosovu, kako je istakao, "nije okoncan, vec je samo u fazi mirovanja".

Iz cinjenice da se masivna kosovska istraga u tuzilastvu vodi kao samo dva izdvojena "slucaja", sledi da se ostalih - izmedju osam i 18 istraga - odnosi na zlocine koji su pocinjeni tokom ratova u Bosni i Hrvatskoj. Iz onoga sto je sama Arbur nedavno javno rekla o dokumentima koje vec duze bezuspesno trazi od Hrvatske, nije tesko zakljuciti da su pod istragom operacije "Bljesak" i "Oluja", kao i dogadjaji u Gospicu, Medackom dzepu i Pakrackoj poljani.

Tudjmanova opsesija

Imajuci u vidu poznatu orijentaciju Arburove da se "lestvicama odgovornosti uspinje onako visoko koliko dokazi mogu da je odvedu", nije tesko pretpostaviti da glavni tuzilac i u ovim istragama cilja "veoma visoko", do samog politickog i vojnog vrha Hrvatske. Takav su utisak - iz popisa trazenih dokumenata - stekli i u hrvatskom politickom i vojnom vrhu pa zato i odbijaju da ih isporuce tuziocu. No, kao sto se pokazalo u slucaju politickog i vojnog vrha Jugoslavije i Srbije, takvo uskracivanje saradnje ne mora da predstavlja nepremostivu prepreku za haske istrazitelje.

Uskracivanje trazenih dokumenata nije, recimo, pomoglo hrvatskom generalu Blaskicu, tokom cijeg je 25-mesecnog sudjenja optuzba iznela obilje dokaza o umesanosti Republike Hrvatske u rat u Bosni i, posebno, o ulozi predsednika Tudjmana u kreiranju i sprovodjenju hrvatske politike prema Bosni i njegovoj "opsesiji" da je bratski podeli sa svojim "najboljim neprijateljem, predsednikom Milosevicem". O tome je, pored ostalih, pred sudom svedocio poslednji predsednik Predsednistva bivse SFRJ Stipe Mesic, koji je ugovarao famozni tajni sastanak Milosevic-Tudjman, marta 1991. u Karadjordjevu. O Tudjmanovoj "opsesiji" podelom Bosne svedocio je vrlo efektno i britanski politicar Pedi Esdaun, navodeci kako mu je Tudjman, u maju 1995, na jelovniku svecanog rucka nacrtao mapu hrvatsko-srpske podele Bosne i pri tom mu rekao kako je Milosevic "jedan od nas", dok je Izetbegovica prezrivo opisivao kao "Alzirca". Neupuceni posmatraci, koji su krajem jula pratili zavrsnu rec tuzioca na tom sudjenju, mogli su na trenutke steci utisak kako se sudi predsedniku Tudjmanu, a ne generalu Blaskicu.

Dalje, iz javno ispoljenog interesovanja tuzioca Arbur za dokumenta sa sudjenja u odsustvu koje je Hrvatska svojevremeno priredila generalu Momcilu Perisicu i ostalim oficirima JNA moglo bi se, takodje, zakljuciti da se hasko tuzilastvo zanima za ulogu JNA u granatiranju Zadra (1991) i Mostara (1992). Na direktno pitanje zasto je interesuje zadarsko sudjenje Perisicu, Arbur je nedavno uzvratila kako nije duzna da to obrazlaze ni Hrvatskoj - od koje trazi dokumenta - a kamoli javno, tj. novinarima.

Arbur to nigde nije javno rekla, ali je prilicno izvesno da sa tri do sada javno objavljene optuznice (Karadzic i Mladic, Erdemovic i general Krstic) tuzilastvo jos nije reklo poslednju rec u "slucaju Srebrenica". Kao sto je takodje prilicno izvesno - pored ostalog i zato sto je to nagovestila Arbur - da majska optuznica protiv Milosevica nije poslednja rec haskog tuzilastva o njegovoj odgovornosti i odgovornosti srpskog politickog i vojnog vrha za moguca krsenja medjunarodnog humanitarnog prava tokom ratova u Hrvatskoj (npr. za Vukovar i Dubrovnik) i Bosni (npr. za opsadu i granatiranje Sarajeva, koncentracione logore, za osvajanje i etnicko ciscenje istocne Bosne koja je do sada bila "zapostavljena", jer se na nju odnosi samo jedna optuznica: za "seksualno porobljavanje" muslimanskih zena u Foci). Konacno, iz interesovanja koje su tuzioci ispoljili na sudjenjima bosanskim Hrvatima optuzenim za zlocine u srednjoj Bosni, moglo bi se sa prilicno izvesnosti zakljuciti da su pod istragom i neki od zlocina koje su muslimanske snage tokom rata pocinile nad Hrvatima i Srbima. Novi tuzilac, ukratko, ne treba da strahuje da nece imati posla. Naprotiv.

Pretnja racunima

Ukoliko Savet bezbednosti potvrdi njenu nominaciju, Karla del Ponte bice prvi glavni tuzilac tribunala u Hagu i Arusi koji na tu duznost dolazi s visegodisnjim tuzilackim iskustvom. Njeni prethodnici, Ricard Goldston i Luiz Arbur su, naime, na duznost tuzioca dosli sa polozaja sudija, istina sa iskustvom ucesca u raznim istraznim komisijama: Goldston u komisiji koja je istrazivala policijsko nasilje u Juznoj Africi, a Arbur u komisiji koja je ispitivala stanje u zenskim zatvorima u Kanadi. Sve sto se proteklih dana saznalo o svajcarskom "tuziocu sa zubima", koja ne zazire da zagrize vrlo visoko, ukazuje da ce Del Ponte nastaviti "uspon lestvicama odgovornosti" koji su zapoceli Goldston (sa Karadzicem i Mladicem) i Arbur (sa "Milosevicem i ostalima"). Pored toga, bije je glas da je "laka na obaracu", tj. na pokretanju istraga i podizanju optuznica, za razliku od opreznih sudija - Goldstona i, narocito, Arburove - koji su postavili vrlo visok prag "optuzivosti" i cekali da dodju do "neoborivih dokaza" pre nego sto nekoga optuze. Del Ponte bi, zato, mogla da bude "losa vest" za potencijalne VIP-krivce za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji (i Ruandi). I to ne samo za njih licno vec i za njihove tajne racune u svajcarskim i ostalim bankama, sto je do sada bio jedan od zanemarenih aspekata progona odgovornih za ratne zlocine i osiguranja pravde njihovim zrtvama. Naime, od ukupno 65 do sada javno optuzenih, samo je za predsednika Milosevica i cetvoricu njegovih saradnika izdat sudski nalog za blokiranje fondova u inostranstvu. Izvesno je da oni nisu jedini za koje su rat, i ratni zlocini, bili unosan posao.

Mada je u Hagu (i Arusi) ocekuju veliki izazovi, Karli del Ponte ce biti nesumnjivo lakse da se sa njima suoci nego sto je to bilo njenim prethodnicima. Kako zbog toga sto ce naslediti iskusan, profesionalan, kadrovski i materijalno opremljen Ured tuzilastva (348 istrazitelja, analiticara, pravnih savetnika i drugih eksperata, sa budzetom od blizu 30 miliona dolara), koji je u proteklih pet godina stvaran od nule, tako i zbog cinjenice da danas moze da racuna na mnogo snazniju medjunarodnu podrsku od one koja je Goldstona docekala 1994. a Arburovi 1996.

Mirko Klarin (SENSE)



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.