2539, avgust 26 1999

PREDIZBORNA EKONOMIJA

PLAKACU SUTRA

Svako ko veruje da ce glavna tacka predizborne kampanje vodecih partija biti standard gradjana nizi od albanskog, treba da zna da SPS nema novac, a da ce Zapad u najmanju ruku - cekati do proleca da vidi sta ce se ovde desiti

Jos nije zvanicno receno, ali svi se ponasaju kao da ce tako biti - neki prevremeni izbori (jos se ne zna da li samo lokalni ili na svim nivoima) bice odrzani pocetkom novembra. Oni koji su vec na vlasti, zure se da kapitalisu sta se moze, pre nego sto u januaru, na izglednih rumunskih 15 stepeni u stanovima, biraci postanu suvise ljuti i nestrpljivi.

Srpski pokret obnove, osokoljen anketama javnog mnjenja koje mu zavodljivo sugerisu da je opet jaka i ugledna stranka, zuri da poentira na poverenju koje je gradska vlast u Beogradu stekla tokom bombardovanja, i pokupi glasove onih koji su godinama cekali da SPS postane liberalniji, pa su se umorili. "SPO ima potpuno prihvatljiv sistem vlasti za Balkan. On glasi: bogati se i pusti druge da zarade", kaze jedan sagovornik NIN-a blizak SPS-u.

Strah pre gladi

Paradoksalno ili ne, i politicki i ekonomski analiticari veruju da ce sve tri vodece stranke, SPS, radikali i SPO, gledati da, iz razlicitih razloga, u predizbornoj kampanji izbegnu temu broj jedan koja muci srpske birace: opste beznadje, strah od gladi i zime, i zivljenje u zemlji koja, ovako izolovana, nema nikakvu buducnost.

Svi nezavisni mediji u Jugoslaviji dali su veliki publicitet prognozama kvartalne studije Ekonomist intelidzens junita, analitickog odeljenja "Ekonomista", da ce standard ovdasnjeg stanovnistva biti nizi od albanskog, da ce drustveni proizvod u Srbiji biti za 40 odsto nizi od proslogodisnjeg i da se bar u Evropi, ne moze nize. To, uostalom, javno govore i srpski ekonomisti, a u nezvanicnim razgovorima ne osporavaju ni socijalisti.

Mogucnosti Socijalisticke partije Srbije i njenog stalnog pratioca JUL-a da isfinansira predizbornu kupovinu socijalnog mira procenjuju se kao minimalne, iako je, na primer, budzet relativno dobro popunjen, a dnevnice solidarnosti se u srpskoj vladi ocenjuju kao "genijalno resenje". Razliciti izvori tvrde da bi SPS mogao da se napregne tek toliko da se u oktobru isplate jedan krug penzija, plate u zdravstvu i skolstvu i socijalna davanja. U ovom trenutku na snazi je opste stanje finansijske nediscipline koje omogucava i privredi i drzavi da oni jedni drugima, i pre svega gradjanima, duguju milionske sume. Pre nego sto nastupi sledeci stadujum, hiperinflacija, vlast ima mogucnost da posegne za primarnom emisijom da bi pred biracima stvorila sliku da jos ume i ima cime da vlada.

Za razliku od 1993.godine kada je novac isao od Narodne banke Jugoslavije ka bankama, a onda direktno na ulicu, koncept zloupotrebe stampanja novca je delimicno usavrsen - penzionerima, rezervistima i radnicima isplacuju se u razmacima male sume, s kojima se oni pojavljuju u radnjama, a ne na crnom deviznom trzistu. Tako se inflatorni udar odlaze za 30 do 45 dana.

Prema nezvanicnim i nepotvrdjenim informacijama, ima indicija da srpske vlasti pokusavaju da neka svoja zamrznuta potrazivanja pre svega iz Rusije, Iraka i Sirije, prodaju uz veliki diskont, da bi dosli do malo nafte i deviza. U ovom trenutku, kazu finansijski izvori, nema znakova da bi srpska vlada u ovako kratkom roku mogla da zavrsi posao oko prodaje nekog preduzeca strancima, iako su nadlezna ministarstva dobila zadatak da obnove pregovore sa stranim kompanijama s kojima se razgovaralo pre bombardovanja.

Muka s prebezima

Socijalisticka partija Srbije ima problema i sa svojim kadrovima, pre svega iz poslovnih krugova, jer je broj "koncesija" koje su na raspolaganju, znatno suzen. Kolicina deviza kojom gazduje Narodna banka Jugoslavije toliko je mala da se od vec dogovorene devalvacije moralo odustati, jer nisu postojale ni minimalne mogucnosti da se novouspostavljeni kurs brani. To istovremeno znaci i da vlast ima suzene mogucnosti da svojim firmama omoguci da kupe devize po sadasnjem kursu od sest dinara.

Uprkos tome, izvori bliski SPS-u tvrde da je broj eventualnih prebega iz ove partije (koji se razlicito procenjuju) najmanji medju "velikima", jer im je u proslosti jasno dato do znanja da onom kome je partija dala da se brzo obogati, nece lako oprostiti izdaju.

Razliciti izvori daju dijametralno suprotne procene o tome kakav je efekat na kljucne kadrove u SPS-u imao sastanak Glavnog odbora te partije u avgustu. Strani novinari, koji se druze s nekim, ranije vlasti bliskim malim partijama, tvrde da je broj onih koji bi da se prebace na sigurno, "veliki". Domaci izvori, uglavom se podsmevaju tekstovima u kojima se smena Zorana Lilica, na primer, tumaci kao grandiozan potres u vladajucoj partiji.

Iznenadjenje na jugu

Analiticari smatraju da ce SPS-u ostati veran i srednji partijski sloj koji cine direktori preduzeca, clanovi upravnih odbora i korisnici slicnih manjih koncesija. Takve funkcije su, medjutim, sve manje primamljive jer SPS nema dovoljno novca, a JUL politicke moci, da svojim direktorima obezbede dovoljno novca da ih odrzi na vlasti. Smene rukovodstava preduzeca pre svega u unutrasnjosti (koje su u predizbornim kampanjama ranije cinile jedan od glavnih lokalnih faktora stabilnosti partije na vlasti) pokazale su da ni Pirot, ni Leskovac, pa ni Vranje, nisu "crveni bastioni".

Nezvanicno, prepricava se da je, navodno, jedan raniji visoki funkcioner SPS-a iz menadzerskih redova, na zatvorenom sastanku, svojim direktorima rekao "ako ovaj (misli se na Milosevica, prim. T.J.) ne ode za tri meseca, mozemo da stavimo kljuc u bravu".

Na mitinzima Saveza za promene, bas na jugu Srbije, pojavljuju se lica koja su ranije vidjana samo na mitinzima SPS-a. Ti "obicni" biraci SPS-a, koji su do sada uvek pokazivali konzervativan stav, i glasali za vladajucu partiju, danas su najveca nepoznanica, ne samo Socijalisticke partije, vec i svih drugih stranaka.

"Dok je Beograd propadao, provincija je bila mirna. Sad se provincija oslobodila tutorstva SPS-a i RTS propagande, i pokazuje vece politicko nezadovoljstvo od prestonice", kaze za NIN Milan Nikolic predsednik granskog sindikata metalaca UGS "Nezavisnost".

Na drzavnoj televiziji ovih dana, u najboljem maniru vladajuce stranke, emituje se serija priloga o naporima Direkcije za obnovu zemlje da ovde napravi most, tamo obdaniste, a na trecem mestu, policijsku stanicu. Gradi se manje-vise na veresiju, ali gradjevinske firme koje ni inace nemaju posla, uglavnom su i takvu ponudu prihvatile oberucke.

Kurioziteta radi, vredi napomenuti da je jedini pametan plagijator-SPO, koji ima gradsku direkciju za obnovu i na TV Studiju B takodje prikazuje svoja gradjevinska dostignuca i planove.

Sumrak lidera

Istrazivanja javnog mnjenja pokazuju da je broj ljudi koji smatraju da bi predsednik Jugoslavije Slobodan Milosevic trebalo da ode sa tog mesta, daleko veci od onog koji podrzava opozicione stranke.

Sondaze javnog mnjenja koje su se doduse, pokazale kao prilicno nepouzdane, pokazuju i pad popularnosti radikala. Oni su na proslim izborima pokupili pre svega glasace koje je SPS, koji sebe smatra umerenom levicom, racunao kao svoje. Ti biraci, poneti pre svega Seseljevim obecanjima da ima recept za isplatu penzija, da ce se obracunati sa korupcijom, i da ce doneti liberalniji ekonomski koncept, danas su razocarani, jer se nista od toga nije ostvarilo.

Izvori bliski srpskoj vladi kazu da je neshvatljivo da Seseljeva stranka, koja je imala nesumnjivu, na izborima potvrdjenu politicku moc, i 15 ministarstava u svojim rukama, nije uspela, a neki kazu, nije ozbiljno ni pokusala, da nametne svoju volju u ekonomskim pitanjima. SRS, za razliku od SPO-a, nije pokazao ni vestinu da kao stranka stekne institucionalnu i ekonomsku moc. Uprkos tome, u redovima vladajuce partije smatra se da SRS ima svoju stabilnu biracku bazu, i da uvek moze da iznenadi i poziciju i opoziciju, bas kao sto su to radikali ucinili 1997.godine.

Izuzev insistiranja da Srbija ne moze sama i mimo sveta, i da se mora otvoriti, SPO nije ni pokusao da biracima nametne ekonomske teme. Draskovic se na ranijim izborima vec opekao, obecavajuci besplatne sahrane za penzionere, plate od hiljadu nemackih maraka i zasebne sobe za sve studente.

Uprkos tome sto nijedna vodeca stranka nema adekvatan odgovor na zahteve biraca, analiticari veruju da ce, manje-vise lagodno, SPS i na ovim izborima dobiti pojedinacno najveci broj glasova i da ce moci da bira da li ce napraviti koaliciju sa radikalima ili sa, u poslednje vreme, u krugovima vlasti mnogo hvaljenim, SPO-om. Ko ne veruje u to, treba da se seti da je SPS imao vise uspeha na izborima u hiperinflatornoj 1993.godini, nego 1997.godine kada je za poboljsanje slike o sebi imalo na raspolaganju milijardu i dvesta hiljada nemackih maraka.

Bez saveznika

Kljuc uspeha iz 1993 - strah (tada pre svega od bede) verovatno ce biti kljucni adut sve tri stranke u predizbornoj kampanji. Vise od gladi, biraci se verovatno boje gradjanskog rata. Tu temu vec je poceo obilato da raubuje SPS (premijer Srbije Mirko Marjanovic nedavno je neke lidere Saveza za promene nazvao teroristima), a za njim i SPO. "SPO nece obavljati prljave poslove gradjanskog rata", izjavio je u utorak Draskovic, predstavljajuci svoju stranku kao uzor razumnosti izmedju "omrznute vlasti" i "preradikalnog Saveza za promene".

Analiticari veruju da ce i SPS i SRS pokusati da odigraju na (u vreme bombardovanja ojacani) animozitet gradjana prema medjunarodnoj zajednici ("koja nas je prvo ubijala, a sada maltretira Srbe na Kosovu") i na tome zasnovanu satanizaciju opozicije koja ima bliske veze sa americkom vladom.

Ceo ovaj plan, bar za SPS i JUL, temelji se na jos jednoj premisi - da medjunarodna zajednica, u stvari, nema mnogo poverenja u zavadjenu opoziciju i da ce se pre ili kasnije ponovo okrenuti Milosevicu, kao sigurnom igracu. Pogotovo ako bi u novu, koalicionu vladu usao SPO koji ima "iznijansirani" stav prema svetu i koji bi mozda uneo nesto vise preduzetnicke prakse u okostali sistem SPS-a.

Socijalisticka partija Srbije ima izvesnih razloga da veruje da bi na izborima u kojima bi u ime opozicije ucestvovao SPO (a mozda, cak i Savez za promene) steklo ojacan legitimitet, pre svega prema Evropi. "Fajnensel tajms" konstatovao je, pre nekoliko dana, da medjunarodna zajednica ima nejasan stav prema opoziciji u Srbiji i prema onome sta od nje trazi. Francuski ministar inostranih poslova Iber Vedrin izjavio je da svet ceka na demokratske promene u Srbiji, ali je istovremeno konstatovao da opozicija nije uspela da kanalise nezadovoljstvo gradjana prema Milosevicu. Neke zapadne analiticare to je navelo na zakljucak da bi, posle po njega povoljnih izbora, Milosevic mogao da se izbori za nesto ugodniji odlazak s vlasti, ali ne i za nesto vise od toga.

Ono sto mora muciti pre svega vladajucu partiju, a onda i sve ostale, jeste cinjenica da cak i po vlast najbolji rezultat izbora ne mora da znaci da ce bes nezadovoljnih gradjana za izvesno vreme biti skinut s dnevnog reda.

U Srbiji nema novca, i nece ga biti ni posle izbora. Iako Evropska unija najavljuje da bi mogla ukinuti neke sankcije prema Srbiji, koje bi mogle da ohrabre demokratsku opoziciju, Zapad ce, u najmanju ruku, cekati do proleca da vidi sta ce se ovde desiti. Kineski politicari vec su pokazali da razlikuju politicko saglasje od davanja nafte na veresiju, a Rusija je nestabilan partner sadasnje vlasti. Jos se ne zna, iako je obecano, da li ce ove zime Srbija zaista dobijati gas, iako je deo duga s velikom mukom placen.

Tokom 1993. strah se, suprotno ocekivanju analiticara, nije pretvorio u socijalne nemire. Disciplina s kojom su gradjani Srbije, tokom pomracenja Sunca, sedeli u svojim zamracenim stanovima, dok je u nekadasnjem komunistickom bastionu u Rumuniji u istom danu priredjivan muski striptiz, mozda je dobitna koncepcija za trenutni spas vlasti, a mozda i nije. I ne resava sadasnje srpsko pitanje svih pitanja: a sta posle?

TANjA JAKOBI



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.