2541, septembar 9 1999

DRZAVNA KORUPCIJA

ZAVEDENI, POTKUPLJENI, PA UCENJENI

Fenomen korupcije nije stran nijednom drustvu, ali je retko koje kao nase korumpirano do srzi, tako da na korupciji zapravo pociva

Britansku javnost veoma je uznemirilo pitanje da li je premiejr Toni Bler platio letovanje svoje porodice u Francuskoj i avionsku kartu za suprugu Ceri, ili ga je mozda neko castio. Kako je postojala sumnja da je posredi ovaj drugi slucaj, engleska javnost se pitala zasto bi neko bio toliko velikodusan i ne ocekuje li mozda od njihovog premijera neku protivuslugu.

Drugu vest primili smo iz jos neomiljenije Amerike: podigla se prilicna prasina zbog namere Klintona i supruge mu Hilari da sebi obezbede porodicni dom u koji ce se useliti kad se isele iz Bele kuce. Kuca koju su odabrali je u predgradju prestiznog Menhetna i kosta milion i dvesta hiljada dolara. Americka javnost procenila je da ova suma prevazilazi platezne mogucnosti njihovog predsednika i zabrinula se da se, kojim slucajem, poreski obveznici nisu pojavili kao donatori. Objasnjenje da je garanciju (u kesu) za Klintonove polozio izvesni biznismen i "zagrizeni demokrata", samo je razbuktala radoznalost sta on od predsednika ocekuje zauzvrat. Poslo se od pretpostavke kako ipak nije toliko ocaran Klintonovima da bi im cinio ovako skupu besplatnu uslugu.

Treci primer direktno se tice nas: ruski nedeljnik "Komersant vlast" objavio je navodni scenario po kome ce nas predsednik Slobodan Milosevic "deo svog licnog bogatstva, koje se procenjuje na tri do cetiri milijarde dolara, prebaciti na racune ruskih biznismena, da bi oni taj novac ulozili u obnovu Jugoslavije". Motiv, naravno, nije briga za narodno dobro, nego za ocuvanje vlasti, posto se tokom predstojece hladne zime socijalni nemiri mogu spreciti samo hitnim prilivom novca. Koliko je ova spekulacija tacna moze se samo nagadjati, ali treba podsetiti na cinjenicu da se bas ovih dana srpski premijer Mirko Marjanovic vratio iz Rusije sa lepim vestima da nam stize gas, a pomocnik ruskog sefa diplomatije Aleksandar Avdejev sastao se u Beogradu sa anatemisanim Milosevicem.

Svetski rekorderi

Koja nam, dakle, pitanja namecu ove tri vesti? Dok se na "trulom Zapadu" nasiroko pretresa jesu li se njihovi lideri, koristeci svoj polozaj, ovajdili bilo za letovanje ili za porodicnu kucu, ovde je tesko cak i zamisliti da gradjani, koji su takodje neki poreski obveznici, postave logicno pitanje kako je nas predsednik za ovih desetak godina teskog rada, uz rigoroznu stednju i zalaganje cele porodice, uspeo da pristedi te milijarde dolara (ukoliko je vest tacna). Cak i da je procena preterana, da je rec "samo" o milionima, obicnim gradjanima morala bi se nametnuti dilema u cemu su to tako kardinalno pogresili, kad sami nemaju para ni za hleb i mleko, ako ga u prodavnici pronadju.

Na kraju, jedan je predsednik, mogli bismo pomirljivo zakljuciti, ali ni njegova okolina ne zivi lose: tu su vile, automobili, preduzeca i sve ostale pogodnosti koje zivot cine prijatnijim, a novac ih moze obezbediti. Pitanje je samo: odakle im novac? Ima li mesta sumnji da je na delu korupcija? I jos gore, postoji li osnov za tvrdnju da je nasa drzava, sasvim svesno i namerno, gurana u korupciju sve dok u njoj nije potpuno ogrezla? Prema proslogodisnjoj analizi uglednog britanskog casopisa "Ekonomist", Jugoslavija u ovoj oblasti drzi ubedljivo prvo mesto - konkurenti iz okruzenja ne mogu joj ni prici: na skali korumpiranosti od 0 do 9 Jugoslavija je prikupila 7,4 poena, a prva sledeca, Albanija, stigla je tek do 5,7 poena. Postaje vec krajnje deprimirajuce sto se u disciplinama "gde je gore" takmcimo iskljucivo sa Albanijom i uglavnom pobedjujemo.

Korupcija je globalni fenomen, objasnjava za NIN ekonomista Nebojsa Medojevic, clan G-17, koji se bavi ovom problematikom. Svuda gde postoji ljudsko drustvo, postoji i korupcija, samo su sporni njena priroda i opseg. Posebno je izrazena u zemljama u tranziciji, gde su znacajne odluke u nadleznosti jedne grupe ljudi. Zbog nedostatka slobodnih medija, razvijenih demokratskih institucija i civilnog drustva koje kontrolise drzavu, stvara se vrlo pogodan ambijent za korupciju. Nasa vlast, smatra Medojevic, iskoristila je trenutak kad se pitala kojim putem krenuti, da bi izabrala svojevrsnu "perverznu tranziciju" i stvorila sistem za nekontrolisano vladanje. "Ustaljeni moralni kod drustva u kome se zna ko je lopov, a ko posten covek, rezim je sasvim rasturio i omogucio legalizaciju pljacke", kaze Medojevic.

Motiv vrha vlasti da korumpira svoje podredjene i omoguci im da se bogate, sasvim je jasan - time sebi obezbedjuje lojalne ljude, koji su, sa jedne strane, sami zainteresovani da njihov patron sto duze ostane na vlasti pa mu u tome zdusno pomazu, a sa druge, boje se njegove osvete ukoliko ga iznevere. "Sasvim svesno kod nas je napravljen sistem koji pociva na korupciji i koji je omogucava. Time se kupuje lojalnost velike grupe ljudi, sto se i na povrsini vidi. Vodeci ljudi rezima ujedno su i direktori najvecih firmi, trguju strateskim proizvodima. Time se finansijski nagradjuje politicka lojalnost i obrnuto - ne moze se biti znatnije uspesan ako niste politicki podobni", kaze Zarko Korac. On navodi primer ministra Milana Beka, koji je dao "cuvenu izjavu" da bi bio clan bilo koje vlade - "ocigledno mu je to ekonomski isplativo". Dalje, Zoran Djindjic je osudjen u "zitnoj aferi" sa Mirkom Marjanovicem, sto je pokazalo da je korupciju i zloupotrebu polozaja tesko dokazati, jer nema dokumenata.

Sankcije i monopoli

Ono sto je glavna karakteristika i motiv da se u nasoj zemlji korupcija ovoliko zapati jeste cinjenica da korumpirani ljudi moraju biti lojalni saveznici jer ih u suprotnom, objasnjava psiholog, prof. dr Zarko Korac, rezim uvek moze lisiti privilegija i javno diskreditovati. Kao najbolji primer za to navodi Bogoljuba Karica, koji je za vreme zimskih demonstracija posle lokalnih izbora '96. otvorio svoju BK Televiziju i usao u konflikt sa rezimom, pogresno procenjujuci da je on u odlasku. To je posle debelo finansijski platio, a potom je morao da udje u vladu kako bi manifestovao lojalnost rezimu i na kraju je zaradio zabranu putovanja u svet. "Milosevic sada", kaze Nebojsa Medojevic, "sve svoje ljude drzi u saci, jer ima precizne podatke kako se i koliko ko od njih obogatio - sta mislite, od kojih se to para sad grade oni poruseni mostovi"?

Drzava u svojim rukama ima vrlo efikasne instrumente da pojedincima koji joj mogu koristiti omoguci brzo bogacenje. Glavni mehanizmi su kod nas u poslednjih desetak godina obilato korisceni: "Cak 90 odsto proizvoda iz Vojvodine nalazi se, primera radi, na rezimu drzavnih cena, a svi atraktivni proizvodi za uvoz i izvoz drze se na sistemu kvota i dozvola, sto je carstvo za korupciju. Snazna diktatura kontrolise samo fundamentalne strateske trgovacke poslove, a sve ostalo prepusta se terenskoj korupciji, pa je cirkus opsti, a korupcija postaje norma", kaze u razgovoru za NIN dr Dragan Veselinov, profesor politicke ekonomije na Fakultetu politickih nauka. Suzavanjem mogucnosti za zaradu, vlast dovodi do situacije da se van nje ne moze poslovati, pa svi koji zele da zarade, postaju finansijski zavisni. "Da mogu, i vazduh bi monopolisali", kaze Veselinov.

Ma koliko predstavnici vladajuceg establismenta kukali na sankcije i koristili ih kao dezurni alibi za sve moguce promasaje i sve losiji zivot ogromne vecine stanovnistva, one su za nomenklaturu zapravo bogomdane. Kad trziste nije slobodno, kad vladaju nestasice robe, kad se tesko uvozi i izvozi, a cene su poremecene, stvara se idealna situacija za privilegovanje jednih, a potapanje drugih, odnosno za odabir poslusnih i podmitljivih ljudi, koji ce rezimu znati da se oduze. Tu ideologiji nema mesta. Dokaz je vise nego uspesno funkcionisanje takozvane crveno-crne koalicije, gde je spojeno naizgled nespojivo. Svako od njih pri tome uporno umara javnost svojim uzvisenim idejama o socijalnoj jednakosti, pravednom drustvu, ili pak o javnim kazanima i filozofiji jednakih stomaka. Borba protiv zapadne demokratije (koju sve tri strane stavljaju pod navodnike), uglavnom im je zajednicka i moze se pretpostaviti, prilicno iskrena. Pre svega, zato sto tamo vaze sasvim drugacija pravila, na koja su nasi vlastodrsci alergicni.

(Ne)zavisno sudstvo

"Korupcija postoji svuda, i u zapadnim demokratijama, ali tamo su mnoge sudije slobodne, policija je pod kontrolom vise ociju, a ne samo jednog para. Elite se bore za vlast, optuzuju jedna drugu, a kod nas postoji samo jedna elita. Policija i sudstvo ne smeju ni da mrdnu, jer ce biti smenjeni od nesmenjive drzavne oligarhije", kaze dr Veselinov.

Nema potrebe ovde siriti pricu o nasem (ne)zavisnom sudstvu jer ono, ruku na srce, i ne moze biti mnogo bolje od takozvanog drustvenog ambijenta. Sta sudstvo moze uciniti protiv korupcije? "Ne moze mnogo, jer pred sud dolazi svega jedan odsto krivicnih dela pocinjenih u ovoj oblasti. Ako se drustvo osloni samo na sudstvo, onda je to losa usluga drustvu. Sud, uostalom, dobija priliku da presudjuje da li je bilo korupcije ili ne, tek ako javni tuzilac pokrene postupak. Ako on to ne ucini, i sud je nemocan", kaze za NIN dr Zoran Ivosevic, sudija Vrhovnog suda Srbije.

O nepristrasnosti sudija najbolje govori slucaj cuvenih lokalnih izbora u Srbiji 1996. godine koji su bili pokradeni naocigled citave svetske javnosti. U pracenju i verifikaciji tih izbora ucestvovali su predsednici opstinskih i okruznih sudova, kao i predsednik Vrhovnog suda. Prvi opstinski sud u Beogradu, ciji je v.d. predsednika bio Dragoljub Jankovic, utvrdio je da nije bilo nepravilnosti, da bi cuvenim lex specialis-om predsednik Milosevic sve te presude stavio van snage. Umesto da odu u zatvor ili bar da budu smenjeni, ti ljudi koji su u namestanju izbora ucestvovali ili su ga aminovali, jos su i nagradjeni. Dragoljub Jankovic (clan JUL-a) postavljen je za ministra pravde. "Iz ovoga zakljucujem da u vlasti postoji velika korupcija, iza koje stoje vladajuce partije. Ova drzava nije ni gradjanska, ni pravna, nego partijska, a takva je i vojska i policija", za NIN kaze advokat Sava Andjelkovic.

Za ove tvrdnje Andjelkovic navodi i primere: zna se, recimo, ko rukovodi Duvanskom industrijom ili Borskim rudnicima i trguje ovim artiklima. Zatim, Fabrika cementa u Popovcu: tonu cementa prodaje za 420 do 440 dinara, ali ga po toj ceni nema. Moze se nabaviti jedino preko posrednicke firme, ali tada kosta 1 260 dinara. U te povlascene firme ne ulazi finansijska policija, niti drugi kontrolni organi, posto su one van kontrole. Tako vladajuce partije dobijaju kapital potreban za vladanje. Ili, kako je u kasi privatnog preduzeca "Tref", posle ubistva vlasnika sa istim nadimkom, pronadjeno sedam miliona maraka? Odakle u jednom malom preduzecu toliki novac, pa jos u deviznoj gotovini, a ovamo se po ulicama jure ljudi zbog boksa cigareta ili stotinak maraka? Kako, dalje, protumaciti bonove za benzin koga na pumpama i dalje nema - igraju se sa nama da nas zamajavaju, a benzin se nesmetano prodaje na ulicama i sakuplja se novac. Mnogi bi artikli bili jeftiniji da se vestacki ne stvaraju nestasice, na kojima posle neko debelo zaradjuje. "Civilizovano i stabilno drustvo sece korupciju u korenu, a kod nas se ona podstice, tako da coveka ponizi, omalovazi, svede na nulu i ostavi bez perspektive, tako da potpuno zavisi od vlasti", kaze Andjelkovic.

Opozicija i privatizacija

Da je celo nase drustvo u neku ruku korumpirano, smatra dr Ljubomir Madzar, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu. "Mi i pored ovako niskog standarda zivimo iznad realnih mogucnosti, tako sto jedemo kapital stvoren u proslosti. Dakle, korumpirani smo zato sto zivimo iznad nivoa koji zaradjujemo, a nasa potrosnja za tri godine moze biti i znatno manja", smatra dr Madzar.

Ako je tacno da smo svi mi pomalo korumpirani (sa cime se Zarko Korac kategoricki ne slaze), ovakvu sudbinu nije mogla izbeci ni opozicija. Vlast se svakako trudi da, pored svojih ljudi, pomocu korupcije za sebe priveze i lidere glavnih opozicionih stranaka koji za nju predstavljaju potencijalnu opasnost, tako sto ih posle drzi u saci. Samo je pitanje gde je to i sa kolikim uspehom ostvarila.

Ono sto je gotovo sigurno, to je da ce i posle eventualne promene vlasti, mnogi sadasnji funkcioneri zadrzati svoju moc, ali tada kao vlasnici. Jer, jedan od vidova korupcije jeste i omogucavanje da se pod povoljnijim uslovima privatizuju atraktivna preduzeca preko kojih ce se i posle formalne smene vlasti dalje vladati, ali po drugom osnovu. Moguce je, naravno, neko novo ispitivanje porekla imovine, njeno oduzimanje i slicne mere, ali je pitanje hoce li nova vlast za to biti spremna i sposobna. I drugo, da li ovakav potez moze biti kontraproduktivan za medjunarodnu legitimaciju nove vlasti. "U nasem Ustavu nema vise nacionalizacije. Moze se ovo pitanje postaviti u kontekstu krivicnog dela i oduzimanja nezakonito stecene dobiti, ali je problem to dokazati. Posto je svojina jedno od osnovnih ljudskih prava, tesko je u nju zadirati, jer je to faktor remecenja pravne sigurnosti", kaze dr Zoran Ivosevic. Uz opasku "samo neka oni kupuju domaca preduzeca", Nebojsa Medojevic tvrdi da pravi lopovi u svetu ulazu novac u hartije od vrednosti tako da im se nikad ne udje u trag, a ovi nasi u vile i fabrike, sto je dobro, jer imovina ostaje u zemlji.

I na kraju pitanje: da li je dosao trenutak kad glavni vodja pocinje da smeta svojim potplacenim poslusnicima tako da bi ga se sada rado otarasili i moze li se ocekivati skoro pucanje lanca korumpiranih? Vecina nasih sagovornika smatra da ne moze, i to iz vise razloga: prvo, strah medju njima jos je dovoljno jak da ih odvraca od gresnih misli; drugo, i da pozele da odu, ne znaju tacno kome bi se priklonili; trece, ovde se jos moze lepo zaradjivati i, na kraju, oni su od pocetka svesni da dele istu sudbinu. Zarko Korac to ovako sublimira: "Pacovi nece moci sad da odu sa broda, nego ce morati da potonu zajedno sa svojim kapetanom. Tek kad on ode, kupovace svoje mesto u drustvu." Sva je sreca, ne moramo da strepimo, sto ce svakako imati cime to mesto da plate.

BILjANA STEPANOVIC REPUBLIKA SRPSKA

Naftne mrlje u vodama politike
Afere sa proneverom milionskih suma sustizu jedna drugu. U ratu sa kriminalom kapitulirali su i ministar policije i ministar pravde. Isti problem muci i Federaciju BiH

Kada je Biljana Plavsic preuzimala predsjednicku duznost na prvim poslijeratnim izborima 1997. godine, javno je progovorila o organizovanom kriminalu i najavila rasvjetljavanje velikih afera koje su se u javnosti povezivale sa drzavnim i politickim vrhom. Bio je to tracak nade da bi se moglo napokon saznati na koji nacin je u toku rata nestalo preko tri hiljade "golfova" iz fabrike u Vogosci, ko je prodao aluminijum iz Hercegovine i kako je vrsena preprodaja cetiri miliona litara goriva u Crnu Goru.

Umjesto odgovora na ova pitanja stigle su nove afere o kupovini nafte u Bugarskoj i odlivu oko 15 miliona maraka iz Narodne banke RS preko jednog privatnog preduzeca u Banjaluci. Milionska suma deviza u torbi je prenesena u Bugarsku i isplacena nepoznatom prodavcu nafte, ciji trag se dalje gubi. Potom je objelodanjen odliv u nepoznato oko osam miliona maraka preko Ministarstva odbrane (kazu, za nabavku tajnog oruzja), a na papiru koji je sluzio kao pokrice za isplatu stoji ime tadasnjeg ministra odbrane Milana Ninkovica. Nakon toga nova vlada RS, sa ministrom policije Milovanom Stankovicem, raskrinkava bivseg premijera Gojka Klickovica i njegov upad u platni sistem sa milionskom stetom za RS.

Kaucije i kapitulacije

Najavljeni obracun Dodikove vlade sa kriminalom prethodnika nije se zavrsio hapsenjem osumnjicenih. Svi su uspjeli da se sklone u Jugoslaviju prije nego sto su krivicne prijave dosle javnom tuziocu. Kada je protiv Klickovica odredjen pritvor, ponudjena je kaucija od 150 hiljada maraka za odbranu sa slobode, koju sud prihvata. Sa kaucijom umjesto pritvora zavrsilo se i hapsenje zvornickog biznismena Dragana Spasojevica. Zbog njegovog pustanja iz pritvora tadasnji ministar pravde Petko Cancar podnio je protiv istraznog sudije Okruznog suda u Bijeljini Radomira Aleksica krivicnu prijavu zbog krivicnog djela primanja mita i krsenja zakona od strane sudije. Ovaj nesvakidasnji slucaj posluzice kao argument optuzbama pravosudja zbog korumpiranosti.

U ratu sa kriminalom kapitulirali su i ministar policije Milovan Stankovic i ministar pravde Petko Cancar. Oba su podnijeli ostavke bez obrazlozenja. Njihove stolice zauzeli su Sredoje Novic i Milan Trbojevic bez velikih obecanja, ali i bez vidljivih rezultata. Kriminal je ponovo postao glavna politicka tema zahvaljujuci novoj "naftnoj mrlji". Ponovo se javno oglasila Biljana Plavsic, optuzujuci vladu zbog ilegalnih tokova nafte. Plavsicka je imala u vidu nalaz finansijske policije da Rafinerija nafte u Srpskom Brodu duguje drzavi 26 miliona maraka, ali i cinjenicu da u RS, pored 84 drzavne benzinske pumpe, rade i 243 privatne, na koje benzin uglavnom dolazi ilegalnim kanalima iz Hrvatske. Nas sagovornik, dobro upucen u probleme naftne privrede, tvrdi da je udar na drzavnu Rafineriju u Brodu dosao da bi se skrenula paznja sa strogo kontrolisanog ilegalnog uvoza nafte iz Hrvatske, koja se zbog neplacanja poreza prodaje na privatnim pumpama jeftinije od domace. "Rafinerija jedva uspijeva da otkloni ratne stete i osposobi proizvodnju, dok drugi nesmetano trguju. Dug Rafinerije postoji, ali postoji i dug drzave prema Rafineriji", kaze nas sagovornik, pozivajuci se na identicnu izjavu Zivka Radisica, predsjednika Upravnog odbora Naftne industrije RS.

Iz javnosti najvise optuzbi za kriminal dolazi na racun vlade. Tvrdi se da glavne tokove uvoza akciznih roba drze visoki vladini funkcioneri koji su regrutovani u drzavni aparat iz stranacke infrastrukture. Tezu da kapital sumnjivog porijekla trazi sigurnost u politickim krugovima i po prirodi stvari brzo korumpira politicare, potvrdjuje i direktor Finansijske policije RS Dragan Veselinovic: "Kriminala ima u svim ministarstvima po dubini. ovo drustvo se kriminalizovalo kroz sistem."

Ministar unutrasnjih poslova Sredoje Novic skida odgovornost sa policije i iznosi podatke o sve vecem broju podnijetih krivicnih prijava, prevaljujuci tako odgovornost za neefikasnost na tuzilastvo i sud. Ministar pravde zbog toga negoduje i upozorava na procesna pravila koja sud mora postovati - nedovoljan broj sudija i njihov los materijalni polozaj. "Odgovorno tvrdim da je ogroman broj krivicnih prijava neosnovan. Moramo se nauciti da je sud taj koji kaze da li prijava ima osnova ili ne. Mnogo prijava ne znaci da postoji i mnogo otkrivenih krivicnih djela", kaze Trbojevic.

Prema Trbojevicu, osnovnim i okruznim sudovima u RS u ovoj godini je dostavljeno 35 hiljada predmeta, od kojih je rijeseno 29 hiljada. Ako se ovim brojkama doda 61 hiljada nerijesenih predmeta iz ranijih godina, dobija se 67 hiljada predmeta koji cekaju rjesavanje.

"Isparavanja" u Federaciji

Slicne afere u ratnom i poratnom periodu potresale su i Federaciju BiH. Na udaru javnosti uglavnom su bili ljudi iz drzavnog, politickog i vojnog vrha. Ulje na vatru dolio je ovih dana izvjestaj o korupciji, objavljen u "Njujork tajmsu" sa pozivanjem na izvjestaj "tajnog tima" koji je bio zaduzen za istrazivanje korupcije u BiH. Prema objelodanjenom izvjestaju, u BiH je na nepoznat nacin "isparilo" oko cetiri milijarde dolara. Sumnje su pale na porodicu Izetbegovic i ljude iz vrha SDA ali i socijaldemokratsku vlast u Tuzlanskom kantonu. Kancelarija visokog predstavnika (OHR) djelimicno se ogradila od tajnog izvjestaja, ali je jasno stavila do znanja da u pisanju "Njujork tajmsa" ima istine.

O korumpiranosti visokih funkcionera SDA govori i krivicni postupak protiv gradonacelnika Sanskog Mosta generala Muhameda Alagica, koji je pod pritiskom morao da zamrzne svoju javnu funkciju. Mediji izvjestavaju da je protiv Alagica u toku ove godine podneseno 386 krivicnih prijava. Kresimir Zubak, bivsi clan Predsjednistva BiH, tvrdi da odavno raspolaze informacijama i indicijama o kriminalu na koji upozorava "Njujork tajms". "U bosanskohercegovackom drustvu kriminal je uhvatio duboko korijenje i protegao se do samih politickih mocnika, ili drzavnih institucija", kaze Zubak.

Na pitanje kako se boriti protiv organizovanog kriminala, Kresimir Zubak, inace predratni sudija, odgovara: "Visoki duznosnici u drzavnim institucijama zarazeni su virusom korupcije. Nema efikasne borbe protiv kriminala bez novih politickih snaga u strukturama drzavne vlasti." Sa ovakvom dijagnozom mnogi ce se sloziti, ali je sve manje onih koji vjeruju da postoji uspjesna terapija za ovako poodmaklu fazu bolesti. Obicni smrtnici znaju da ce se i dalje velikim lopovima skidati kapa, a malim glava.

BRANKO PERIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.