2542, septembar 16 1999

MANJINE

FOLKLORNO INFORMISANJE

Novine na jezicima manjina koje (jedva) finansira drzava cvrsto se drze suknje RTS-a. Izuzeci su retki, uglavnom se sve svodi na carsijske price i narodne igre

Zvanicno, oko stotinu novina u Srbiji stampa se na jezicima manjina: dnevnici, nedeljnici, omladinski listovi, skolski, deciji, porodicni magazini, privredni, zabavni, naucni, verski listovi. Po pravu nasledjenom od bivse Jugoslavije, koja je vrvela od nacionalnih manjina i etnickih grupa, svaka od njih i danas prema zakonu moze da se razvija kulturno, naucno, verski (ako je zapela) i u skladu s tim da se na svom jeziku oglasava.

Od impresivnog broja novina na jezicima manjina, najvise ih izlazi u Vojvodini, oko 90 jednojezicnih, dvojezicnih i trojezicnih casopisa. Osnivac informativno-politickih listova najvecih nacionalnih grupa, Madjara, Slovaka, Rumuna, Rusina, jeste Skupstina Vojvodine, bas kao sto je Skupstina Srbije osnivac tri lista na bugarskom, koji izlaze u Nisu. (Klasicne ili simulirane redakcije u privatnom vlasnistvu druga su prica.)

To bi trebalo da pokaze koliko drzava brine o manjinama, ali i da osnivac, buduci da dotira svoje listove, ujedno zadrzava pravo da ih pomalo i usmerava, takoreci kontrolise.

Drug i brat

Medjutim, kako je vecina listova zabavnog, porodicnog, u najboljem slucaju knjizevno-naucnog karaktera, preterana kontrola i nije toliko potrebna. Poneki informativno-politicki list uglavnom se drzi lokalnih tema, ili prenosi vesti srpskih drzavnih medija. Zavisni od drzavnog budzeta, s ionako malim tirazima i skromnim ambicijama, funcionisali su sasvim dobro dok su dotacije stizale, a otkada su se proredile...

"Sva glasila na jezicima manjina ciji je osnivac drzava redovno izlaze, cak i u ovoj teskoj situaciji", kaze za NIN Radmila Veselinovic, savetnik republickog ministra informacija Aleksandra Vucica. A drzava ih finansira svega jedanaest: po tri na slovackom, rumunskom i rusinskom i dva na madjarskom jeziku.

U Skupstini Vojvodine rekli su nam da su na teritoriji te pokrajine zaposleni u novinama na jezicima manjina dobili tek majsku platu.

Na bugarskom jeziku, a o trosku drzave, izlaze tri novine u Nisu. Informativno-politicki nedeljnik "Bratstvo", list za decu "Drugarce" i casopis za nauku, knjizevnost i publicistiku, odnosno drustvena pitanja "Most" izdaje Novinsko-izdavacka ustanova "Bratstvo". Osnovala ju je republicka skupstina, novac dobija od ministarstava za informacije, kulturu i prava manjina. Glavni i odgovorni urednik Denko Rangelov kaze za NIN da "Bratstvo" (cena - dva dinara) u normalnim uslovima izlazi jedanput sedmicno, a u nenormalnim, tokom rata, i dva puta nedeljno - zbog ostecenja predajnika u Dimitrovgradu i Bosilegradu (!). Uobicajene su teskoce u finansiranju, dodaje Rangelov, zakasnjenja ima, ali "stamparija ima razumevanja".

Problem je nastao s onim novinama koje su, i pored nesebicne pomoci drzave i raznih oblika "razumevanja" ipak zelele da ostanu informativne. Neke su se drznule i krenule put "nezavisnosti".

Osnivacka prava

Novosadski dnevnik "Madjar so" vec godinu dana bije bitku za osamostaljenje i ponovo je u strajku sa zahtevima da se isplate zaostali licni dohoci i da redakcija, koja je u sastavu javnog preduzeca, Holding korporacije "Forum", dobije sopstveni ziro-racun. Odnose s "Forumom" i mogucnost da se zahtevi ispune otezava to sto je osnivac Skupstina Vojvodine, s dotacijama od 15 do 20 odsto, usput neraspolozena da se odrekne osnivackih prava. "Madjar so", s druge strane, ne dobija punu dotaciju, jer veci deo "pojede" korporacija, a sve kada bi je i dobijali, spremni su da je se odreknu. Redakcija, u stvari, posluje sasvim dobro i mogla bi sama da se izdrzava (dnevni tiraz oko 10 000, nedeljno izdanje oko 20 000 primeraka).

Ekipa lista "Madjar so" smatra da je problem politicke prirode: ide se na to da najtiraznije glasilo Madjara u Vojvodini bude ugaseno i da se ova manjina odrekne prava na informisanje. Upozoravaju da im istovremeno, dok njihova borba za samostalnost ulazi u drugu godinu, trziste oduzimaju novine koje stizu iz Madjarske. "Madjar so", kako tvrde novinari, ne bi zeleo da bude partijski list, na njegovim stranicama svako moze da dobije prostor, sto im vlast narocito zamera.

Sva nevolja, izgleda, i lezi u tome sto ne bi zeleli da budu partijski list i sto su po nacinu izvestavanja veoma bliski srpskim nezavisnim medijima. Za neke bi izgleda bilo previse da se jos i manjine umesaju u dnevnu politiku i da bukvalno shvate da to sto imaju pravo na svoje novine znaci da imaju pravo i na svoju uredjivacku politiku. "Madjar so" bi zato lako mogao da prodje kao "Het nap", kome je za urednika nametnuta Margit Savovic i posle toga se redakcija rasula, tiraz opao, a novine danas donose folklorne slike Madjara koji igraju i pevaju. IVANA JANKOVIC

ANA VUCKOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.