2543, septembar 23 1999

DEMILITARIZACIJA OVK

MILITANTNI MIR

Medjunarodna zajednica je uspela da proglasi okoncanje demilitarizacije, a OVK smatra da produzava da zivi. Nastavlja se sa "pozitivnom ambivalencijom", karakteristicnom i za Rezoluciju 1244 - papir svako tumaci po svom nahodjenju

Izjava odlazeceg generalnog sekretara NATO-a Havijera Solane: "OVK vise ne postoji", zasnovana na najnovijem sporazumu lidera kosovskih Albanaca sa predstavnicima medjunarodne zajednice, o formiranju "Zastitnih snaga Kosova", ne odgovara osecanju aktera kosovske krize na terenu.

Solana je proglasio "kraj albanske gerile" i pocetak izgradnje demokratskog drustva od 22. septembra, nakon sto je za 48 casova produzen rok od 90 dana koji je po dolasku snaga Kfora usaglasen sa ovom za Albance oslobodilackom vojskom, a za Srbe teroristickom organizacijom.

Sa srpskog stanovista, medjutim, rec je o krsenju Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti i "nevidjenoj farsi", kako je to definisala drzavna agencija Tanjug. Za albanske lidere, to je preimenovanje OVK koja zadrzava svoju vojnu strukturu i "onoliko oruzja koliko je potrebno", kako je izjavio Agim Ceku, komandant starog OVK, odnosno novih "Zastitnih snaga Kosova". Lokalni opozicioni srpski lideri vladika Artemije i Momcilo Trajkovic dali su ostavke na clanstvo u Prelaznom savetu Kosova, posto nije ispunjen njihov zahtev da se osnuje i Srpski kosovski korpus i pristupi kantonizaciji. "Do stvaranja ovih snaga doslo je iza ledja Srba, to nije kosovska nego albanska institucija", rekao je Trajkovic.

Cuvanje obraza

Ovakvo resenje pokusaj je cuvanja obraza i medjunarodnoj zajednici i OVK. Medjunarodna zajednica je uspela da proglasi okoncanje demilitarizacije, a OVK smatra da time produzava svoj zivot. Tako se nastavlja sa "pozitivnom ambivalencijom", karakteristicnom i za Rezoluciju 1244 - papir svako tumaci po svom nahodjenju, a sta ce se stvarno desiti, pokazace vreme, odnos snaga na terenu. Zapadni politicki pragmaticari prema svojim potrebama kreirace u dogledno vreme od Zastitnih snaga civilnu zastitu, teritorijanu odbranu, ili armiju.

- Zapad je postavio zamku OVK, jer ce imati potpunu kontrolu nad ovim snagama: politicku, profesionalnu i finansijsku. I najtvrdji ekstremisti, kada postanu njihovi placenici, ponasace se drugacije - tvrdi za NIN analiticar iz albanskog politickog vrha.

Zapad ovakvim materijalistickim pristupom koji potcenjuje motivaciju i upornost Albanaca, nastoji da zadrzi fasadu borbe za multietnicko i demokratsko drustvo. Udaljavanje od ovih ideala odvija se, medjutim, brzinom svetlosti i meri brojem kidnapovanih i ubijenih Srba, unistenih manastira i oskrnavljenih grobova. Postojanje specijalnih jedinica OVK za proterivanje i ubijanje Srba potvrdili su belgijski mediji, a i americki "Los Andjeles tajms" upozorio je da OVK nije zainteresovana za demokratizaciju i da zeli Kosovo koje ce biti etnicki cisto, odnosno da erupcija brutalnosti nad Srbima nije posledica revansizma nego sistematske i organizovane akcije.

U kom pravcu se situacija razvija, nije tesko zakljuciti. Junski sporazum o demilitarizaciji Kfor formalno nije zakljucio sa OVK, nego je general Majk Dzekson samo primio podneti dokument. Tada je jos postojala izvesna obazrivost u tretiranju politickih i vojnih lidera OVK diktirana obzirom prema Rusima i prisustvom znatnog broja Srba, pa i republickih i saveznih funkcionera u pokrajini. Sada, medjutim, vidimo nasmejane Klarka, Dzeksona, Kusnera, Tacija i Cekua kako se pozdravljaju kao uigrani tim.

Pogreske vlasti

Visoki oficiri Vojske Jugoslavije i neki politicari vladajuce koalicije izjavljivali su nekoliko puta da ce se vratiti na Kosovo ukoliko medjunarodna misija ne izvrsi obaveze prema Rezoluciji 1244. To je pomoglo OVK da potrebu svog ocuvanja pod drugim imenom pravdaju strahom od povratka jugoslovenske vojske. General Pavkovic, komadant Trece armije, izjavio je, medjutim, pre nekoliko dana da "sada nema uslova za povratak jugoslovenskih vojnika". Prema sporazumu koji je usvojila Narodna skupstina Srbije, bio je predvidjen povratak nekoliko stotina vojnika Jugoslavije, pre svega kao zastita srpskih manastira. Jugoslovenske vlasti su ocekivale da bi se to moglo dogoditi posle demilitarizacije OVK.

Beogradske vlasti, u cije dobre namere prema sopstvenom narodu mnogi sumnjaju, za to vreme istrajavaju na svojoj kampanji protiv NATO-a i Saveza za promene, veoma ponosne na svoje prisustvo u Njujorku, na zasedanju Generalne skupstine UN. Izolovane i prokazene, nastoje da nekonstruktivno ponavljanje svima poznatih stavova prikazu kao znacajnu diplomatsku ofanzivu. Tako je susretu jugoslovenskog sefa diplomatije Zivadina Jovanovica sa Kofijem Ananom na jednom prijemu dat veliki publicitet.

Lider kosovskih Albanaca Hasim Taci, koji se u pokusaju propagiranja svoje stvari takodje nasao u Palati nacija, ispoljio je vidnu nervozu, kazu albanski izvori, zato sto ga Kofi Anan nije primio. Nervoza je jasna posledica zelje da se jos brze krene ka nezavisnosti Kosova. Taci je tako Albancima vise nego naklonjenog Kusnera optuzio: nama ne treba kralj, ocigledno zahtevajuci veci prostor za sebe.

Kraljevsko ponasanje

Da se pripadnici Unmika ponasaju kraljevski, smatra i obican covek sa terena, ali iz sasvim drugih razloga.

"Zovemo ih u 11 sati, a oni jos spavaju. Ne razmisljaju o resavanju ni najosnovnijih pitanja. Na primer, na Kosovu se vozi hiljade i hiljade kola bez registarskih tablica. Svakoga dana gine po tri do pet pesaka, pred kucom vam bilo ko moze parkirati kola sa bombom, i nikom nista - nikom se ne moze uci u trag. To je bezbednosno pitanje, ali i finansijsko - od registracije bi se moglo pribaviti dosta novca", prica za NIN jedan albanski novinar. "Kada ih pitamo zasto ne preduzmu nesto, slezu ramenima. Kazu: nemamo naredjenje iz Njujorka. To su ljudi bez inicijative, i bilo kakvih ideja i interesa, osim da dobiju svoju platu."

Oni, to jest Unmik su, medjutim, "snaga pod cijim ce politickim autoritetom" biti nove "Zastitne snage Kosova".

SVETLANA DjURDjEVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.