Šta radi profesor Puhovski

“Titova politika je bila sledeća: ustrojio je Jugoslaviju za koju je jedna od zadaća bila da kontrolira Srbe kao najveći narod na ovom području, ali je unutar Hrvatske uspostavio takvu situaciju da su Srbi bili natprosečno reprezentirani u organizaciji sigurnosti i kontrole tako da se u Jugoslaviji vladalo nad Srbima, a u Hrvatskoj nad Hrvatima”, tvrdi Žarko Puhovski. Srbi u Hrvatskoj nikada nisu bili “reprezentirani” kao ministar policije, predsjednik vlade, predsjednik Republike; ni najvažnije, predsjednik Saveza komunista. Kao bivši član, profesor Puhovski sigurno zna koliko je u partijskoj državi ovo najvažnije to zaista i bilo. Dakle, predsjednik SKJ je Hrvat, predsjednik SKH je Hrvat, a Srbi u Hrvatskoj kontroliraju Hrvate preko natprosečne reprezentiranosti u organizaciji sigurnosti. U Hrvatskoj, po profesoru Puhovskom, nad Hrvatima je na djelu srpska hegemonija?! Kako je, u stvari, bilo? Nikada u Hrvatskoj, pa ni u vrijeme najveće ekspanzije bratstva i jedinstva, nije bilo lagodno biti Srbin. Jedan od dva u Ustavu NRH i SRH ravnopravna naroda u praksi je bio tendenciozno osujećivan. Ni vlastito pismo, ni kulturne manifestacije, ni školstvo, ništa. Na svakom koraku nacionalno šikaniranje doživljavano je kako od institucija, tako i od običnog puka. Sunarodnici iz Srbije nisu mogli vjerovati da u prodavnici ne mogu kupiti hleb, već samo kruh. Kakva je, zapravo, situacija u organizacijama sigurnosti? Napredovanje u vojnoj hijerarhiji bilo je od čina pukovnika regulisano nacionalnim ključem i potpunom simetrijom u zastupljenosti. Državna bezbjednost na saveznom nivou, na ključnim rukovodećim mestima, ima od Brionskog plenuma pretežno Hrvate. U Hrvatskoj je hrvatski kadar na najvažnijim mjestima uvek bio zastupljen. Ne šalje li Ivan Krajačić iz hrvatskog DB-a svoje ljude Titu predbrionske 1964? Dok su na glavnim mjestima u policiji, naravno, Hrvati, ništa ne znači što običnih pandura u javnoj bezbjednosti ima proporcionalno više iz redova Srba. Razlog tome jeste što iz siromašnih i nerazvijenih krajeva, gdje je to način da nađu posao, imaju tradiciju pandurovanja pod Austrijom i Austrougarskom kao graničari i, što je jako važno, dolaze iz partizanskih porodica, gdje su politički podobni komunističkom sistemu. Srbi u Hrvatskoj su služili taj sistem u “organizaciji sigurnosti” ne dajući mu suštinsko značenje iz neke svoje srpske prirode. Prosto su ga služili, kao i prethodne, marginalizovani i nepitani ni o čemu. Zašto onda teza da se u Hrvatskoj preko Srba vladalo nad Hrvatima? Ova teza ima praktično-političke, ekonomske i moralne konsekvence. Jer, ako je to tačno, onda ne može današnja Hrvatska biti odgovorna za pogrom Srba u Bljesku i Oluji, jer se hrvatski narod u stvari borio protiv svog višedecenijskog zavojevača. Hrvatska, stoga, ne bi trebalo da tom okupatoru nadoknadi štetu za namjerna razaranja kuća i uništenja dobara. To je poruka Srbima: Vi ste nama vladali u organizaciji sigurnosti, pa zato mi vama nećemo vratiti stanarsko pravo na stanove iz kojih smo vas istjerali. Samo iz grada Zadra prognano je 27.000 Srba od 75.000 stanovnika. Koliko bi Hrvatsku koštalo vraćanje njihovih stanarskih prava? Koliko bi koštalo da poplaćaju oštećenja na vikendicama građana Srbije? Zato profesor Puhovski broji pandure prašinare i baca prašinu u oči. Profesor je u funkciji idejnog prozelitizma koji dodaje još jedan plus na najnovije srpske krivice. Srbi su krivi što Srba u Hrvatskoj više nema. Jovica Mihajlović, građanin Hrvatske i Srbije