Drugačije čitanje

Tekst sadrži niz pogrešnih navoda. Na primjer, novinar pogrešno tvrdi: „Za razliku od prošlog ustava u kojem se kaže da su SPC kao i Rimokatolička crkva i Islamska zajednica ravnopravne i odvojene od države, sada se ni jedna ne pominje imenom”. Međutim, SPC (Srpska pravoslavna crkva) se ne navodi u prošlom ustavu Crne Gore iz 1992. godine, već u članu 11. tog uutava stoji sljedeće: „Pravoslavna crkva, Islamska vjerska zajednica, Rimokatolička crkva i druge vjeroispovijesti su odvojene od države”. Štaviše, niti u jednom crnogorskom ustavu od 1946. ne pominje se Srpsku crkvu. Prvi Ustav Crne Gore, onaj iz 1905. godine, takođe ne pominje SPC, već, istine radi, sljedeće: “Državna vjera je u Crnoj Gori istočno-pravoslavna. Crnogorska je crva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno- pravoslavnom Vaseljenskom crkvom. Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori”. Autor teksta koristi neadekvatne termine, poput nesuvisle tvrdnje organizacija za SPC („organizacije kojoj je vladika Rade služio”), ili za crnogorski jezik koji, tvrdi novinar, „još nije kanonizovan”; jezik se, dakle, ne kanonizuje već kodifikuje, a Crkva ili sveci kanonizuju. Što se crnogorskog jezika tiče njega je, među prvima, pod tim imenom, pomenuo Vuk Karadžić u svom djelu „Montenegro und die Montenegriner” (Štutgart, 1837). Za novi ustav Crne Gore, koji uvodi crnogorski jezik u službenu upotrebu, novinar piše da je „to izglasano na 156. godišnjicu smrti pisca doskora najvažnije crnogorske knjige, Gorskog vijenca i da „ipak, i jezik (pretpostavljamo da novinar misli na srpski – prim.aut.) na kojem je pisao Petar Drugi Petrović Wegoš pominje se u Medovom ustavu i to zajedno sa bosanskim, hrvatskim i albanskim jezikom...” Istine radi, treba reći da je Wegoš, uključujući i originalni, prvi Gorski vijenac štampan u Beču, pisao na varijanti crkvenoslovenskog jezika. Što se srpskog jezika tiče, on se, kao službeni jezik, u Crnoj Gori prvi put pominje tek u Ustavu iz 1992. godine; do tada, u službenoj upotrebi je bio srpskohrvatski jezik. Dakle, nije u pitanju nikakva posebna novost, izmišljotina. Vladimir Jovanović Podgorica Crna Gora