Bio sam ker koji je morao da pokaže zube

Imao je 24 godine kada je postao komandant 28. divizije Armije BiH, koja je delovala na području Srebrenice. Uhapšen je 2003. godine i sproveden u Hag, petnaest dana nakon što je na njega pokušan atentat. Oslobođen u procesu pred Haškim tribunalom, danas je najtraženiji begunac za kojim traga srpski Interpol zbog ratnih zločina počinjenih na teritoriji istočne Bosne. Tužilaštvo za ratni zločin u Beogradu je saopštilo da informacije srpskih obaveštajnih službi ukazuju da je boravio na teritoriji Srbije, I da su mu Mladićevi jataci i ljudi iz bezbednosnih struktura Srbije dojavili da se priprema njegovo hapšenje.

Orić je prihvatio da za NIN ekskluzivno govori. U prvom nastavku objavljujemo njegovo svedočenje o ratnim danima, zločinima koji mu se stavljaju na teret i o Srebrenici, Kravici U narednom broju otkriva detalje kako je obezbeđivao Miloševića, oduzimao pištolj Marku Miloševiću, kako ga je Stanišić zamolio da ga štiti od Šešelja, kako je uhapsio Draškovića i kako je ostao prijatelj do danas sa klasićima iz Jedinice za specijalne operacije, koji su ratovali na strani Srba a danas su u vrhu srpske policije.

Kada ste počeli Srbe da doživljavate kao neprijatelje?

Nisam nikada. Ostao sam isti kao prije rata. Ali okolnosti su se nametnule i branio sam svoj život i živote drugih.

Gde ste živeli?

U Gornjim Potočarima, u svojoj kući u svom selu. Zavladao je strah kod Bošnjaka. Nismo imali instituciju koja će nas naoružavati,a iz SDS su javno govorili da imaju iza leđa JNA, da će onaj ko ne potpiše lojalnost srpskoj vlasti snositi sankcije. Negdje su Bošnjaci potpisali lojalnost, predali lovačko naoružanje srpskoj vlasti koja je dan poslije predaje oružja i potpisivanja lojalnosti došla i poubijala ih.

Ko ih je ubio?

Srpska strana na prostoru Bratunca. Bijeljine

Ili je to podmetnuto kako bi se rat rasplamsao?

Nije toga bilo samo u jednom gradu, selu. Već u Vlasenici, Srebrenici, Rogatici, Višegradu, Foči, okupirali, pljačkali su ljudi koji su dolazili iz Vukovara. Vidio sam, kada sam imao prvi okršaj i kada smo pregledali propusnice, da su iz Vukovara. Ušli su u Srebrenicu, ubili 88 staraca, zapalili, popljačkali i krenuli sa pljačkom kroz Potočare za Bratunac, a prije toga su ušli preko tog famoznog Zalazja. Tu je bila baza na Zalazju. U gradovima oko Drine, većinski živalj je bio bošnjački. I u većini su potpisali lojalnost. Da nisu dirali te Bošnjake, mi bismo bili proglašeni teroristima, oni bi dobili Veliku Srbiju, kakvu je Šešelj zamišljao. Ali imali ste problem, otrglo se kontroli to sa Vukovarcima. I tako je krenulo pružanje otpora.

Za to vreme u srebreničkoj opštini?

Opština Srebrenica je bila podijeljena u enklavice, svaka MZ je imala svoju enklavicu, okružena vatrenim linijama. Između su bila srpska sela, srpski položaji.

Vi ste organizovali teritorijalnu odbranu?

Ne, bio sam samo komandir isturenog odjeljenja aktivne policije u MZ Potočari, mješovitog sastava, Srbi i Bošnjaci, policajci rezervisti koji su se bavili tim pitanjima kako da zavedemo red, mir, sigurnost za sve stanovnike. Kasnije su Srbi pobjegli na srpsku stranu.

Ko su bili ti Vukovarci?

Arkanovci. Prvi okršaji su bili s njima. Crvene beretke su djelovale iz pravca Fakovića na bošnjačka sela gore, iz pravca Bajine Bašte. Gardijska iz pravca Kravice, padobranska iz Konjević Polja. Mi smo jedini pružali otpor.

Dvadeset osma divizija je bila brojnija nego Drinski korpus?

Nema šanse. Drinski korpus je imao 18.000 ljudi. Nije to 28. divizija, već svako organizovan po svojim selima, nije to bila vojna hijerarhija. Imali smo seoske straže, lovačke puške i ono što zarobimo od srpskog vojnika.

Gde ste vi bili u tom trenutku?

MZ Potočari, koja se graniči sa MZ Kravica.

Optužiju vas za pokolj civila u Kravici?

Nijedan civil nije u Kravici nastradao. Imate svedoke koji tačno opisuju šta se dogodilo. Meni pripisuju čovjeka koji je ubijen kao vojno nesposoban, a njegov unuk svjedoči da je ubio babu pa sebe. I onda kažu, Naser pobio civile.

Napadali ste iz zaštićene zone srpska sela?

Nije u to vrijeme to bila zaštićena zona. To su borbena dejstva. Optužuju me za rušenje sela i gradova. Naser popalio kuće, pobio. Imate svjedoka Miku Pilota koji je bio u Vrpolju, snimke na kojima se čuje kako srpski pilot pita šta da radi, pomiješali se naši i ovi, i glas koji mu kaže: Ma ruši sve, bacaj. I opet kažu da sam ja.

Ko je poubijao srpske civile? Srbi greškom?

Pa nije ih bilo na ovim prostorima. Po njihovim, vojnim izvještajima oni su evakuisali njihove civile.Nijedan civil nije stradao s moje strane, kako god oni vama pričali. Hajde da vidimo imena i prezimena, jesu li to bili vojnici ili civili. Klasično podmetanje, da bi se napravio kao neki balans i opravdanje za Srebrenicu.

S kim ste bili u kontaktu od vlasti i na vezi sa Sarajevom?

Imali smo samo radio-stanicu kojom smo komunicirali.

Kako ste komunicarali sa isporučiocima oružja? Ko vas je naoružavao?

Sve što sam se naoružao stiglo je od strane Srba. Kako? Zarobio. Kada smo došli u Kravicu obezbijedili smo svega, hrane, oružja.

Kada ste preuzeli Srebrenicu?

Ne znam datum. Nisam ja bio klasični komandant.

Koliko ste imali godina?

Dvadeset četiri. Nisam smatrao sebe supermenom. Ali kada dođete na bojno polje, nemate izbora, morate se boriti. Ako je to borba, moraš da preživiš. Imate 100 kilometara najbližu teritoriju gdje su Bošnjaci kontrolisali. Ali vi želite čuti samo ono što plasiraju vaši mediji.

Srbi su strahovali od vas i vaših ljudi, bili ste svesni toga?

Ne znam da li su, ali išli smo kod tih ljudi da im damo znak povjerenja da se ne boje.

Ili ste im davali ultimatum ili ste sa nama ili?

Ne, nikakvu odgovornost više nisam imao, vojnički više nisam djelovao. Predstavnici međunarodne zajednice su preuzeli zonu odgovornosti. Oni su ti koji je trebalo da se brinu o bezbjednosti tih stanovnika.

Oružje nije položeno?

Položeno je bilo oružje, ono što su tražili stranci. To odgovorno tvrdim, sve do zadnje cijevke.

Kome su pristizali helikopteri sa naoružanjem?

To je bilo u vrijeme pada prostora opštine Zvornik, Vlasenica, Bratunac. U tom valu tada su helikopteri naletali i tada i u defanzivnom dijelu imate priliku da samo trošite a nemate odakle da dobijete.

Na šta ste potrošili?

Na neprijatelje. Tada su bila najveća defanzivna dejstva. Crvene beretke i Mrkšić iz pravca Bajine Bašte, gardijska iz pravca Kravice, padobranska iz Loznice, tad početkom 1993. Tada sam ranjen. Dobio sam tenkovskim projektilom. Precvikao je bukvu i pogodio me. Otišao sam u Srebrenicu da mi to prodžaraju i evo Unprofor dolazi, i Morion. Poslije toga je stalo i nije bilo više borbenih dejstava.

Zašto vas onda optužuju da ste delovali iz zaštićene zone i da ste

Hoćete da pitate, pošto se provlačilo da je selo Višnjica napadnuto od strane Bošnjaka. Bio sam tada već na prostoru Tuzle, Sarajeva. Naser Orić je 29. 5. 1995. bio razriješen, prije pada Srebrenice, bilo kakve dužnosti. Sad se vratite malo unazad, vidite kada je bila Višnjica. Srpsko selo na prostoru Vlasenice, Bošnjaci su napali to selo, smiješno.

Govorimo o onome što je prethodilo. Januar 1993. Na primer, napad na selo Kravica?

To kada je bilo, dešava se kontraofanziva.

Šta je sa civilima?

Nema tu civila. Na toj koti su rovovi, utvrđena mitraljeska gnijezda. Napadamo, a dok se borimo, tu su civili gladni, koji su bili iza nas, i oni kako oslobodimo ulaze već u srpske kuće i traže hranu... Da vidimo gdje su ti civili!

Bratunac 109?

Bratunac 109, hajde da vidimo gdje su ti ljudi poginuli. Da vidimo, Naser ubio 2.000 civila. Groblje u Bratuncu, odite tamo. Šta piše? Vojničko groblje? Ima slika tog i tog borca sa mitraljezom i kaže: Poginuo za krst junački i otadžbinu. To su vam dokazi, koji su to dokazi, i ne možete lagati, jer ako lažete lažete sebe, a Naser vam treba kao opravdanje za genocid u Srebrenici.

Izveštaji međunarodne zajednice još iz 1993. Sa terena izveštavaju o teroru nad srpskim stanovništvom?

Gdje su ti ljudi bili? Imate ljude koji su poginuli, borce, u Trmovu a sahranjeni u Bratuncu Neka dokažu, za svakog ću odgovarati. Neka dokažu, spreman sam da me razapnu kao Isusa Hrista.

Hoćete da kažete da nijedan civil, nijedna žena ili devojka, starac nije nastradao?

Ne, bili su to srpski ratnici.



Nije zapaljena nijedna srpska kuća?

Koja će budala doći da zapali srpsku kuću ako je na prostoru Srebrenice svaka kuća bila granatirana. Civili su skidali krovove sa srpskih kuće i stavljali na svoje. Nismo to organizovano radili. Nego kad zauzmemo borbenu liniju, uzmemo oružje, a oni upadnu u kuće.

Bio je to zverski rat, za rat su potrebne dve strane?

Šta je trebalo da čekam, kao što se desilo u selu Glogova da predam naoružanje, potpišem lojalnost i da mi sutra ujutru dođe, opkoli selo i ubije? Nije mi padalo na pamet.

Znate ko je bio general Halilović u to vreme?

U to vrijeme nisam znao dok nisam došao ovamo. On je bio komandant armije vojske BiH.

On kaže da je lično poslao osam helikoptera naoružanja samo u jednom danu?

To su ti helikopteri koji su došli u vreme srpske ofanzive vojske RS i JNA.

Rekli ste da vas nisu naoružavali?

To nije naoružavanje. Slijedila je srpska ofanziva na prostore Bošnjaka u pojasu Drine. Bili su tu lijekovi i municija. Gospodin Stanković, kum Mladićev, vrši ekspertizu i kaže za žrtvu u Kravici da je civil, vidiš sliku na njoj čovjek u uniformi. Pa nemoj obmanjivati.

Založje?

Opravdana vojna akcija i zdravo. Vi postavljate logična pitanja, ali obično su to stvari propagande. Žalosno je što poslije toliko godina politika i dalje pokušava da huška obične smrtnike. Žalosno. Ako vidimo gdje su bili sinovi tih političara koji su u to vrijeme slali tuđe sinove u rat, a gdje su naša djeca sada i gdje sam bio ja, a i ja sam nečije dijete, da li u Americi na nekom koledžu ili u Rusiji? Ne, najlakše je dati pušku i bori se. A njima djeca vani. Ne shvatam tog Dodika.

Vidite grešku bošnjačke strane?

Naravno da vidim.

LJudi se sad pitaju, prozivaš Dodika, a kad se pogledaš u ogledalo, jesu li ti oči još krvave?

Jeste. Šta ću ja? Razumijem.

Od razaranja, Haga i nazad, vratili ste se na neutralnu stranu ili ne?

Upravo to.

Plaši li vas ovo dešavanje u Bosni, da to može da ode u pravcu koji ne može da bude kontrolisan?

Naravno. Ovo je trulo društvo.

Mogu vas iskoristiti ponovo i odrekli bi vas se lako?

Znamo kako prolaze patriote na sve strane. Mnogi nisu više živi. Fiknu ih, ko što su Arkana fiknuli. I mene ako riješe, ne mogu ih zaustaviti. Pusti me. Ratovao sam, odgovarao, ako dokažeš, odgovaraću ponovo, ali nemojte da politizujete stvar, nemojte dolivati ulje na vatru.

Mnogi su u Hagu, Srbi naročito. Tamo ste se našli?

Bio sam sa svima koji su bili optuženi. Imao sam dozvolu da mogu svaki dan sa bilo kojim spratom na rekreaciju. Trenirao sam dnevno osam sati. Bio sam sa Miloševićem, Šešeljem, Stanišićem, Frenkijem, Lukićem

O čemu ste pričali? O Srebrenici i o tome što se događalo?

O svemu. Ali kada su u pitanju predmeti, bilo je pravilo da tu niko nikoga ne pita. Svako je imao svoje breme za vratom i morao je dokazivati pred sudskim vijećem a ne u pritvorskoj jedinici. Gledali smo da napravimo ambijent da možemo normalno da živimo a ne da jedni drugima nanosimo nevolje.

Pitali su vas šta se dogodilo u Bratuncu?

Nisu mene pitali, pitao sam ja njih. Jer ja sam bio u totalnoj izolaciji. Živio sam sa svim tim oficirima osuđenim za genocid. LJubiša Beara bio je soba do moje. Uvijek isti odgovor: Došla naredba od vrha.

Jeste li pitali vi njih i oni vas šta je u svemu tome sa civilnim žrtvama?

To njih nije interesovalo u tom momentu. Nisu ni puno razmišljali hoće li to biti civili, dobio je naredbu i mora je izvršiti. Pobij sve! Ima u papirima direktiva gdje kaže - dovesti turski muslimanski živalj u što težu situaciju, nepodnošljivu.

Vaš zadatak je bio da napravite nepodošljivim život Srbima tamo? Od koga ste dobijali direktive?

Nisam ja imao direktive.

Kada vidite svedočenje žena Srpkinja o silovanjima?

Ne mogu da shvatim ljudski um koji tako nešto uradi. On mora da bude bolesnik.

Kada sada prođete kroz Srebrenicu, vraćaju vam se nekada ti flešovi? Bratunac?

Ne vraćaju se. Znam šta je bilo. Sad kad prođete, vidite sablasan grad. Najveća žalost, tu ne žive ni Srbi ni Bošnjaci. Evo da kažemo, Srbi nas porazili, vojnički uzeli, al ne žive ni oni tu. To je prokleto, niko tu ne živi. Bar neko da ima haira od toga, nema. Nema ni Srba, i oni bježe od gladi.



Kako vas Srbi posmatraju u BiH?

Imam veliki broj prijatelja Srba u BiH, doživljavaju me kao nekoga ko je u to vrijeme bio ratnik.

Pitaju li vas, je li Nasere, ko je spalio te srpske kuće, ko je silovao?

Ne pitaju, uglavnom ljudi znaju šta se dešavalo i ko je ko. Ta pitanja ala silovanja, znaju da to nije moj karakter. Evo, danas sam dobio neku rakijicu sa srpske strane, ratnik ratniku.

Objavili ste čitulju za Miloševića?

Nisam. Ne radujem se ničijoj smrti, ali nisam to. Nisam ja čovjek koji mrzi. Uopšte ne gledam nacionalnu boju, to me ne interesuje.

Jovica Stanišić vam je tražio zaštitu u Hagu?

Nije to bila klasična zaštita. Obično kada dođu optuženici, imaju tu liniju svađe iz rata kada su jedni druge optuživali. Na početku ne govore. Šešelj i Milošević nisu govorili, Jovica i Šešelj nisu govorili. E, kad dođe suđenje, shvataju da jedan drugog moraju da sačuvaju, za što manju kaznu. Šešelj je uvek režao na Stanišića.

Za šta ga je prozivao?

Nisam ulazio u to. Jovica je došao sa vidnim posljedicama bolesti, tek izašao sa operacije.

Šta je vaša istina oko tužbe za Zalužje?

Čista vojna akcija. U Hagu smo to analizirali sto puta.

Vidite svoju odgovornost za Srebrenicu? Bio je to odgovor na Bratunac?

Nisam ništa radio što sam želio, nego da spasim taj narod, gladan, žedan, bos, iznemogao, bez ikakvih osnovih namirnica za život. U totalnoj izolaciji, isto kao u ovoj šoljici, imate 82.000 stanovnika, nemate hrane, soli, šećera, brašna, ništa, ne možete do drva, okolo su položaji gdje te svakog momenta čeka snajper.

Priča druge strane?

To je totalna laž. Pile nije moglo proći od njihovih položaja, a oni su mogli ići do Ženeve.

Jasno vam je sada zašto je vođen taj rat?

Ne znam ni ja. Evo, vi mi recite. I dan-danas ovdje su samo hairovali tajkuni, i niko drugi. Ni država ko država. Nepojmljivo da se desi genocid 1995, da se pobije narod za teritoriju, pihhhh!

Dok ste bili u izolaciji, jeste se pitali šta se to dešava?

Naravno, pitao sam se da li ima neko ko se brine za taj narod.

Pitali ste se - šta ću ja u svemu tome?

Nisam imao izbora. Bio sam kao pas. Kao dijete živio sam na selu. Potjeram kera i on uleti u štalu. Stanem na vrata, vidi da nema gdje, iskezi zube i napada me.To sam bio ja sa tim Srbima koji su me napadali. Bio sam ker koji je morao da pokaže zube. Razumijete? Eto to je kad se neka politika pojavi.

Zamerate Unproforu? Međunarodnoj zajednici?

Naravno, to je posebna strana priče. Pojedine zemlje, koje su bile u ulozi zaštite, stavile su se na stranu Mladića.

Posle svih ovih godina, kako doživljavate priču o karti BiH koju su Tuđman i Milošević iscrtali?

Nisam ti ja za politiku, bio sam što sam morao i mene to ne interesuje. Bave se ljudi istraživanjem i nadam se da će doći do odgovora zašto nam se se to dogodilo.

Kada ste napustili Srebrenicu 1995?

Sa određenim brojem momaka, aprila 1995. došao sam na prostor pod kontrolom Bošnjaka. Onda sam vidio piljaru, i banane i jabuke. Možete zamisliti u kakvim smo uslovima živjeli. Iza mene ostali su jad, bijeda, narod bez ičega.

Bilo je situacija u kojima ste videli srpske žene i decu dok plaču, zapomažu, mole za milost?

Neeee, mi smo se fajtali samo sa srpskim borcima.

Imali ste kontakt sa Morionom? Niste mu verovali?

Tražio je da se predamo Srbima. Pokušao je da nas prevari. Sreli smo se kod Konjević Polja. Bio je na transporteru. Kako ću ja sad njemu da se predam? Gluposti.

Šta ste mu odgovorili?

Provjeravao sam ga. Rekao sam mu da su mi ranjenici ostali na srpskoj strani, i pitao ga ako ima autoritet da mi ih vrati. Poslao svoje ljude da ga prate. Nije ni otišao na srpsku stranu, vrati se i kaže: Provjerio sam. Nema tamo ranjenika. Slagao me, i kako bih išta vjerovao tom čovjeku.

Kontaktirali ste sa Mladićem?

Ne.

Posle rata proglašeni ste za ratnog heroja, i ratnog zločinca, kako ste živeli?

Kao i sad, obični smrtnik. LJudi u Srbiji me doživljavaju kao zločinca

Krvoločnika?

Krvoločnika. Ovdje me doživljavaju kao heroja, opet srpski borci koji me znaju sa ratišta smatraju me ratnikom. Podijeljena mišljenja. Vjerovatno će me to pratiti dok sam živ.