Rusija se može opisati samo kroz bajku, a Ščelkunčik (na ruskom, Krcko Oraščić), razumeo bi se kroz čarobnu Rusiju Kada je Čajkovski odbio da piše muziku za novotarije sa Zapada, A. Dima je adaptirao Krcka Oraščića i Kralja miševa na osnovu čega je Čajkovski komponovao Ščelkunčik. Ruski libretista M. Petipa, iznova reanimira Krcka u žanru ruske fantastike i fiksira je iz tačke gledišta ruskog koreografa I. Ivanova. U tom kontekstu, u Krcku Oršačiću događaju se čudesne stvari. Drveni lutak za krckanje oraha oživljava. Postaje borbeni junak koji pobeđuje zlog Kralja miševa. Božićna jelka raste do neba, silaze pokloni koji se uobličavaju u divertisan poslastica. Čokolada se transformiše u špansku igru, čaj u kinesku, slatke bombone u pastoralnu, a kafa u orijentalni ples. Od tada do danas Krcko se izvodi po istom obrascu. Prvi čin, po literaturi, a drugi čin, po vrtoglavim slobodama umetnika koreografa, uz bezbroj modula ovog baleta zapadnog/ruskog diskursa, u dva čina i tri slike.
Naš baletski prvak Konstantin Kostjukov, koreograf Krcka Oraščića (njegova prva koreografija), postavlja novu koreografsku vizuru. Prvi čin, po literarnim izvorima. Božićno veče u domu građanske porodice Štalbaumovih, sredinom 19. veka, a drugi čin, po dinamici neospornog kreativnog koreografskog potencijala stvaranja, bliži je zapadnom glasu Krcka. Uz sav trud i pažnju, u želji da pronađe vrata prema vezivnim činiocima sna i jave, prema realističnom prikazu putovanja u Snežno kraljevstvo, fantastični svet Velike pobede/Proslave frijuma, direktni citat uma ruskog temelja ovog baleta, on ostaje nedorečen i u nekim detaljima se gubi. Veliki Valcer pahuljica i Valcer cveća kanonizovanog izvođenja od najmanje 24 ansambl igrača, nedozvoljeno postavlja sa malim ansamblom od 16 igrača. Gde su ostali? Da li su još u štrajku, zbog nedavnog zamrznutog skandala neisplaćenih ugovora baletskim igračima, našeg prestižnog nacionalnog baleta? Drugo, ostaje nejasan zaplet: premeštanjem okosnice glavnog lika Krcka na njegovog pomoćnika posrednika, prevelikim naglašavanjima lika koji sedi tokom čitavog drugog čina! Ovo navodi na implicitni doživljaj da je devojčica Maša možda nesvesno zaljubljena u svog rođenog kuma, a ne u svog postalog Princa/lutka Krcka, dvostruke logike pripovedanja. U efektu realnosti, gde se dodiruju istina i fikcija, multipersonalnim pripovedanjem više lica u jednom, tok sveta se ne može snaći!
Dekor i kostim Krcka postavljen kroz oko naše svetske umetnice Angeline Atlagić, pruža čudno, novo oneobičavanje ruske formalistike baleta, i za posledicu imaju da fon lepe slike nadvladaju ekonomiju igre, umesto da čist balet, miluje i zabada se u oči kao strela.
Lik devojčice Maše (Bojana Žegarac), poentira šarmom lakoće mladalačke igre, slojevitog traga označen zvezdama. Međutim, njen Krcko (Jovica Bjegojev), ruši je u duetima, i u trijumfalnom Grand Pa de de-u, postaje neubedljiv, tehnički dekoncentrisan - tamo gde je mogao biti moderniji, drugačiji. Gospodin Drosmajer - Dejan Kolarov, svojim intelektualno prostudiranim likom, glavnog skrivenog pripovedača, prostornog premeštanja iz jednog carstva u drugo, vodiča putovanja u nebeski deo svoje kuće, drži balet u celini. Premijerni Krcko pamti se i po skladnoj i lucidnoj igri Arlekina i Saracena, i Arapskoj igri u izvođenju sjajnih japanskih igrača K. Arošita i K. Nišioka.
Maestro dirigent Đorđe Pavlović, ponovo je ohrabrio Čajkovskog u vivisekciji emocija, ruske duše Krcka, koja ima budućnost. Ovakav Krcko je više za bezbrižnu i mlađu publiku, nego za bezdušne hroničare, analitičare mitologije umetnosti baleta, na tromeđi dveju istina.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se