Arhiva

Važno je ne zaustaviti se na putu usavršavanja

Svetlana Velimirović | 20. septembar 2023 | 01:00
Naučnik, profesor univerziteta, privrednik, organizator nebrojeno mnogo impresivnih međunarodnih naučnih skupova, dobrotvor, društveni radnik prof. dr Bratislav Milovanović je na svim pomenutim poljima ostavio duboke, neizbrisive tragove i „znakove pored puta“ za mnoge studente, koji su krenuli putem uspeha. Osim znanja iz oblasti elektrotehnike, on je studentima, kao profesor i dekan Elektronskog fakulteta u Nišu, prenosio i osnovne principe ispunjenog profesionalnog i ličnog života, a jedan od glavnih je - ko ima znanje, može da stigne do stabilnog uspeha, čijem rastu nema kraja, a ko znanje nema, može lako da izgubi i ono što je na tacni dobio u vidu porodičnih, političkih ili nekih drugih privilegija. A s obzirom na to da se kao naučnik i privrednik bavi elektrotehnikom i telekomunikacijama u kojima ono što je do juče bilo najnaprednija tehnologija danas već deluje prevaziđeno, čovek u toj oblasti neprekidno mora da uči i ne zaustavlja se na putu usavršavanja. Svojim studijskim usavršavanjem u tehnološki najrazvijenijim zemljama sveta, zapaženim radovima u naučnim međunarodnim časopisima i na konferencijama koje je teško i pobrojati, profesor Milovanović je mladima ličnim primerom pokazao da znanje ne trpi ni vremenska, ni prostorna ograničenja i tako im usađivao stav da je znanje jedina sigurna ulaznica u bezgranični svet uspeha te da nema potrebe da u potrazi za uspehom zauvek odlaze iz Srbije. Osvrt na celokupan rad profesora Milovanovića zahtevao bi suviše prostora, zato u razgovoru za NIN ostajemo na jednoj temi: s obzirom na to da rukovodi kompanijama Pogled Telekomunikacije, Pogled Medianis i Pogled Rosica, znači li to da put od nauke logično vodi do privrede? „Stazama znanja i nauke dospeva se u privredne vode ako čovek pored naučno-istraživačkog ima i preduzetnički dar. U vreme kada je Niš još uvek bio poznat po Elektronskoj industiji, bio sam predsednik Upravnog odbora EI holdinga. U dužem periodu, pre toga, u okviru saradnje sa EI Niš, rukovodio sam istraživačkim timom u oblasti satelitske i kablovske televizije i mikrotalasne tehnike, kao i izradom više inovacionih projekata, što je bio moj prvi upliv u privredne vode, kada sam nastojao da doprinesem domaćem razvoju opreme za satelitsku i kablovsku televiziju. U tri trogodišnja istraživačka ciklusa, bio sam rukovodilac strateških telekomunikacionih razvojnih projekata, tako da je bilo logično da osnujem firmu iz tih oblasti. Danas Pogled Telekomunikacije zapošljava vrhunske stručnjake (neki od njih su moji studenti), a naši glavni klijenti su Telekom Srbija i kineski Huavej. Firma je od nadležnog ministarstva dobila status inovacione organizacije, jer se u njoj privredna delatnost prepliće sa naukom i istraživanjem“, kaže prof. Milovanović. Dobitnik ste i priznanja za značajan doprinos u implementaciji nauke i inovacija u okviru kompanije Pogled Rosica, čija delatnost – mlekarstvo, nema veze sa elektrotehnikom? Moj otac Dragoljub je osnovao Pogled Rosicu (bila je to STR sa rednim brojem 1 u regionu Kraljeva) i uspešno ju je vodio sve do smrti pre četiri godine, a ja sam nastavio njegovo delo. Pošto sam uveren da bez inovacija nema opstanka ni ljudi ni firmi, logično je da i u oblast mlekarstva uvodim najsavremenije tehnologije koje, u kombinaciji sa tradicijom prerade mleka sa ekološki nedirnutih planinskih područja, daju izuzetne rezultate, što potvrđuje i podatak da trećina proizvoda mlekare Rosica ide u izvoz. Zanimljivi su još neki vaši projekti koji afirmišu spoj tradicije i modernizacije. Dok ne dođe vreme za širu priču o njima, možete li da izdvojite neke od projekata? Osnivanje Muzeja industrijske baštine u Nišu važno je jer upozorava na to da bez snažnog korena ne može da izraste snažno drvo, a bez inovacija ne može da se razgrana i daje plodove, te da stoga nemamo razloga za osećaj inferiornosti pred zemljama koje se diče dugom tradicijom i inovacijama u industriji. Drugo što bih pomenuo je priprema monografije o mom rodnom mestu Rosica. To selo nikada nije imalo više od 100 domaćinstava, ali je iz njega poteklo na desetine doktora nauka i stotine fakultetski obrazovanih uspešnih ljudi. Nažalost, sela izumiru, a sa njima i mnoge vrednosti koje su održale naš narod. Želim da skrenem pažnju koliko je važno ulagati u opstanak sela, a opstanak sela takođe nije moguć bez inovativnih projekata. Na kraju, recite nam da li i dalje radite u institucijama visokog obrazovanja, i koju biste poruku uputili mladima? Radim na Univerzitetu Singidunum, koji se izborio za visoko mesto na lestvici najboljih visokoškolskih organizacija kako u sferi obrazovanja, tako i na polju naučno-istraživačkog rada. Pored angažovanja na master i doktorskim studijama u početnom periodu, sve vreme obavljam funkciju koordinatora Centra Univerziteta Singidunum u Nišu. Zahvaljujući ozbiljnom pristupu atraktivnim studijskim programima, kontinualno postoji veliki interes mladih za studije u Nišu. Mladima bih poručio: važno je ne zaustaviti se na putu ličnog, obrazovnog, moralnog i svakog drugog usavršavanja.