19.05.
2024.
Iva je iz Kruševca otišla u fabriku ribe na Aljasci: Za mesec zaradiš 10.000 dolara, ali još pamtim šta se kolegi desilo
Iva je iz malog mesta u Srbiji otišla da radi na drugi kraj sveta.
Povodom velikih povratničkih koncerata Bijelog dugmeta i proslave tridesetogodišnjice karijere najvećeg južnoslovenskog rokenrol benda, dvojica stalnih saradnika NIN-a LJubiša Stavrić i Vladimir Sudar objavili su knjigu “Kad sam bio Bijelo dugme”. Pored velikih ispovesti Gorana Bregovića i čoveka iz senke Bijelog dugmeta menayera Rake Marića, u knjizi se, na popularan način, autori bave fenomenom najvećeg rokenrol benda socijalističke Jugoslavije. Neki od odgovora na pitanje zašto je Bijelo dugme bilo najveći rok bend, u knjizi su: “Zato što su shvatili šta narod ište i što publiku nisu tretirali kao rogatu stoku; zato što su svirali u svakoj vukojebini od Vardara pa do Triglava; zato što su bili to što jesu – urbane seljačine – pastiri sa asfalta...” Možda najinteresantniji deo knjige odnosi se na komparaciju Bregovića i Broza kao istinskih pop ikona i hodajućih mitova.
“Naša namera je bila da pokušamo da rasvetlimo fenomen Bijelog dugmeta i ukažemo na najzanimljivije detalje iz karijere utemeljivača 'pastirskog roka’. Trudili smo se da čitaocima knjige 'Kad sam bio Bijelo dugme’ omogućimo da na jednom mestu dobiju sve potrebne informacije o našem najvećem rok bendu, autentična svedočenja i detalje iz karijere koji se ne mogu pronaći u štampi”, ističu autori.
