Pitanje većine

Nakon drugog dolaska u Crnu Goru, Miroslav Lajčak, izaslanik EU, predao je spisak referendumskih principa o kojima će u parlamentu predstavnici vlasti, opozicije i EU, početi pregovore 23. januara. Ekspertski timovi dvije suprotstavljene strane treba da urede mnogo toga u svom dvorištu: zakonodavni okvir, potrebnu većinu, sve aspekte referendumske kampanje koja će omogućiti transparentnost procesa, poseban pristup medijima, način finansiranja kampanje...

Lajčak je samo formalno ispoštovao ustavni okvir i ustavni sistem Crne Gore, time što je dijalog skoncentrisao u Skupštini, ali će predstavnici EU pregovore voditi odvojeno “sa dva bloka”. Suštinska poruka Lajčakovog papira je da Crna Gora nije pravno i demokratski uređena država i da nema demokratske kapacitete za organizovanje referenduma, već se oni moraju naknadno ostvariti specifičnom arbitražom i ekspertskim uslugama EU.

Izaslanik Havijera Solane dao je jasan signal da neće ostavljati prostora za zamajavanje: pokazao je da neće gubiti vrijeme sa Mandićem, jer se drugi put nije sastao sa liderom SNS-a pošto je ova stranka zauzela stav da ne želi učešće u predloženom procesu, “pa se njihova politička agenda i moj mandat mimoilaze”. Ovog puta Lajčak nije imao vremena ni za susret sa predsjednikom Vujanovićem, jer, “u pregovorima učestvuju stranke”. Najavljeni susret sa liderima Grupe za promjenu nije ostvaren – vjerovatno da Lajčak kao i opozicija nijesu odobrovoljeni nedavnim stavom Nebojše Medojevića da “demokratski referendum podrazumijeva eliminaciju nepravedno nametnutih uslova EU, poput većine od 50 odsto biračkog tijela za odluku o nezavisnosti.”

Nakon susreta sa izaslanikom Havijera Solane uslijedila su štura opoziciona saopštenja, ali sa primjetnom dozom optimizma. Najveća opoziciona stranka SNP ocijenila je prihvatljiv način rada koji je predložio izaslanik Solane, konstatujući da je “posebno značajno to što će se EU pojaviti u ulozi posrednika, što podrazumijeva da direktnih razgovora vlasti i opozicije neće biti, uključujući i razgovore na ekspertskom nivou. I druge dvije opozicione stranke, NS i DSS, akcentovali su ulogu treće strane u pregovorima. Indikativno je da su od strane vladajuće koalicije i izostali suštinski utisci nakon susreta sa Lajčakom.

Ipak, nešto više o Lajčakovoj poslednjoj misiji kazao je za NIN lider NS Predrag Popović: “Izaslanik EU nije puki posmatrač i medijator već aktivni učesnik u posebnom svojstvu i funkciji arbitra. Po preporukama Lajčaka se vidi da smo bili u pravu, koliko je odsustvo institucija pravne države kao i da su teme koje će se prioritetno razmatrati mehanizmi koje je Đukanović i te kako zloupotrebljavao”.

Sada postaje sve manje realno da vlast i opozicija dogovore uslove za organizovanje referenduma do 7. februara, kada je Vujanović zvanično najavio parlamentarnu sesiju o referendumu. Najtvrđi orah u dijalogu dvije (tri) strane biće dogovor o potrebnoj većini, gdje za sada postoje minimalni uslovi koji djeluju maksimalistički i nedokučivo za potencijalni kompromis. Natpolovična većina od ukupnog broja birača “uz dvotrećinsku potvrdu rezultata u parlamentu jer je Đukanovićevim ustavom iz ’91. odlučeno da referendum ima konsultativni a ne konstitutivni karakter”(Popović), sa jedne strane i lepeza mogućih rješenja od 25-40 odsto ukupnog biračkog tijela, sa duge strane (tako glasi posljednji Đukanovićev stav o potrebnoj većini).

Ocjena člana Venecijanske komisije Vojina Dimitrijevića je da je ovo tijelo u svojim preporukama podsjetilo na dosadašnju praksu sprovedenih referenduma o otcjepljenju u drugim zemljama, koji su bili podržani od velike većine, odnosno više od polovine biračkog tijela i da zato poslije toga nijesu nastajali sporovi. “Većina, za koju Venecijanska komisija nije propisala kolika da bude, treba da bude veća od one koja postoji po sadašnjem zakonu te republike”, nedavno je prokomentarisao Dimitrijević.

Nakon postizanja nekog nivoa razumijevanja, kako vjeruje Lajčak, naći će se u istim prostorijama vlast i opozicija. Odnosi li se to i na potrebnu većinu!?

Tatjana Nikolić