Arhiva

Jedan dobar posao

Jelica Putniković | 20. septembar 2023 | 01:00
Jedan dobar posao

Cena koju je norveški Telenor platio za preuzimanje srpskog mobilnog operatera Mobi 63 je do sada najveća strana investicija u Srbiji. Cifra od 1,155 milijardi evra je za celu milijardu veća od iznosa koji je, pre nego što je Mobtelu oduzeta licenca, Martin Šlaf nudio da za državni paket akcija plati Vladi Srbije tokom direktnih pregovora. Prema podacima Agencije za privatizaciju Srbije, prodaja Mobija 63 predstavlja i najuspešniju prodaju operatera mobilne telefonije u ovom delu Evrope, jer je s ponuđenom cenom nadmašena kupovina turske kompanije koju je platio Vodafon.

Uz komentar da će i narednoj vladi Srbije ostaviti da nešto proda, ministri za finansije i privredu, Mlađan Dinkić i Predrag Bubalo su prilikom potpisivanja ugovora o prodaji kompanije Mobi 63 norveškom Telenoru obećali da država do 2010. godine neće prodavati Telekom. Ali, istakli su, takođe, da je vlada spremna da, ukoliko neka kompanija pokaže interes, odmah raspiše tender za treću licencu za mobilnu telefoniju. Početna cena za tu licencu biće 320 miliona evra, koliko je i Telenor platio za drugu licencu. Telenor je postao i korisnik licence za korišćenje mreže mobilne telefonije koja važi narednih deset godina.

To što je Telenor kompaniju Mobi 63, sa 960 radnika, celokupnom opremom i pretplatničkom bazom sa više od dva miliona korisnika, spreman da plati 1,513 milijardi evra vest je koju su u ponedeljak prenele svetske agencije. “Telenor je kupio 2,1 milion mobilnih pretplatnika u Srbiji”, bila je udarna vest u informativnim emisijama norveških pisanih i elektronskih medija.

Ova transakcija nije, međutim, samo vest jer, potom slede komentari koji su više nego pozitivni po pitanju privrednog ambijenta u Srbiji. O pozitivnim efektima ove transakcije svedoči i to što je cena akcija Telenora porasla nakon kupovine Mobija 63.

“Prodaja srpskog mobilnog operatera svojevrsna je pozivnica stranim investitorima da dođu u Srbiju. Iako Srbija još uvek leči političke rane iz 1990-ih godina i kaska za susedima u tržišnim reformama, neki investitori smatraju da je najveća republika bivše Jugoslavije zrela za strane investicije, i to u trenutku kada se tržišta bivših komunističkih zemalja hlade”, objavio je londonski Fajnenšel tajms komentarišući da je pobednička ponuda od 1,513 milijardi evra nadmašila sva očekivanja.

Po ugovoru sa Vladom Srbije Martin Šlaf i njegov konzorcijum moraju da prodaju svoj udeo novom vlasniku Mobija 63 jer je kompanija prodata za više od 1,1 milijardu evra. Dakle, od 1,513 milijardi evra država Srbija će dobiti 320 miliona za licencu koju izdaje Republička telekomunikaciona agencija. Ostatak od 1,193 milijardi evra dele država Srbija i Austrijanci. U buyet Srbije, dakle, ide 835 a Martin Šlaf za deo koji je (ne zna se pod kakvim uslovima), otkupio od Bogoljuba Karića dobija oko 358 miliona evra. Da podsetimo, kompanija Mobi 63 osnovana je aprila ove godine, a njeni osnivači su Republika Srbija, u čijem vlasništvu je 70 odsto kapitala, i grupa privatnih austrijskih investitora sa Martinom Šlafom na čelu. Konzorcijumu Rotšild”, kao privatizacionom savetniku, pripašće 0,293 odsto sredstava iz prodajne cene Mobija 63.

Boris Nemšić, generalni direktor telekomunikacione kompanije Telekom Austrija, koji je na aukciji za Mobi 63 predvodio delegaciju Mobilkoma Austrija tvrdi da je srpski Mobtel žestoko preplaćen jer “za milijardu evra je moguće kupiti licencu za trećeg operatera mobilne telefonije i napraviti prvorazrednu kompaniju u Srbiji”.

- Mobilkom Austrija će konkurisati za treću licencu za mobilnu telefoniju u Srbiji.

Ulazak na tržište Srbije sa trećom licencom za mobilnu telefoniju biće daleko isplativiji od cene koja je postignuta prilikom prodaje kompanije Mobi 63, kaže Nemšić.

U Telenoru su, međutim, zadovoljni kupovinom.

- Ne, nismo preplatili, preplatili bismo da smo pristali na sledeću ponuđenu cenu. Veoma smo zadovoljni transparentnim i profesionalnim procesom koji je vodila Vlada Srbije i počastvovani smo što su našu konkurenciju predstavljale vodeće telekomunikacione kompanije sa izuzetnom međunarodnom reputacijom. Mobi 63 je na ovaj način postala jedna od 13 kompanija u Telenor grupi i deo je porodice koju čini više od 30 000 zaposlenih, od Tajlanda do Norveške. Zadržaćemo svih 960 radnika Mobija 63. Promenićemo i ime preduzeća Mobi 63, kako bi ono ubuduće bilo prepoznatljivo kao naš brend. Telenor će prvo investirati u podizanje kvaliteta mreže mobilne telefonije u Srbiji i integrisanje Mobi 63 u grupu Telenorovih kompanija, kaže Jan Edvard Tigesen (Thygesen), direktor Telenora za centralnu i istočnu Evropu komentarišući da su u Telenoru “navikli na konkurenciju i da je sasvim u redu da postoje i tri operatera u Srbiji”.

Telenor, inače, i u zemljama u kojima se mobilna telefonija tek razvija nudi iste usluge kao, na primer, u Norveškoj, tako da isti program namenjen mlađim korisnicima uvodi u Norveškoj, Ukrajini i Bangladešu. Reč je o programu koji korisnicima pruža mogućnost da se preko svog mobilnog telefona povežu sa portalom” i gledaju video-snimke i snimaju muziku.

Ne krijući oduševljenje zbog uspešne prodaje Mobija 63, Milan Parivodić, ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, ukazuje da je sada jasno da njegova predviđanja da će Srbija postati “tigar na Balkanu” nisu bila neosnovana. Parivodić ocenjuje da će direktne strane investicije u Srbiji ove godine dostići najmanje tri milijarde dolara.

Priliv novca od prodaje kompanije Mobi 63 u srpski buyet je infuzija koja će svakako ostaviti traga. Nakon zahuktavanja privatizacije i oživljavanja finansijskog tržišta 2003. u Srbiju je uloženo rekordnih 1,36 milijardi dolara kada američki Filip Moris i belgijski Interbru ulažu više od 800 miliona evra (518 odnosno 326 miliona evra). Naredne godine sveukupno je od privatizacije u Srbiju stiglo tek 850 miliona evra. Prošla, 2005. godina donosi novi investicioni rekord sa 1,6 milijardi evra, a taj rezultat ove godine nadmašuje samo prodaja kompanije Mobi 63.

Podsećajući novinare i građane Srbije da je on “optimista”, ministar finansija Mlađan Dinkić najavljuje još veći priliv investicija, od čak 3,5 milijarde.

- Postignutih 1,513 milijardi evra je znatno više od onoga što sam očekivao. Cena koju Telenor plaća za 100 odsto akcija kompanije Mobi 63 nije najveći prihod od privatizacije već i do sada najveća direktna investicija u Srbiju. To je vrednost četvoromesečnog izvoza srpske privrede. Toliko za tri meseca zarade svi zaposleni u Republici. Izlicitirani iznos je za oko 30 odsto veći u odnosu na uporedive transakcije u centralnoj i istočnoj Evropi, komentariše Dinkić. Državi će pripasti i deo od 57 miliona evra, koji su naplaćeni na osnovu utrošenih impulsa na mreži 063 za proteklih nekoliko meseci. Tako će država ostvariti prihod od 1,2 milijarde evra.

Funkcioner DS i bivši ministar za privatizaciju Aleksandar Vlahović kaže da je za državu bolje što je pobedio Telenor jer se tako “briše” sumnja da je čitava transakcija unapred osmišljena za austrijskog investitora.

- Vlada Srbije je napravila dobar posao. To govorim pre svega sa aspekta prihoda koje će Srbija dobiti, sa aspekta da su učestvovale tri renomirane kompanije, data je puna potvrda kredibiliteta transakcije, a pokazalo se da je i ova vlada sposobna da organizuje javne transakcije gde su unapred definisana pravila igre. Verujem da će taj novac otići u investicije jer je neophodno podizanje nivoa infrastrukture da bi zemlja postala što privlačnija za strane ulagače i investitore. To može da uradi samo država, a nadam se da te investicije neće biti iskorišćene u dnevnopolitičke svrhe. Sigurno je da taj novac ne sme otići u potrošnju, kaže Vlahović komentarišući da je cena na gornjoj granici prihvatljivosti za investitora, “daleko iznad očekivane”.

I domaći i strani stručnjaci su jednoglasni da su i priprema i sama prodaja druge licence mobilne telefonije Srbije transparentno urađeni.

Domaći ekonomisti ocenjuju da ulazak tako velikog kapitala ruši predrasude kod investitora iz inostranstva. Ulazak multinacionalnih kompanija kakav je Telenor vrlo je značajan za budućnost srpske privrede, jer one mogu da pokrenu čitav sektor malih i srednjih preduzeća. Kako kažu, evidentno je da kod nas i dalje postoji politička nestabilnost, ali veliki deo investitora sa Zapada i nema tačnu informaciju o tome šta se ovde dešava, već je opterećen predrasudama.

- Prodajom kompanije Mobi 63 za više od 1,5 milijardi evra postignuta je dobra cena. Ali, toliki novac će nesumnjivo izvršiti inflatorni pritisak, pesimistički kaže ekonomista Stojan Stamenković ističući da je teško reći procente jer to zavisi od tempa i strukture trošenje.

Za Stamenkovića su i najave o investiranju novca od prodaje Mobi 63 “dosta nejasne”.

- Srbiji su investicije potrebne. Plašim se, ipak, da će se značajan deo novca preliti u potrošnju. Jer, u šta god da se investira, jedan deo ide i na plate zaposlenih, zaključuje Stamenković.

Miloje Kanjevac, direktor Instituta za tržišna istraživanja (IZIT), smatra, međutim, da pare koje Telenor plati za Mobi 63 neće uticati na skok inflacije, jer je “neko drugi dao pare.”

- Ukoliko se sredstva od te prodaje usmere na pravi način može doći do malog skoka inflacije, koji će se posle izjednačiti rastom proizvodnje, ali se sa te strane ne treba plašiti inflacije. Svaki put kada neko drugi da sredstva, nema inflacije i to ne treba da nas brine. Čudno je, ipak, da se neko veseli što je prodao kazan koji je uvek dobro radio, a koji je neko drugi vrlo rado kupio, kaže Kanjevac.

Komentarišući spor države Srbije sa Karićem, ministar Dinkić kaže: “Svi oni sudski sporovi koji su usmereni direktno na Bogoljuba Karića će se direktno nastaviti. Što se tiče samih transakcija vezanih za Mobtel mi smo se više nego namirili sa ovom transakcijom. Ali sve što je vezano za krivična dela nema veze sa ovom transakcijom.”

Austrijski biznismen Martin Šlaf je i pre i posle licitacije za Mobi 63 odbijao da komentariše detalje oko prodaje, ali i odnose sa Bogoljubom Karićem. Šlaf je rekao samo da ga je Karić prevario, pošto je zatajio da postoji mogućnost da Mobtelu bude oduzeta licenca.

- Nisam nezadovoljan postignutom cenom na aukciji, prokomentarisao je Šlaf posle aukcije, ali je odbio da kaže koliko su Austrijanci platili Bogoljubu Kariću za udeo u kompaniji Mobtel i da li je uspeo da vrati uloženi novac. Šlaf, inače, nije dovršio dogovor sa nekadašnjim vlasnikom Mobtela. Prema pisanju beogradskih medija, Šlaf je poslednjih nekoliko dana pokušavao svim sredstvima da dođe do Karića, kako bi postigao dogovor, odnosno nagodbu za Mobi 63.

Ovi izvori tvrde da je Šlaf nudio novac da Karić ne podnese tužbe zbog nacionalizovanja firme. Prodaja licence Mobi 63 nije problem ali, sva ostala imovina, pokretna i nepokretna, biće u sporu koji će Karići povesti nakon aukcije pred domaćim i međunarodnim sudovima. Bogoljub Karić je, naime, izjavio kako je uveren da ima dovoljno dokaza da mu je Mobtel nezakonito oduzet. Karić se nada da bi za godinu-dve, posle okončanja spora, mogao da od Šlafa i Vlade Srbije dobije oko milijardu evra. Zbog toga je, navodno, Bogoljub Karić odbio da se vidi sa Šlafom.

Postavlja se pitanje kako je, zapravo, došlo do preuzimanje Mobtela i formiranja zajedničkog preduzeća PTT i Austrijanaca sa učešćem 70:30 Jer, malo se zna o tome kako je i na osnovu čega Šlaf došao do manjinskog paketa akcija u Mobi 63.

Ekspert za telekomunikcije Tihomir Živanović se uoči prodaje Mobija 63 oglasio upozoravajući nadležne: “Poznato je da je Okružno tužilaštvo u Beogradu podiglo optužnicu protiv sudije Trgovinskog suda Žanke Radić zato što je izjednačila firme Sistem Braća Karić – BK trejd, koja je osnivač Mobtela, i BK trejd. Postavlja se pitanje kako su Austrijanci došli u posed 30 odsto učešća u Mobtelu, kad su oni kupili BK trejd iz Moskve, koji nije bio vlasnik dela ovog preduzeća.”

Sva ova pitanja bacaju senku sumnje na, inače, čist proces aukcijske transakcije. Kako u Srbiji mnoge afere i dalje “skupljaju prašinu” verovatno i razjašnjenje ovih trilema nećemo dočekati. Ipak, Srbija je dobila ozbiljnog mobilnog operatera a korisnici mogu da računaju da će telefonirati pod istim uslovima kao u Norveškoj i Bangladešu.

BOGOLJUB KARIĆ

Platiće građani Srbije

“Norvežani su kupili firmu ispod stvarne cene zahvaljujući tome što su Dinkić i njemu bliski ministri u aktuelnoj vladi činili sve što je u njihovoj moći da Mobtel rasture, razruše, unište”

Kako komentarišete samu prodaju i cenu koja je postignuta na aukciji?

- Osećam se ponosnim što sam postavio beleg koji u bliskoj budućnosti neće dostići bilo koji srpski biznismen. Zašto ne reći istinu. Prihvatio sam da osnujem Mobtel sa državom SR Jugoslavijom u trenutku kada su to redom odbijali – Amerikanci (zbog sankcija), tada najveća društvena preduzeća, biznismeni koji nisu znali koliko za noć zarađuju od šverca cigareta, uvoza nafte, akcizne robe, pljačkanja državnih penzionih, zdravstvenih i drugih fondova, trgovine oružjem, uvoza droge i trgovine “belim robljem”. Mene u tome nikada nije bilo. To su, istina nerado, morali da potvrde i svi oni koji su posle 2000. obećavali Srbiji da će pronaći špekulante, lopove, krijumčare, članove organizovanog i klasičnog kriminala.

U Mobtel je država u novcu bila dužna da uloži samo 6,25 miliona dolara. Sve ostale obaveze koje je država bila u obavezi da izvrši nikad nisu realizovane. Dakle, ja, koga već godinama proglašavaju crnim đavolom i “najvećim pljačkašem” Srbije, sredstvima zarađenim u inostranstvu, uglavnom u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, doneo sam na aukciji u Beogradu Srbiji 1,513 milijardu evra. Neka stane na crtu još neko i dokaže da je od 6,23 miliona dolara napravio državi, a ne sebi, firmu prodatu za 1,5 milijardu evra!

I zato danas imam pravo da kažem – Norvežani su napravili odličan posao. Oni su kupili firmu ispod stvarne cene, zahvaljujući tome što su Dinkić i njemu bliski ministri u aktuelnoj vladi činili sve što je u njihovoj moći da Mobtel rasture, razruše, unište. Oduzimanjem licence, nacionalizacijom imovine i primoravanjem banke da im za nedospeli kredit od 91,3 miliona evra ustupi opremu datu u zalog vrednu preko 270 miliona evra. Ni to im nije bilo dovoljno. Proglasili su me veleizdajnikom zato sto sam omogućio da Srbi na Kosovu mogu da koriste mrežu 063.

Dakle, mene su proganjali i politički proterali samo zato što sam im kvario posao da Mobtel “poklone” nekom za lične milionske provizije. Proganjali su i Pokret snaga Srbije, jer, ma šta pričali i prisiljavali Srđana Bogosavljevića, vlasnika Strateyik marketinga, Srbobrana Brankovića, vlasnika agencije Galup, Milku Puzigaću, vlasnicu agencije Skan, da tvrde da je rejting PSS ispod 1 odsto i da neće ući u parlament, rezultati na svim opštinskim i mesnim izborima ih demantuju jer PSS beleži rezultate između 8 i 30 odsto. To nije ništa novo jer su mi i na predsedničkim izborima davali samo 2 odsto a znate i sami kakvi su rezultati bili. Zamislite da analitičari Vukadinović i Antonić proglašavaju rast rejtinga vladajuće koalicije u situaciji kada propada zemlja, kada se ruše sve institucije sistema i kada vladajuća koalicija od elitne srpske vojske pravi lovačko društvo, a za to vreme na srpskoj teritoriji Kosovo stvara najjaču vojsku na Balkanu.

U takvoj atmosferi, Norvežani su im definitivno izbili sve argumente iz ruku. Gde još ima da neko iznese svoju robu na tržište po početnoj ceni od 800 miliona evra, koja po zvaničnim procenama stranih procenitelja iz 2004. godine vredi 1,2 milijarde? Uoči aukcije javno sam govorio da svako ko plati i cent ispod dve milijarde na čistom je dobitku. I bio sam u pravu. Norvežani su ponudom od 573 miliona evra većom nego što je prodavac odredio početnu cenu jasno stavili do znanja svima da su prozreli sve što se odigravalo iza javne scene i maksimalno su se obezbedili da ne budu izigrani na aukciji! Da nije toga bilo, po onom što su drugi “kovertirali” za aukciju, Mobtel bi otišao za nešto više od 800 miliona evra, a “uticajni pojedinci” bi strpali velike provizije u sopstveni yep!

Otkrijte nam detalje vašeg dogovora sa Martinom Šlafom. Po kojoj ceni ste mu prodali svoj udeo u Mobtelu i pod kojim uslovima?

- Ja sam ozbiljan čovek. Biznismen cenjen u svetu. A u tom svetu je reč svetinja. Dakle, ako imamo ugovore u kojima je jasno definisano da je to odnos dveju strana u poslu, ne očekujte da ću ja na bilo koji način i nagovestiti šta stoji u tim ugovorima i da li se oni poštuju ili ne. To će biti posao za advokate i međunarodne sudove.

Da li se osećate oštećenim?

- Naravno da sam oštećen. Uzeta nam je banka, koja je devet puta na najvišim sudskim instancama dobijala spor sa Narodnom bankom Srbije, ali i dalje nema licencu za rad, i načinjena šteta iznosi skoro milijardu evra. Nacionalizovan je Mobtel, ugašeno nam je Osiguranje. BK TV je ostala bez nacionalne frekvencije u konkurenciji televizija koje su osnovane sa 500 evra, bez studija, bez opreme, sa na brzinu sakupljenim kadrovima. Podeljeno je pet licenci od kojih svaka vredi po 100 miliona evra. To su ogromne štete. Ne bih da govorim o konkretnim ciframa, ali je reč o milijardama evra, koje će, nažalost, platiti poreski obveznik Srbije.

Posle svega što se desilo, advokati i visoki funkcioneri državne zajednice i republike Srbije upozorili su me da nikako ne odem u zatvor jer su ceo napad i kampanja protiv mene osmišljeni od strane interesnih grupa sa ciljem da se proglasim krivcem za uništavanje Mobtela, i da sam zloupotrebom službenog položaja obezvredio Mobtel i da on vredi svega 200 miliona dolara. U štampanim i elektronskim medijima su objavili 28 700 negativnih naslova i tekstova. I pored svega rekao sam da neću otići iz zemlje i da verujem da premijer sigurno nije njihov partner u tom poslu. Takođe, rečeno mi je da je ceo tim oko Koštunice izlobiran da mu se cela situacija predstavi kako njima odgovara. U takvoj situaciji jedini način za mene je bio da i pored ličnog protivljenja napustim zemlju.

Ministar Dinkić je rekao da će seprotiv vas i dalje voditi svi sudski procesi. Kako to komentarišete?

- Zar se ne sećate da je Dinkić obećao Srbiji da će joj od ekstraprofita osigurati 8,3 milijardi nemačkih maraka investicionog kapitala, a ubrali su 140 miliona maraka, i to 80 odsto od Karića, što je sud uglavnom osporio. Dinkić je obećao da će na Kipru pronaći 4,5 milijarde dolara, za koje je mene optuživao da sam izneo “u ime i za račun” četiri velike banke – Beogradske banke, Beobanke, Jugobanke i Investbanke, o kojima je i čuveni Rokfeler s poštovanjem govorio, a Dinkić ih ugasio za noć. I sada isti taj Dinkić ima problema jer je bivši ministar pravde dr Vladan Batić poveo sudski spor za te iste milijarde evra koje je “neko” usmerio na račune u pedesetak zemalja, ali kao svoje, a na kao državne pare! Dinkić je Srbiji u izbornoj kampanji obećao 500 hiljada radnih mesta, a stigli smo do milion nezaposlenih. Čovek je lak na obećanjima. To što je on uradio nisu radili ni najveći neprijatelji i osvajači srpske zemlje u istoriji.

Bolje da Dinkić objasni građanima Srbije kako je prodao 2 000 kompanija, banaka, osiguravajućih društava, srpsku zemlju i sva nacionalna bogatstva, uključujući nacionalne frekvencije, za milijardu i osamsto miliona evra, dok je Mobtel, koji je godinama uništavao naplatom ekstraporeza, raznim inspekcijama i kontrolama sam prodat za milijardu i 513 miliona evra. Sramota je za srpsku vlast da privodi i hapsi elitni srpski menayment koji je dobio najveća svetska priznanja, Vodafona, Mobilkoma, Siti banke i drugih, za uspešan rad i rukovođenje kompanijom, jer ono što danas ima Mobtel nemaju mnoge druge svetske kompanije.

Pošto sam ja vernik, a oni ne priznaju ni božje ni zemaljske zakone, jer ne poštuju sudska rešenja, ostaje mi samo da se molim Bogu da im da razum i da se brine o njima. Takođe, ostaje mi da molim njegovu ekselenciju premijera Srbije da mi da državno obezbeđenje, kao što ga ima veliki broj njihovih biznismena, i da mi omogući da delujem politički slobodno dok sud ne dokaže sve štete koje sam naneo Mobtelu i Srbiji za ovih 35 godina koliko se bavim biznisom. I dalje verujem da oni lažu premijera radi svojih interesa, ali da on nije član njihove interesne grupe.