Arhiva

Govorite li kompjuterski?

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00

Šta je pravilno: Radiću do podne ili Radiću do podneva? Postavljajući to pitanje, g. Strahinja Gazikalović sklon je da se opredeli za ono prvo, jer “kažemo podne, a ne podnev”.

Ispravne su obe rečenice. Imenice za pojedina doba dana često ostaju u akuzativu bez obzira na predlog koji im prethodi, pa tako kažemo u zoru, ujutro (pravilno kao i ujutru), pre podne, posle podne, u predvečerje, dođi doveče, iako bi predlog u inače zahtevao lokativ a ostali predlozi genitiv. Podne je nastalo od po(l)dne, gde je dne ili dneva stari oblik genitiva od imenice dan. Od osnove tog genitiva i danas imamo dnevni, dnevnik, dnevnica, ravnodnevica i druge izvedene ili složene reči. Istu osnovu koristimo i kad hoćemo da menjamo podne po padežima, npr. do podneva (= do podne), oko podneva (= oko podne), posle podneva (= posle podne).

Isti čitalac postavlja i jedno, kako kaže, “vrlo delikatno pitanje”. “U čituljama se vrlo često nađe POSLEDWI POZDRAV umesto prikladnijeg POSLEDWE ZBOGOM. Šta mislite, je li to pogrešno?”

Ovo bi bilo pitanje za nekog sveštenika, psihologa ili književnika, pre nego za jezikoslovca. Kao lični utisak mogu samo da kažem da mi i jedan i drugi oblik izazivaju izvesnu malu nelagodnost: prvi jer može da pobudi vojničke i diktatorske asocijacije (“poslednji pozdrav velikom vođi naših naroda”), drugi jer zvuči suviše tragično i definitivno.

Nepotpisana “čitateljka iz Novog Sada” želela bi da zna “šta znači uzvik sic! Često se sreće baš u Vašem nedeljniku (recimo u tekstovima g. Tirnanića), stoji u zagradi i naglašava izrečeno. Pretpostavljam da je latinskog porekla, ali ne znam prevod, niti, ako je ima, istorijsku pozadinu (da li je neki Latin nekada, zbog nečega, ovako reagovao?).”

Nema, nažalost, nikakve anegdote iz rimske istorije vezane za sic. Sic (latinicom, štamparijo, lepo vas molim!) na latinskom znači tako, kao u poznatoj izreci Sic transit gloria mundi – Tako prolazi svetska slava. Svrha mu je da naglasi da su prethodne reči doslovno citirane, iako čudno zvuče ili sadrže neku očiglednu grešku.

Ista čitateljka piše da je u dilemi “kako se u stvari zove čuveni ruski grad: Sankt Peterburg ili Sankt Petersburg? Otkuda ova razlika i kako to da jedan ruski grad ima latinsko ime? Ili ga oni zovu Petrograd?”

Sankt Petersburg je nemački oblik, ne latinski. Osnivač grada, Petar Veliki, doneo je Rusima evropske ideje iz Nemačke, Holandije i Engleske, zemalja po kojima je putovao pred kraj XVI veka, pa je i ime “uvezao” iz Nemačke – verovatno zato što se u ruskom obliku ne bi moglo dodati ono “sveti” (Sankt). U ruskom je iz reči Petersburg ispalo nemačko “s”, dakle pravi oblik je Sankt Peterburg, ne Sankt Petersburg kako se kod nas često može pročitati (uglavnom pod uticajem engleskog). Po izbijanju Prvog svetskog rata Rusi su ime “preveli” u Petrograd, deset godina kasnije dali su mu ime upravo preminulog Lenjina, da bi se u naše vreme konačno vratilo prvobitno ime.

O kompjuterima i njihovoj zadivljujućoj sposobnosti da unakaze ljudski jezik govorili smo u ovoj rubrici više puta, ali primer koji mi šalje inž. Vladimir Lapčević nadmašuje sve dosadašnje. Lapčević, naime, ima prijatelja filatelistu u Kanadi s kojim se dopisuje putem i-mejla, na srpskom. Pre neki dan prijatelj mu je poslao još jedno pismo. Naknadno je “kliknuo” da proveri da li je poruka otišla, i zapanjio se. Otišla je i stigla, ali u ovom obliku:

“Drag Gobi, cekajuci to NAN kayo I petard primed more posljednje posiljke, inseam it se jalap. Kalikonj Sam jam shanties, it trains ad it possible serious maraca (koru is mi poise up tom a-mail do 15. VIII of. go.), cist – “Virgo intact”, nenj sectarian. Kakos bi bile ad mi it debases (scan) too tofu serious kaka bih izbjegao bile kopi nesporazum, a into taco oaks pose menu I posterns canonic ad to audio. Ocekujem to braze door kaka bah mega crenate up kaolin maraca. Saracen podia sigma. Ciao.”

U sledećoj poruci, izvinjavajući se, prijatelj je ovu zbrku objasnio time što njegov kompjuter svaku reč propušta kroz “speling čeker”, uopšte se ne pitajući da li je tekst na engleskom ili na nekom drugom jeziku.