Ustav i kapitalizam

Pročitah sa uživanjem članak Petra Ignje o novom ustavu Srbije. Tačno je da “novi ustav nije stari”. Slažem se i sa mišljenjem da “kapitalizam i njegova pokretačka snaga zvana profit, nije nikakvo zlo”. Ono što se, međutim, gubi iz vida jeste činjenica da velike firme (korporacije) koje danas drmaju svjetskom privredom ne teže da maksimiziraju profit, nego keš flou (cash flonj), a to je jedna sasvim druga kategorija u odnosu na onu o kojoj je pisao Adam Smit. Keš flou možemo objasniti kao sumu amortizacije i profita, bez mogućnosti da između ta dva pojma povučemo jasnu granicu. Osim toga knjigovodstveni standardi prave razliku između redovnog profita i kapitalnog dobitka, što korporacijama omogućuje da u knjigama vode veliki dio imovine po nabavnim cijenama bez obaveze za obračun amortizacije ili deprecijacije, čak ni u slučajevima kada je realna tržišna vrijednost te imovine daleko ispod njene nabavne vrijednosti. Radi toga lica koja upravljaju poslovanjem tih firmi mogu akumulirane dijelove keš flou (retained earning) investirati u poslove opterećene visokim stepenom rizika, a da ipak noću mogu mirno spavati ne bojeći se da bi radi takvih rizičnih poslova mogli izgubiti radna mjesta.

Međutim, nije to bio glavni razlog da napišem ovaj tekst, nego opštepoznata činjenica da velike korporacije skoro u potpunosti eliminišu međusobnu cjenovnu konkurenciju. Radi toga, ni ona nevidljiva ruka o kojoj je pisao Adam Smit više ne vodi ka opštem dobru. Profit kao pokretačka sila kapitalizma zaista nije zlo ukoliko se stiče na tržištu slobodne cjenovne konkurencije, jer će takva konkurencija rezultirati minimalnim nivoom prosječnih profita i minimalnim nivoom robnih cijena, a time posrednim putem omogućiti rast realne vrijednosti cijene radne snage. Ali, kada je ta konkurencija eliminisana, kapitalizam više nije ono što piše u “Enciklopediji britanika”, jer se ne može postaviti znak jednakosti između pojmova kapitalizam, tržišna ekonomija i slobodnopreduzetnički sistem. Tržišna ekonomija i slobodnopreduzetnički sistem ne moraju obavezno biti kapitalistički. Ja sam tom problemu posvetio više od 20 proteklih godina, a svoja istraživanja i zapažanja objavio u Torontu, Kanada, u knjizi pod naslovom “Novi ekonomski modeli”. Tamo sam veoma detaljno objasnio da novi oblik tržišne privrede, koji sam nazvao nekapitalizam, ima znatne prednosti nad kapitalističkim oblikom tržišne privrede pa radi toga možemo očekivati da će kapitalistički oblik neminovno biti eliminisan. U tom novom obliku tržišne privrede biće moguće ostvariti stanje kontinuirane pune zaposlenosti radno sposobnog stanovništva i paralelno sa time obezbijediti da rast produktivnosti rada rezultira rastom realne vrijednosti cijene radne snage. Moguće je ostvariti i neke druge ciljeve o kojima danas možemo samo sanjati. Nekapitalizam ne negira privatno ili bilo čije drugo vlasništvo nad “sredstvima za proizvodnju”, pa prema tome nema smisla ni privatno vlasništvo isključivo vezivati za kapitalizam.

Mirko Katić,

Toronto, Kanada