Ćirilica, zakon, identitet

Moramo brinuti za očuvanje naše ćirilice. Pa, Francuska je još u vrijeme De Gola imala zakon o zaštiti jezika. „Jezik na tajanstven i koncentrisan način sadrži u sebi celokupnu dušu, celokupnu prošlost, celokupni duhovni sklop i celokupne stvaralačke zamisli naroda”, pisao je pre 70 godina Ivan Iljin u knjizi “Put duhovne obnove”.

Mi imamo obavezu da ćirilicu čuvamo, afirmišemo i unapređujemo. Naime, našedruženje sa ćirilicom jeste prvi korak na planu očuvanja srpskog identiteta, a ako se ne učini ni taj prvi korak, nećemo doći ni do hiljaditog, kaže kineska mudrost. I još nešto: mi obični građani smo revnosniji u čuvanju ćirilice od onih koji su za to plaćeni.

Obaveza je da se zakoni u pravnoj i demokratskoj državi poštuju dok su, naravno, na snazi. No, u zemlji Srbiji to nije slučaj. Nadležni ne primjenjuju, niti poštuju Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma, a ako se sada ne bude poštovao ni Ustav, „zbogom, diko”. Doduše, ni do sada nije bilo idealno. Ipak, cijenimo da je dosadašnji Zakon solidan, ali kakav je takav, mora se primjenjivati.

Prije dvadesetak godina pročitao sam jednu izuzetno demokratsku maksimu: „Moje sveto, a i tvoje sveto, svoje čuvaj u moje ne diraj.” Dakle, čuvajmo našu ćirilicu a drugi ljudi i narodi neka pišu svojim pismom. O multikulturi govore i riječi mađarskog reformatora Szechendži Istvana iz sredine 19. veka: „Pripadnost jednom narodu ne isključuje čovečnost, osoba koja je verna svom narodu, nije manje verna čitavom ljudskom rodu, jer na stepenicama razvijenih naroda se može očekivati prosperitet ljudskog roda.”

Ubijeđen sam da uz život na balkanskoj vjetrometini, sa raznim komšijama, često i nedobronamernim, osnovni problem jeste u nama – Srbima. O tome Tolstoj kaže: „Čudno! Čovek se buni protiv zla koje dolazi spolja, od drugih, zla koje on ne može da izbegne, a ne buni se protiv svog sopstvenog zla koje je u njegovoj vlasti.”

Da zaključim: Ne treba da molimo nikoga, već da zahtijevamo od nadležnih državnih organa da poštuju Ustav Republike Srbije gdje stoji odredba po kojoj je službeno pismo u Republici Srbiji ćirilica.

Mr Milorad S. Kuraica,

selo Plavno kod Knina, sada u Subotici