Arhiva

Moć neznanja

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00
Povodom pretprošlog napisa u ovoj rubrici, o “pronalazaču stresa” Hansu Siliju (Seld`e) koji je zapravo vojvođanski Mađar Janoš Šeje, čitalac V. Z. mi piše: “Čudi me da ste od Ilije Petkovića preuzeli pisanje mađarskog “ld`” kao “j”, kad mađarske slovne kombinacije ld`, nd`, gd`, td` odgovaraju našem lj, nj, đ odnosno ć.” Dodaje zatim primere prezimena kao Erdeld`i – Erdelji, Szecsend`i – Sečenji, mađarskog premijera Đurčanja koji se piše Gd`urcsand` (sve sa akcentima koji se u novinama, nažalost, ne daju štampati), a pominje i jednog profesora Đurovića koji je diplomirao u Budimpešti, pa se potpisivao Gd`urovitd`. Zaista, u Pravopisu, tačka 136, kaže se da “za mađ. LY primenjujemo tradicionalnu zamenu lj saglasno nekadašnjem izgovoru... iako je današnji standardni izgovor j.” U pitanju je slična fonetska promena kao u francuskom, gde se spoj il ili ill nekada izgovarao “lj”, a danas “j”, ali smo mi zadržali stari izgovor u oblicima kao Marseljeza, fotelja, mitraljez, bataljon i drugima. Čitalac Ilija Petković je pisao Šeje prema današnjem mađarskom izgovoru, a ja sam to ostavio – bar dotle dok ne rešimo da li je doktor Seld`e bio Mađar, Kanađanin, Bečlija ili nešto četvrto. Qiljana Jeremić iz Beograda pita me kako se zapravo izgovara prezime poslednjeg dobitnika “Oskara” za filmsku režiju, a kao dokumentaciju šalje dva isečka od istog autora – Bogdana Tirnanića. Jedan je iz rubrike “Tir(n)anija”, u NIN-u br. 2930, gde piše: “U konkurenciji su se, uz druge, opet našli Martin Skorceze, večiti gubitnik, i Klint Istvud...” Drugi je iz Tirnanićeve kolumne u “Presu” od 28. februara: “Tako se dogodilo da Martin Skorčeze (a ne Skorciz) u svom šestom pokušaju najzad osvoji Oskara...” Italijansko prezime Scorsese naši novinari već decenijama pišu na pet-šest raznih načina (i Skorsiz, Skorsis i tako dalje), a zapravo nikakve misterije nema. Izgovara se Skorseze: tako piše u rečniku Tvrtka Prćića, a ko je gledao dodelu “Oskara” mogao je čuti da ga tako izgovaraju i Martinove kolege Spilberg, Lukas i Kopola. Ja zamišljam da je Skorseze imao dva velika cilja u životu: da dobije “Oskara” i da beogradski novinari konačno nauče kako se on zove. Prva želja mu se ostvarila, ali s drugom će ići znatno teže. Miroljub Veljanović iz Ženeve, veliki ljubitelj tenisa, pita: “Da li je pravilno pisati Dejvis kup? Nekada smo ga zvali Devis kup, a ako bi sada trebalo usvojiti engleski izgovor, onda bi to trebalo uraditi za obe reči, dakle Dejvis kap...” Imena kao Yems ili Devis, nekada primljena u tom obliku preko francuskog i nemačkog, danas obično pišemo Yejms, Dejvis, što je bliže engleskom izgovoru. Zajedničku imenicu kup, međutim, uzeli smo iz francuskog (coupe), i ona mora ostati u tom obliku: kup je kup, bio domaći, međunarodni, engleski ili iz ma koje druge zemlje sveta. Isti čitalac napominje da je Federer, najbolji teniser današnjice, rođen u Bazelu, ali je izjavio da mu je maternji jezik engleski i da njegovo ime treba izgovarati Rod`er, a ne Rože. Što se tiče francuske teniserke Ameli, njeno prezime bismo morali da pišemo Moresmo, kako se izgovara u originalu, a ne Morezmo. Još gore prolazi Belgijanka Žistin Enen (Justine Henin), koju po pravilu nazivaju “Yastin Enan”. Ono “Yastin” zato što od svih stranih jezika znaju samo engleski, a “Enan” zato što je neka neznalica lansirala običaj da se francusko -in prenosi sa “an”, umesto sa “en”, kako je oduvek bilo i kako piše u Pravopisu. Pravo je čudo koliku snagu ima neznanje. Ne pomažu ni kardinal Mazaren iz XVII veka, ni Kupren i Šopen u muzici, ni Gogen u slikarstvu, ni Dodeov Tartaren (Taraskonac) ni Zolina Tereza Raken, ni Žil Dasen na filmu, ni sociolog Edgar Moren, ni Pjer Karden (sve imena koja se u francuskom pišu sa -in na kraju): odjednom je zavladala moda da se piše “an”, i sva pravila padaju u vodu. Čak i prevoditeljka serije “Pod suncem Sen Tropea”, na Studiju B, piše “Alan” umesto Alen (očigledno nije nikad čula za Alena Delona), “doktor Martan” umesto Marten, i “Bizontan” umesto Bizanten!!! Ako tako radi prevoditeljka s francuskog, čemu onda da se nadamo od sportskih novinara?