Ustavna trgovina

Proces donošenja crnogorskog ustava samo je evidentirao krupne razlike koje postoje u Crnoj Gori, ali je njegov Nacrt ipak usvojen prošle nedjelje u crnogorskom parlamentu. Nakon jednomjesečne rasprave koja slijedi, ova verzija ustavnog teksta treba da bude pretočena u najveći pravni akt Crne Gore. DPS želi ustav koji će predstavljati ustavno oblikovanje referendumske volje građana; Srpska lista je glasala za Nacrt samo zato što on sadrži njene alternative koje su jedini nacionalno-građanski i demokratski koncept, jer svim narodima nudi da budu konstitutivni, poštujući i rezultate posljednjeg popisa, iako je “predlog koalicije na vlasti žalosno nacionalističko-rasističko štivo, pripremljeno da bi Srbi bili izbrisani iz najvišeg akta države i istjerani iz Crne Gore” (Novak Radulović, SL); Pokret za promjene smatra da je u raspravi pronađena ideja vodilja građanskog koncepta države, Narodna stranka je skupštinsku raspravu protumačila kao sukob dvije Crne Gore – tradicionalne i neke nove koja je tek nastala, dok su manji vladajući kalicioni partneri Socijaldemokratska partija (SDP) i Liberalna partija (LP) podržali osnovna ustavna rješenja ali zastupaju stav da se čisti model ustava lakše može usvojiti na referendumu, nego u Skupštini dvotrećinskom većinom. Pitanja jezika i crkve – ostaju glavne tačke sporenja prilikom pisanja novog crnogorskog ustava, jer su na njima skoncentrisani zahtjevi, kako vlasti, tako i većeg dijela opozicije. Nacrt ustava predviđa da se službeni zove crnogorski jezik, ali je PzP to rješenje stavio pod znak pitanja. U međuvremenu, iz vrha DPS-a i PzP-a saopštavaju da će se postići dogovor da se službeni jezik zove crnogorsko-srpski ili srpsko-crnogorski (bez glasova PzP-a nije moguće obezbijediti dvotrećinsku većinu za usvajanje Ustava u crnogorskom parlamentu). A može se desiti da se kao službeni pobroje i neki drugi jezici u ustavu, jer Bošnjačka stranka traži da se kao treći službeni jezik uvede i bosanski. U tekstu Nacrta nijesu pomenute i normirane crkve i vjerske zajednice, za razliku od Ustava CG iz 1992. kada su bile pobrojane Pravoslavna i Katolička crkva i Islamska vjerska zajednica. One se nalaze i u Zakonu o pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica, ali se u tom zakonu ne nalazi CPC. Dakle, kad već u Ustavu ne može da se pomene tzv. CPC, bolje je da ne bude pomenuta nijedna. Ali, da bi se Crna Gora oslobodila “monopolističko-ekskluzivističkog balasta SPC koji drži pod uzurpacijom i okupacijom stotine bogomolja i crkvenih objekata (Novak Adžić, savjetnik potpredsjednika Vlade RCG), vjerovatno će CPC naći svoje mjesto u novom zakonu. Po svemu sudeći, najava iz CPC da će uskoro, uz pomoć ili bez pomoći države, preuzeti od SPC hramove i crkve u Crnoj Gori, dio je realizacije tog scenarija. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević je ocijenio nedavno da će njihov predlog o srpsko-crnogorskom kao službenom jeziku sigurno proći jer su ga predstavnici i jedne i druge strane po kuloarima pitali kada će to predložiti “pošto to oni ne smiju zbog svojih birača”. Inače, PzP je najavio podršku novom ustavu u postizanju dvotrećinske većine pod određenim uslovima: insistiraju na rješenju da Sudski savjet bira sudije, a ne Skupština; traže decentralizaciju – davanje veće vlasti opštinama i drugačiji koncept Ustavnog suda, a ako se dogovore oko sadržaja Ustava, ispostavili su i određene političke uslove- – da za najmanje godinu dana budu organizovani vanredni parlamentarni izbori zajedno sa predsjedničkim i opšti reizbor tužilaca i sudija. Inače, crnogorska opozicija sa PzP-om zastupa stav da je logično da imamo nove izbore jer će se, prije svega, novim ustavom drugačije definisati uloga parlamenta i vlade. Vladajuća koalicija je saopštila da će u slučaju neuspjeha u postizanju kompromisa ići na referendum, ali je, realno, i za poziciju kao i opoziciju to loše rješenje.