U novom broju novosadskog časopisa Polja objavljen je peti nastavak feljtona Tefteri pisca i prevodioca Bojana Savića Ostojića, ovoga puta posvećen Žilu Renaru (1864–1910) i njegovom Dnevniku (1887–1910). Pored odlomaka, kako nam skreće pažnju priređivač, čitamo prateći tekst pod naslovom Piši samo kad se umoriš od gledanja.
Evo nekoliko Renarovih dnevničkih zapisa:
16. maj 1889: Nije dovoljno biti srećan: potrebno je još da sreća zaobiđe druge.
*
30. septembar 1889: Ideal spokoja je u mački koja sedi.
*
11. jul 1894: Šta radi ptica dok traje oluja? Ne hvata se za granu, već prati oluju.
*
5. januar 1896: Toliko je terao mak na konac da je počeo da postavlja zamke u kavezu svoje ptice.
*
2. mart 1896: Treba li pričati na kašičicu?
*
17. april 1896: Kada bih imao dara, imitirali bi me. Kad bi me imitirali, ušao bih u modu. Kad bih ušao u modu, ubrzo bih izašao iz mode. Dakle, dobro je što nemam dara.
*
Jul, 1896: Ko se trudi da bude dobar, uvek je obmanjivač. Treba se roditi dobar ili se nikada ne baktati time.
*
20. jul 1896: Volim samoću čak i kad sam sam.
*
Septembar, 1896: Zec. Iritira ga kratak zvuk lista koji pada. Nervira se kao mi kad čujemo kako nam škripi nameštaj.
Postigao sam idealnu šturost: više ne osećam potrebu da opišem neko drvo; dovoljno mi je da zapišem kako se zove.
*
19. oktobar 1896: Užitak u gubljenju poleta.
*
21. oktobar 1896: Ponekad mi se čini da život dodirujem prstom.
*
1. januar 1901: Ovaj Dnevnik me prazni. To nije nikakvo delo. Kao što ni svakodnevno vođenje ljubavi nije ljubav.
*
19. avgust 1903: Teško je biti dobar kada ste vidoviti.
U prethodnim delovima feljtona Tefteri, Bojan Savić Ostojić pozabavio se zapisima i „sveskama“ čiji su autori Petar Vjazemski, S. T. Kolridž, Žozef Žuber i Georg Kristof Lihtenberg.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se