Arhiva

Francuski sendvič sa bugarskim začinom

Ivana Janković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 13. jul 2022 | 12:31
Francuski sendvič sa bugarskim začinom
Dok su u bugarskom parlamentu tokom rasprave o predlogu za rešenje spornih pitanja sa Severnom Makedonijom neki poslanici nosili plakate „Makedonija je Bugarska“, vlada u Skoplju pokušavala je da objasni svojim građanima da je modifikovani francuski predlog zapravo prihvatljiv. Vlada je, kako je to formulisano, prihvatila da razgovara o predlogu, ali nije dobila podršku za to ni među građanima, a ni među svim članovima same vlade. U Skoplju su potom počeli protesti, koji su se ubrzo pretvorili u ulično nasilje. U radnu grupu za pregovore pozvani su i predstavnici opozicije, ali to nije donelo rešenje. U Skoplje je stigao i Šarl Mišel, predsednik Evropskog saveta, koji se sastao sa premijerom Dimitrom Kovačevskim, ne bi li pomogao da se predlog progura. Premijer i predsednik Severne Makedonije Steva Pendarovski zalažu se za prihvatanje ove ponude, jer procenjuju da bi uz tražene ustupke dobili ono što zemlja već dugo očekuje - napredak u pregovorima sa EU, odnosno „početak faze otvaranja pregovaračkog procesa“. Oni, naime, smatraju, da je to ponuda koju ne bi trebalo odbiti, uz obrazloženje da se nudi napredak u pregovorima, a da bugarski zahtev neće biti deo pregovaračkog okvira. Francuski predlog, iza kojeg stoji cela EU, za makedonsku opoziciju je samo drugačije upakovan bugarski zahtev. Ono što zapadni izaslanici nazivaju predlogom za približavanje EU zapravo je predlog da se prihvati ono što se do sada nije prihvatilo. A to je da Makedonci priznaju svoje bugarske korene, da priznaju da im i jezik vuče korene iz bugarskog, da je samo reč o dijalektu i da bugarska manjina uđe u Ustav. Nije prvi put da Bugarska zaustavlja evropski napredak Skoplja, tražeći neprestano nove uslove, uglavnom usmerene na priznavanje istorije onako kako je tumače istoričari iz Sofije, što se direktno kosi sa tumačenjem istoričara druge strane. Skoplje već 17 godina čeka na otvaranje pregovora o pristupanju sa EU. Na tom putu već je učinjeno mnogo ustupaka. Grčka je dugo zahtevala da se reši pitanje imena, a rasprave i optužbe završene su tako da je po osamostaljivanju od bivše Jugoslavije morao biti prihvaćen zvanični naziv Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija. Potom se moralo prihvatiti ime Severna Makedonija, ne bi li Atina, koja je osećala da se ugrožava njeno pravo na ime dela grčke teritorije koja se naziva Makedonijom, pristala da odblokira pregovore. Nije bilo mnogo izbora, ali je ostalo nezadovoljstvo i neprijatan osećaj da se preko osporavanja prava na ime, osporava i pravo na identitet. Grci su, pak, videli pretenzije na grčku teritoriju istog imena, na kulturu i istoriju. U tim pregovorima nije bilo od pomoći ni to što je Skoplje postalo puno antičkih replika, uključujući i 130 metara visok spomenik Aleksandru Makedonskom, koji je postavljen 2014, uz veliki entuzijazam tadašnjeg premijera Nikole Gruevskog, koji je želeo da pokaže da zemlja neće odustati od svoje interpretacije istorije i identiteta. To je dodatno otežalo situaciju. Nije bilo ni puta u EU, ni u NATO dok to pitanje nije rešeno posle mnogo truda i muka 2018, Prespanskim sporazumom. Republika Severna Makedonija dobila je zatim poziv da se priključi NATO-u i postala je punopravna članica pre dve godine. To je nekako završeno, ali su onda usledili zahtevi Bugarske. Tu je sporno sve, od porekla do broja bugarskih stanovnika na teritoriji druge države. Zvanični podaci iz 2021. govore o 3.504 pripadnika bugarskog naroda. To bi bilo oko 0,2 odsto stanovnika Severne Makedonije, što je nesrazmerno zahtevima koji stižu iz Bugarske. Ali, Bugarska ima svoju računicu, koju podupire podatkom da je u prethodnih 10 godina, uz potvrdu o porodičnom poreklu, oko 100.000 stanovnika primilo dvojno, bugarsko državljanstvo, a 53.000 takvih zahteva još se razmatra. U odnosu na oko dva miliona stanovnika Severne Makedonije to je već značajan broj. Na stranu što je sama Bugarska taj proces podsticala, prihvatajući većinu zahteva, od kojih su mnogi pre svega motivisani lakšim pristupom evropskom tržištu rada, a u nešto manjoj meri pitanjima identiteta. Bugarska ima dodatni razlog zašto sada zateže. Premijeru Kirilu Petrovu je krajem juna izglasano nepoverenje. Ionako slabu koaliciju od četiri partije napustio je mlađi partner, Slavi Trifonov, lider stranke Postoji takav narod (ITN), koji je nameru Petkova da odustane od veta na pregovore sa Severnom Makedonijom nazvao „nacionalnom izdajom“ i optužio premijera da je to dogovorio sa liderima EU. Trifonova, međutim, nije podržalo svih 25 poslanika njegove stranke, jer neki nisu bili spremni da ga brane od optužbi da ga manje interesuje pitanje Skoplja, a da mu je više cilj da zaustavi reforme i već otkrivene korupcionaške afere o odlivu novca iz budžeta na račune nelegalnih kompanija i o vezama visokih zvaničnika sa organizovanim kriminalom. Iako jedna od gorućih tema, makedonsko pitanje pokazalo se korisnim za zamagljivanje najbolnijih problema koje već dugo muče bugarsko društvo. Pre dve godine veto je već stavio Bojko Borisov, dugogodišnji bivši premijer, ni bi li u drugi plan potisnuo korupcijske skandale koji su pratili njegov rad i rad njegove vlade. Konačno, prošlog meseca opstrukcijom se završio i pokušaj vlade Petkova, koja je formirana decembra 2021, da opozove bugarski veto na pregovore Skoplja i Brisela. Uprkos tome što je sa Severnom Makedonijom 2017. potpisan Ugovor o prijateljstvu, dobrosusedskim odnosima i saradnji, koji je trebalo da bude dovoljan da se tema naroda i identiteta završi makar u kontekstu pregovora sa EU, to se nije dogodilo. Pet godina kasnije obe vlade muku muče oko istog pitanja. Petkov opet sastavlja vladu, ako krene naopako Bugari će opet na izbore, četvrti put za nešto više od godinu dana. U Skoplju se čeka odluka Sobranja o francuskom predlogu, a iz EU poručuju da nema više ni mnogo vremena ni mnogo strpljenja, posebno u situaciji u kojoj ukrajinski sukob menja globalne odnose. Preko francuske ambasade u Skoplju stigla je poruka Fransoa Makrona: „Još jednom Severna Makedonija je dostigla prelomni trenutak u svojoj istoriji. Sedamnaest godina pošto je dobila status kandidata, pružila se istorijska prilika… Izbor je vaš.“ A, da li je? I pita li se još neko, osim stanovnika Severne Makedonije? Ivana Janković